Donosimo fragmente iz nove knjige ‘Iz dubine naših srca’ – Pape emeritusa Benedikta XVI. i kardinala Roberta Saraha, koja je nastala kako vapaj srca za istinom.
“Živimo u tuzi i patnji u ovim teškim i mučnim vremenima. Bila je naša sveta dužnost prisjetiti se istine katoličkog svećeništva. Jer preko njega se cjelokupna ljepota Crkve dovodi u pitanje.“
NE MOŽEMO ŠUTJETI
Posljednjih mjeseci, dok je svijetom odjekivao metež koji je stvorila čudna medijska sinoda koja je preuzela primat nad pravom sinodom, mi smo se susretali. Razmjenjivali smo ideje i zabrinutosti. Molili smo i meditirali u tišini. Svaki susret nas je obostrano tješio i umirivao. Naši osvrti, doneseni na različite načine, potaknuli su nas da razmjenjujemo pisma. Sličnost naših zabrinutosti, kao i usklađenost naših zaključaka, potaknuli su nas da, poput sv. Augustina, plodove zajedničkog rada i duhovnog prijateljstva stavimo na raspolaganje vjernicima. Doista, poput njega govorimo: ‘Silere non possum! Ne možemo šutjeti! Znamo koliko bi za nas štetno bilo šutjeti. Ne želimo uživati u crkvenim počastima jer smatramo da ćemo Kristu, prvom od Pastira, morati polagati račun o ovcama koje su nam povjerene. Ne možemo šutjeti ili tvrditi da ne znamo. “(…) To činimo u duhu ljubavi prema jedinstvu Crkve. Ako ideologija dijeli, istina ujedinjuje srca. Proučavanje nauka o spasenju može Crkvu ujediniti samo oko svog božanskog Učitelja. To činimo u duhu ljubavi.
Iz Uvoda
ONTOLOŠKA APSTINENCIJA
Svakodnevno slavljenje Euharistije, koje podrazumijeva trajno služenje Bogu, ne znači spontano napuštanje mogućnosti bračnog saveza. Može se reći da je seksualna apstinencija koja je bila funkcionalna, transformirala u ontološku apstinenciju. (…) Danas se previše olako tvrdi da je sve to jednostavno posljedica nepoštovanja tjelesnosti i seksualnosti. (…) Takva je izjava pogrešna. Da bismo to dokazali, trebamo samo podsjetiti da je Crkva uvijek brak smatrala poklonom koji je Bog darovao s neba na zemlju. Međutim, supružništvo zahtijeva čovjekovu potpunost, a kako služenje Gospodinu također traži potpuno čovjekovo predanje ne čini se mogućim realizirati oba poziva istovremeno. Dakle, sposobnost odricanja od braka kako bi sebe u potpunosti stavili na raspolaganje Gospodinu kriterij je za svećeničku službu. Što se tiče konkretnog oblika celibata u ranoj Crkvi, također treba naglasiti da su oženjeni muškarci mogli primiti sakrament svetoga reda samo ako su se obvezali na seksualnu apstinenciju, to jest na Josipov/djevičanski brak (po uzoru na svetog Josipa, op.prev.). Čini se da je takvo stanje bilo sasvim normalno tijekom prvih stoljeća.
Benedikt XVI
ODRICANJE OD SVIH KOMPROMISA
Bez odricanja od materijalnih dobara svećeništvo ne može postojati. Poziv da slijediš Isusa nije moguć bez ovog znaka slobode i odricanja od svih kompromisa. Vjerujem da celibat ima veliko značenje kao napuštanje moguće zemaljske domene i kruga obiteljskog života; celibat je čak uistinu neophodan kako bi naše putovanje prema Bogu moglo ostati temelj našeg života i konkretno se izražavati. To naravno znači da celibat svojim zahtjevima mora prožimati sve životne stavove. Ne može dostići svoj puni smisao ako se pridržavamo pravila vlasništva i životnih stavova koji se danas obično prakticiraju. Ne može postojati stabilnost ako svoje zajedništvo s Bogom ne stavimo u središte svog života.
Benedikt XVI
POSLANJE SVEĆENIKA
Što znači biti svećenik Isusa Krista? (…) Suština svećeničke službe definirana je u prvom redu činjenicom da stojimo pred Gospodinom, da bdijemo s Njim, jer smo tu zbog Njega. (…) To za nas znači da stojimo pred Gospodinom koji je prisutan; to jest, ukazuje na Euharistiju kao središte svećeničkog života. (…) Svećenik mora biti netko tko bdije. Mora biti budan pred prijetećim silama zla. Mora držati svijet budnim za Boga. On mora biti netko tko stoji na rubu: ispravan pred tijekom vremena. Ispravan u istini. Ispravan u opredjeljenju za služenje dobru. Stajati pred Gospodinom uvijek mora značiti i brigu o ljudima pred Gospodinom, koji se zauzvrat brine za sve nas pred Ocem. A to mora značiti prihvaćanje Krista, Njegove riječi, Njegove istine, Njegove ljubavi. Svećenik mora biti uspravan, hrabar i čak spreman trpjeti uvrede za Gospodina. (…) Svećenik mora biti osoba puna ugleda, budna, koja stoji uspravno. Svemu tome dodaje se potreba za služenjem. (…) Ako je liturgija središnja dužnost svećenika, to također znači da molitva mora biti prioritetna stvarnost koja se mora učiti iznova i još dublje u školi Kristovoj i svetaca svih vremena.
Benedikt XVI
ŠTO ZNAČI RIJEČ “SVET”?
Riječ “svet” izražava posebnu Božju prirodu. Samo je On Svet. Čovjek postaje svet u mjeri u kojoj počinje biti s Bogom. Biti s Bogom znači odbaciti ono što čini Ja i postati jedinstven s cjelokupnim Božjim životom. Međutim, ovo oslobađanje od sebe može biti vrlo bolno i nikada se ne ostvaruje jednom zauvijek. Međutim, pojam “posvetiti” može se također shvatiti na vrlo konkretan način i znači svećeničko ređenje, u smislu da to podrazumijeva da živi Bog radikalno zauzima čovjeka kako bi ga pridobio za svoju službu.
Benedikt XVI
NEMA SVEĆENIKA DRUGE KLASE
Svećenički celibat koji se dobro razumije, iako je ponekad i težak, predstavlja oslobođenje. Omogućuje svećeniku da se dosljedno postavi u svom identitetu supružnika Crkve. Projekt lišavanja zajednice i svećenika ove radosti nije djelo milosrđa. Kao sin Afrike ne mogu po svojoj savjesti podržati ideju da narodi na putu evangelizacije trebaju biti lišeni ovakvog susreta sa svećeništvom. Narodi Amazonije imaju pravo na potpuno iskustvo Krista Zaručnika. Ne možemo ih nuditi svećenike “druge klase”. Naprotiv, što je Crkva mlađa, to je više potrebno suočiti je s radikalnošću Evanđelja.
Kardinal Robert Sarah
LAŽNO JE GOVORITI O IZUZETCIMA
Zaređivanje oženjenih muškaraca, čak i ako su prethodno bili trajni đakoni, nije iznimka, već prekršaj, rana u dosljednosti svećeništva. Govoriti o iznimkama zloupotreba je jezika ili laž (…). Štoviše, ređenje oženjenih muškaraca u mladim kršćanskim zajednicama onemogućila bi njegovanje svećeničkih zvanja neoženjenih svećenika. Izuzetak bi postao trajno stanje štetno za ispravno razumijevanje svećeništva.
Kardinal Sarah
CRKVA NIJE LJUDSKA ORGANIZACIJA …
Živimo u tuzi i patnji u ovim teškim i mučnim vremenima. Bila je naša sveta dužnost prisjetiti se istine katoličkog svećeništva. Jer preko njega se cjelokupna ljepota Crkve dovodi u pitanje. Crkva nije samo ljudska organizacija. Ona je misterij. Ona je mistična Kristova Zaručnica. To je ono na što naš svećenički celibat neprestano podsjeća svijet. Hitno je potrebno, da svi, biskupi, svećenici i laici, više ne dopuste da ih impresioniraju loši prigovori, kazališne predstave, dijabolične laži i moderne pogreške koje žele uništiti svećenički celibat. Hitno je potrebno da svi, biskupi, svećenici i laici, dopuste da ih ponovno vodi vjera dok gledaju na Crkvu i svećenički celibat koji štiti njezin misterij. To će biti najbolja obrana protiv duha podjele, protiv političkog duha, ali i protiv duha ravnodušnosti i relativizma.
Iz Zaključka
‘Iz dubine naših srca’ – Papa emeritus Benedikt XVI. i kardinal Robert Sarah