Ispit savjesti

Preuzmite : ISPIT SAVJESTI.2017

ISPIT SAVJESTI

(Priprava za sakrament Pomirenja)

Ništa ne može dušu opterećenu grijesima smiriti i utješiti kao Bog koji oprašta. Sveta ispovijed ili, kako je Katekizam Katoličke crkve naziva, sakrament pomirenja, pokore, obraćenja ili oproštenja (KKC, 1423-1424), sveta je tajna povjerena Kristovim učenicima, a time i njihovim nasljednicima. Bog je onaj koji oprašta, ali On tu vlast daje svojim svećenicima da je vrše u Njegovo ime. “Snagom sakramenta Reda, biskupi i prezbiteri (svećenici) imaju vlast opraštati sve grijehe ‘u ime Oca i Sina i Duha Svetoga'” (KKC, 1461). Temeljni sakrament spasenja jest krštenje, a crkveni su se oci za sakrament pomirenja nerijetko koristili nazivom „druga daska spasenja“, imajući pred sobom sliku brodoloma grijeha u kojemu se nalazi čovječanstvo (DS 1706). Stoga je važno naučiti dobro se ispovijedati! O pomirenju Katekizam kaže da je to „sakrament ozdravljanja“ (KKC, 1421). Doista, sakrament svete ispovijedi ima velike i ljekovite učinke! U njemu sveti Ivan Pavo II. vidi ozdravljenje svega čovječanstva.

KKC, 1496: Duhovni učinci sakramenta Pokore jesu:

–     pomirenje s Bogom;

–     otpuštenje vječne kazne zaslužene smrtnim grijesima;

–     otpuštenje, barem djelomično, vremenitih kazni kao posljedica grijeha;

–     mir i spokoj savjesti te duhovna utjeha;

–     povećanje duhovnih snaga za kršćansku borbu.

Danas je sakrament pomirenja osjetno zaživio u Crkvi, što je istaknuo i Ivan Pavao II. rekavši:

“Uskrsnuće je uvijek prisutno u sakramentu pokore. I toliki uskrišavaju, pa i veliki grešnici. Zasluga je mnogih pokreta što su pobudili svijest važnosti sakramenta pokore i oproštenja…” (Sakrament Pokore,   KS – Zagreb, 1997.).

Kako pristupiti sakramentu pomirenja? Nužno je pristupiti sa sviješću da se u tom sakramentu na otajstven način susrećemo s uskrslim Kristom. On nas tim sakramentom poziva da iskusimo Njegove riječi: “Mir vama!” (Iv 20,19). Doista, svi koji se skrušeno ispovjede i iskreno pokaju zbog uvreda nanesenih dobromu Bogu nakon ispovijedi osjećaju dubok mir, a taj mir je znak susreta s uskrsnulim Gospodinom s kojim se susrećemo po tom sakramentu, oslobađajući nas od grijeha.

 

Ispit savjesti koji je pred vama napisan je kao priprava za dobru ispovijed. Ta priprava može poslužiti za temeljitiju, životnu ispovijed ili za redovitu ispovijed. U ispovijedi treba izbjegavati opširno iznošenje svoje životne priče, događaja i molitvenih iskustava; ispovijed se temelji na skrušenu priznanju svojih grijeha. Korisno je (ali nije nužno) kao podsjetnik imati popisanu materiju za ispovijed kako se ne bi propustilo ispovjediti neke teške grijehe koje je nužno izreći u tom sakramentu. Ako tko osjeća potrebu za duljom ispovijedi ili želi iznijeti svoju životnu priču kako bi ispovjednik dobio bolji uvid u okolnosti problema, tada se prije ispovijedi treba dogovoriti, tako da ispovjednik može izdvojiti potrebno vrijeme. Neka pitanja nisu strogo povezana s grijesima, ali su poticajna za duhovnu izgradnju.

 

Svrha je ovoga Ispita da se ispovjedanik dobro pripravi za ispovijed, imajući na umu da je najvažnije priznati grijehe i iskreno se pokajati. Onaj koji se ispovijeda, ne čini samo sebi dobro, nego i drugima: “Grijeh jednoga škodi drugima, kao što je svetost jednoga drugima na dobrobit” (Pavao VI., Indulgentiam doctrinarum). Kajanjem za grijehe i traženjem oproštenja događa se mir među ljudima, kao posljedica pomirenja s Bogom, našim Ocem (Ivan Pavao II., Dives in misericordia, 14).

Tijekom povijesti ispit savjesti se prakticirao pod raznim vidovima. Kao osnovno i nezaobilazno treba

uključiti tri dimenzije: odnos prema Bogu, odnos prema čovjeku i odnos prema sebi. Deset zapovijedi osobito je prikladno za ispit savjesti jer svojom konkretnošću dodatno preciziraju, a svojom strukturom  ipak  zadržavaju  pogled  na  širinu,  dubinu  i  visinu  evanđeoske  zapovijedi  ljubavi.  Tako  i Katekizam potvrđuje da “same zapovijedi razlažu odgovor ljubavi koju je čovjek pozvan dati svome Bogu” (KKC, 2083). Svakidašnjim razmatranjem Božje riječi otvaramo svoju savjest Bogu koji nas svjetlom Duha poučava o svemu i vodi u Istini (usp. Iv 14,26). Neka vas u ovoj pripravi za sakrament Pomirenja prati Duh Gospodnji.

 

NAPOMENE

  1. Da bismo se oslobodili snage grijeha i zle sile, potrebno je dobro se pokajati i ispovjediti. Za dobru ispovijed trebamo valjano proći svih pet dijelova sakramenta svete ispovijedi, a to su: ispit savjesti, iskreno pokajanje, odluka da više nećemo griješiti, sam čin svete ispovijedi i izvršenje pokore. Grijesi se dijele na: lake, teške i smrtne.

 

  1. Što se iskrenije opraštamo i ispovijedamo se, to nas snažnije čisti, oslobađa i ispunja Duh Sveti.

 

  1. Svetu Pričest ne smije primati netko tko ima težak grijeh ili smrtni grijeh (npr. psovka Boga, psovanje majke, teško proklinjanje-đavlekanje ljudi ili stvari, namjeran nedolazak na svetu Misu nedjeljom, teška krađa, samo-blud, čuvati se od djece prekinutim spolnim odnosom ili kontracepcijom ili abortivnim sredstvima…itd.). Tko sa teškim ili smrtnim grijehom pristupa sakramentu Pričesti, čini svetogrđe. Tko u tome ustraje, čini smrtni grijeh.

 

  1. Grijesi, teški i smrtni, ispovijedaju se po broju i vrsti (CIC, kanon 988. Zakonika kanonskog prava. Nije dovoljno reći: psovao sam; nisam nekada bio/la na sv. Misi i sl. Treba navesti što i koliko puta, ako je ikako moguće. Svećenika ne zanimaju naši grijesi i to nije stvar radoznalosti, kako se može površno pomisliti, nego stvar dobre i iskrene ispovijedi). Ako pojedinac iz bilo kojega razloga namjerno zataji težak ili smrtni grijeh prilikom svete ispovijedi, tada je ta čitava ispovijed nevaljana, kao da se nikada nije dogodila i sveta Pričest ako do nje dođe, svetogrdna.

 

  1. Onaj tko se rastavio od supružnika, a ne živi s nekim i ne viđa se s nekim kao muž i žena, može na svete sakramente, nakon što napravi upravni postupak kod svoga župnika, a u nekim biskupijama i bez toga postupka. A onaj koji je rastavljen od svoga zakonitog supružnika i živi s drugom osobom ili se s nekom osobom viđa kao muž i žena, ne može na svete sakramente dok odlučno ne prekine stanje smrtnog grijeha. Ljudi mogu zajedno živjeti i odgajati djecu, to nije grijeh, ali ne mogu činiti ono što pripada po Božjem zakonu zakonitom mužu i ženi, imati spolne odnose. Ne može osoba živjeti u teškom i smrtnom grijehu i ići na sv. Pričest ili ispovijed. Svećenik je dužan uskratiti javno takvima svetu Pričest ako stekne valjan uvid (usp. CIC kan. 915.). Ustrajanje u tome grijehu je za Isusa Krista bludništvo i stanje smrtnog grijeha (usp. Mk 10,9-12).

 

  1. Onaj vjernik koji s drugom osobom spolnim činom griješi, čini smrtni grijeh, te koji živi s drugom osobom nevjenčano, bez sakramenta ženidbe, kao muž i žena, živi u stanju smrtnog grijeha, kao i ona osoba koja živi svoju spolnost u istospolnoj Stanje smrtnog grijeha podrazumijeva iznimno tešku stvar, slobodno i do kraja svjesno stanje (KKC 1856-1863). To uključuje da te osobe ne mogu na sakrament svete ispovijedi i svete Pričesti ako se nisu spremne pokajati za grijeh i prekinuti stanje smrtnog grijeha. Tko se usudi u takvom stanju duše svjesno pristupati sakramentima, bez volje da prekine svoje grešno stanje čini još veći grijeh i čini svetogrđe.

 

  1. Preko spolnog općenja izvan zakonitog braka, s drugom osobom, molitvena iskustva pokazuju, prenose se obiteljska prokletstva i zli duhovi. Što su osobe s više ljudi griješile, to su više uništene emocionalno, psihički i zlim silama opterećene. Odatle treba razumjeti mnoge rastave brakova. Tko tako griješi, tu osobu prije braka zloduh snažnije nagoni u osjetilima u grijeh, a u braku ih tjera iz bračnog kreveta u tuđi. Što je osoba više ustrajala u grijehu, duša joj je ranjenija grijehom, više privlači zlo oko sebe i teže ga se oslobađa.

 

  1. Tko psuje Ime Božje, proklinje sam sebe, navlači đavolsku silu na sebe, na život svoje obitelji. Molitvena iskustva pokazuju da se to sve počesto odražava na djeci. Nema mira ni blagoslova dok god u tome osoba ustraje. Sa psovanjem Imena povezana su počesto čudna duhovna i zdravstvena stanja članova obitelji. Tko ga psuje na sebe dovodi prokletstvo i žalosti Duha Svetoga-Branitelja, progoni Boga živoga iz svoga života i svoje obitelji.

 

  1. Tko od vjernika načini pobačaj ili abortus, u njemu sudjeluje, podržava ili nagovora osobu, čini smrtni grijeh i u isto vrijeme je izopćen iz Katoličke Crkve (CIC kanon. 1398. »Tko nešto poduzme radi pobačaja, upada, ako dođe do učinka, u izopćenje iz Crkve unaprijed izrečeno.«). Za to se trebao osoba pokajati i zla odreći, kako bi se osoba vratila u zajedništvo s Bogom i Crkvom.

 

  1. Ona ženska osoba koja nosi abortivno sredstvo spirale i živi svoju seksualnost, ne može na sakramente dok to ne izvadi iz svoga organizma. Spirala je abortivno sredstvo koje ubija tek začetu ljudsku osobu. Osoba koja to nosi i živi svoju seksualnost, živi u stanju smrtnog grijeha i od svoje je utrobe napravila masovnu grobnicu ubijene tek začete djece oštricom spirale.

 

  1. Podvrgnuti se umjetnoj oplodnji, a koja nije liječenje kako bi se došlo prirodnim putem do trudnoće, protivi se Bogu i Crkvi. Umjetna oplodnja i manipulacija u kojoj se stvara embrij ili više embrija, ljudskih bića, od kojih se neki stavljaju u maternicu, neki ubijaju, bacaju u hladnjake, rade se na njima različite genetske manipulacije, to znači činiti mnogo smrtnih grijeha nad začetim ljudskim bićima. To su najužasnije i najstrašnije stvari pod nebom!

 

  1. Tko izvrši bilo kakvu inicijaciju u drugu religiju (npr. jehovini svjedoci, reiki, islam, zen-budizam, hinduizam, Hare Krišna ili bilo koju drugu) samim činom je izopćen iz Katoličke Crkve. Nema pravo ni na katolički sprovod, ni na bilo koji sakrament u Crkvi. Sve što prima u Crkvi prije potpunog povratka i zajedništva, je svetogrdno i ne vrijedi ništa jer je osoba u izopćenju.

 

  1. Tko izvrši inicijaciju i uđe u bilo koju masonsku ložu samim činom je izopćen iz Katoličke Crkve. Nema pravo ni na katolički sprovod, ni na bilo koji sakrament u Crkvi. Sve što prima u Crkvi prije potpunog zajedništva i povratka, je svetogrdno i ne vrijedi ništa jer je osoba u izopćenju.

 

  1. Tko se ispiše iz Katoličke Crkve iz bilo kojeg razloga, a u zadnje vrijeme se kod nas događa zbog poreza u Njemačkoj, samim činom je izopćen iz Katoličke Crkve. Nema pravo ni na katolički sprovod, ni na bilo koji sakrament u Crkvi. Sve što prima u Crkvi prije potpunog povratka i zajedništva je svetogrdno, i ne vrijedi ništa jer je osoba u izopćenju.

 

  1. Tko želi ozdraviti od zla i primiti Božju ljubav i oproštenje, te prestati zlo raditi, treba se okrenuti iskrenoj i upornoj molitvi. Za teške i smrtne grijehe nije dovoljna mala pokora. Potrebno je dati zadovoljštinu za zlo koje smo počinili kako bi se uklonile i poništile sve posljedice grijeha. Zadovoljština bi trebala biti razmjerna onome što smo počinili. Ona se daje prikazivanjem i čestim pohodima na svete Mise, Gospinom krunicom, molitvom, postom, dobrim djelima, hodočašćem, milostinjom siromašnima, milostinjom za misije… Tko se ne ispovijeda iskreno i ne daje zadovoljštinu za teško zlo, ne može se osloboditi snage grijeha i zla. Vjernik, ne čineći zadovoljštinu za svoje zlo ovdje na zemlji, snosit će silnu patnju čistilišnih muka koje su strašne po sebi, jer sve što se ne otplati ovdje, mora se otrpjeti ondje u teškim mukama. Zadovoljština za zlo koje su pokojni učinili najčešće se daje preko 30 sv. Misa koje se za njih naređuju, ali i sve ostale navedene stvari pokore možemo za njih prikazati.

 

  1. Za smrtne i teške grijehe se daje zadovoljština. Nije dovoljna uvijek vjera i svijest da nam je oprošteno bez zadovoljštine. To znači da Bog ne oprašta uvijek svu kaznu zajedno s krivicom (Tridentski sabor, u smislu kanona 12., od 14.-15. studenog, 1551. god.). Potrebno je dati zadovoljštinu za zlo koje smo počinili kako bi se uklonile i poništile sve posljedice grijeha. A posljedice mogu biti snažnije napastovanje od zlih duhova, fizičke bolesti, bolesti psihičke naravi u životu pojedinca ili obitelji. A posebno ako su se članovi obitelji bavili magijom, praznovjerjem, posjetima travarima, hodžama i donosili poganske predmete kući, jeli ili pili pripravke i ne znajući što jedu. Ili ustrajali u nekom drugom teškom i smrtnom grijehu. Nije moguće činiti grijeh i zlo, a očekivati da će posljedice biti blagoslov, mir i dobro.

 

  1. Zli duhovi snažnije napastuju i »lijepe« se na čovjeka preko teškog i smrtnog grijeha. Takva napast je najčešća preko misli i želja koje nisu u skladu s Božjim zapovijedima. Zli duhovi prisilnih grešnih misli i ostali zli duhovi, ubacuju se u naš ljudski duh i misli, te navode pojedinca na grijeh. Ljudi počesto krivo misle da su te zle misli i napasti dio njihove vlastite svijesti. Iskustvo u molitvama oslobađanja pokazuje da se to napastovanje posebno snažno pokazuje kod osoba koje su kršile prvu, petu i šestu Božju zapovijed, odnosno, bave se magijom i praznovjerjem, kad bludno griješe, ito posebno kad s drugim osobama bludno griješe, te kad ubijaju začeto dijete na bilo koji način, bilo pilulama, bilo spiralom ili s nečim drugim. Zli duhovi na posebno snažan način opterećuje ljudsku dušu preko kršenja tih triju zapovijedi. Zlodusi gube temelj i razlog tlačenja kada se osoba kaje za svoje zlo, prestaje to raditi i usmjerava svoj život prema Isusu Kristu i daje zadovoljštinu za svoje grijehe.

 

 

  1. Bog Isus Krist objavio je u evanđelju da postoji vječni pakao. Ne možemo biti s Bogom sjedinjeni ako se slobodno ne odlučimo da ga ljubimo. Ali, Boga ne možemo ljubiti ako teško griješimo protiv njega, protiv svog bližnjega ili protiv nas samih: “tko ne ljubi, ostaje u smrti. Tko god mrzi brata svoga, ubojica je. A znate da nijedan ubojica nema u sebi trajnoga, vječnoga života” (1 Iv 3,14.15). Naš Gospodin upozorava nas da ćemo biti od njega odijeljeni, ako u teškim potrebama ne priskočimo u pomoć siromašnima i malenima, njegovoj braći. Umrijeti u smrtnom grijehu, a da se čovjek za nj nije pokajao i prihvatio milosrdnu ljubav Božju, znači, po svom slobodnom izboru, ostati zauvijek odijeljen od njega. Isus teškim riječima navješćuje da ce “poslati svoje anđele da pokupe sve (…) bezakonike i bace ih u peć ognjenu” (Mt 13,41-42), i da ce izreći osudu: “Odlazite od mene, prokleti, u oganj vječni” (Mt 25,41). Duše onih koji umiru u smrtnom grijehu odmah nakon smrti silaze u pakao, gdje trpe paklene muke, “vječni oganj”. (KKC 1033-35.). Mnogi katolici završavaju u paklu ako umiru u stanju smrtnog grijeha. Gospa od Krunice progovorila je djeci na ukazanju 15.8. 1917. u Fatimi i upozorila ih na trenutno stanje: »Molite Krunicu svaki dan… Molite, molite mnogo! Žrtvujte se za grešnike, mnoge duše odlaze u pakao samo zato jer se za njih nitko ne žrtvuje i ne moli.«

 

LJUBAV PREMA BOGU

Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim i svom dušom svojom i svom snagom svojom” (Lk 10,27).

  1. Vjerujete li da je Bog u sebi Trojstvo i da je onakav kakvim ga je objavio Isus Krist u svome Evanđelju?
  2. Vjerujete li da je Bog osoba, a ne neka sila?
  3. Vjerujete li da vas Bog ljubi?
  4. Ljubite li Boga?
  5. U čemu tražite sreću svog života?
  6. Je li vam Bog na prvome mjestu?
  7. Gajite li strahopoštovanje prema Bogu?

 

ISPIT SAVJESTI PREMA DESET BOŽJIH ZAPOVIJEDI

 

  1. 1. Ja sam Gospodin Bog tvoj, nemaj drugih bogova uz mene (Izl 20, 2-5; usp. Mt 4,10).

 

  1. Vjerujete li u jednog, istinskog Boga: Oca, Sina i Duha Svetoga?
  2. Vjerujete li da je Isus Krist Bog i Čovjek?
  3. Klanjate li se Bogu u duhu i istini i molite li redovito?
  4. Sumnjate li u neke istine koje Crkva naučava?

Neka se kod tebe ne nađe nitko…, tko bi se bavio gatanjem,

čaranjem, vračanjem i čarobnjaštvom” (Pnz 18,10).

  1. Jeste li ikad tražili pomoć od nekoga duhovnog izvora koji nije od Boga?
  2. Jeste li nastojali preko duhovnih sila ostvariti svoju volju?
  3. Jeste li vjerovali da bi vam neki vidovnjak ili nadriliječnik, travar (trave nisu problem, tako da su problem osobe koje se često bave travama i praznovjerjem, okultizmom, islamskom magijom nad tim pripravcima i travama, a to kasnije vjernici kupuju i upotrebljavaju kao nešto dobro) mogao pomoći?
  4. Jeste li odlazili po „pomoć“ ljudima koji „imaju“ posebne vidovnjačke sposobnosti?
  5. Jeste li drugima savjetovali da se obrate vidovnjaku ili nekom „iscjelitelju“?
  6. Jeste li upozorili osobe koje odlaze vidovnjacima i sličnima po „pomoć“ da je to grijeh i štetno?
  7. Jeste li povezani s osobama koje se bave praznovjerjem?
  8. Okrivljujete li Boga za zla i neuspjehe u životu?
  9. Jeste li koga izrugivali zbog njegove vjere u Boga ili vjerskog iskustva?
  10. Jeste li ikad sudjelovali u nekršćanskim obredima?
  11. Jeste li ikad prakticirali (za sebe ili drugoga) ili tražili usluge drugih osoba (bilo u vjeri, radoznalosti ili iz nekoga drugog “bezazlenog” razloga) na sljedećim područjima: spiritizam (zazivanje duhova),   magija,   čaranje,   vračanje,   gatanje,   bajanje,   woodoo,   vještičarenje, šamanizam, bijela magija – skidanje uroka, zapisi (npr. hodžini), čarobni prah; narodni običaji kao što su šišano kumstvo, stavljanje krvi ili dijelova životinja u temelje kuće, salijevanje olova, praznovjerno odijevanje rublja naopako, nošenje hamajlija za sreću, vezivanje vrpce novorođenčetu oko šake; proricanje budućnosti na karte, grah, tarot, štapiće, iz taloga kave, iz dlana; jeste li dobili predmete od vidovnjaka za „zaštitu“, vjerovali da djetelina s četiri lista, potkova, dimnjačar,  mačka preko ceste i slično donose sreću ili nesreću, kucali o drvo protiv uroka, praznovjerno triput pljuvali, čitali sanjaricu…
  1. Jeste li se izlagali  utjecajima  kao  što  su:  Hare Krishna,  transcendentalna meditacija,  reiki, psihokibernetika esena, yoga, zen, rosenkreuzerska filozofija i seminari, članstvo nekoga tajnog društva, komunistička partija, slobodno zidarstvo (masonerija), sotonizam, teozofija, kontrola uma, čitanje mitoloških i gnostičkih spisa, literatura New Agea, Edgar Cayce, Sai Baba, P. Coelho, P. Blavatsky, Osho, Richard Bach, Maharishi, Aleister Crowley, Anton LaVey i drugi…
  1. Bioenergija, astrologija (horoskop), kristaloterapija, numerologija, visak (radiestezija), rašlje, regresija, eneagram, psihoterapija koja nastoji osloboditi čovjeka od moralne odgovornosti, kiropraktika, astralna   projekcija,   akupunktura,   homeopatija,   udisanje   prane,   vjera   u reinkarnaciju, obilježavanje dana vještica, ezoterija (za svaku praksu se prisjetite koliko ste puta bili, koliko ste za njih platili); inicijacija izvan Katoličke crkve (svaka druga inicijacija podrazumijeva izopćenje iz Katoličke crkve1).
  1. Hipnoza, borilačke vještine (posebno one što u svom nazivu sadrže riječi «ki» ili «chi» koje označuju “energiju”) kao što su Tai Chi Chuan, Chi Kung, Ki Aikido, Feng Shui (uređenje prostora), igranje okultnih igara služeći se izvanosjetilnom percepcijom, telepatijom ili sličnim, pokretanje predmeta nadnaravnim silama. Računalne igrice s okultnim (skrivenim ili neskrivenim) sadržajima kao što su “Tamnice i zmajevi” (“Dungeons & Dragons”) i njima slične igrice, Pokemon (Pocket Monsters – “džepna čudovišta”, Digimon (Digital Monsters – “digitalna čudovišta”) i ostali animirani filmovi s mitskim likovima kojima se pripisuju magijske moći; kao i svi sadržaji koji su bez jasna stajališta da je nasilje zlo i u kojima nema vrijednosnoga suda što je dobro, a što zlo. Gledanje filmova strave ili s poganskim obredima, slušanje sotonske glazbe, posebno Gothic i Heavy Metal (Black, Death i Thrash); gledanje magijskih, ezoterijskih ili sotonističkih  stranica  na  Internetu.  Poučavate  li  djecu  da  ne  gledaju  i  ne  slušaju  okultne sadržaje?  U  molitvi  se  prisjetite  postoji  li  još  nešto  što  ste  prakticirali,  a  da  ovdje  nije navedeno…

 

 

  1. 2. Ne izusti ime Gospodina, Boga svoga uzalud (Izl 20,7; Pnz 5,11; usp. Mt 5, 33-34).

 

  1. Psovka, huljenje Božjeg imena ili svetaca.
  2. Izgovaranje Božjeg imena ili imenâ svetaca bez nutarnjeg osjećaja strahopoštovanja.
  3. Zaklinjanje Božjim imenom.
  4. Krivokletstvo, lažno zaklinjanje pozivajući se na Boga.
  5. Poštapalice (dabogda, bogmanje…).
  6. Ostale psovke…?
  7. Jeste li prekršili zakletvu ili zavjet?

 

 

  1. 3. Spomeni se da svetkuješ dan Gospodnji (Izl 20, 8-10; usp. Mk 2, 27-28).

 

  1. Slavite li redovito svetu Misu nedjeljom i u zapovijedane blagdane – Božić, Tijelovo, Velika Gospa, Svi sveti?
  1. Radite li nedjeljom i zapovijedanim blagdanima, a da narav posla i poslodavac to ne zahtijevaju?
  2. Nastojite li da nedjelja bude posvećena Bogu, čitanju Biblije i molitvi?
  3. Nastojite li biti sabrani kod svete Mise?
  4. Dolazite li u crkvu prije početka svete Mise kako biste se u molitvi sabrali?
  5. Kasnite li na svetu Misu ili dolazite u zadnji čas?
  6. Ostajete li nakon Mise zahvaliti Bogu?
  7. Dolazite li u crkvu neprikladno odjeveni?
  8. Pričešćujete li se kod svete Mise? Ako ne, zašto?
  9. Jeste li se ikad pričestili svetogrdno ili ste koji drugi sakrament primili u stanju teška grijeha?
  10. Jeste li svjesni veličine svete Mise i duhovne koristi ili odlazite u crkvu radi običaja?
  11. Darujete li prilog kod svete Mise po svojim mogućnostima?
  12. Jeste li održavali post i nemrs u određene dane?
  13. Jeste li sudjelovali  u  nekoj  nekatoličkoj  crkvi  gdje  se  negativno  govori  o  Majci  Božjoj, svecima, sakramentima, papi i crkvenom Učiteljstvu?
  1. 4. Poštuj oca i majku da dugo živiš i dobro ti bude na zemlji (Izl 20,12; usp. Ef 6, 1-3).
  2.  Poštujete li svoje roditelje i roditelje svoga bračnog druga?
  3. Jeste li zahvalni za život koji vam je Bog darovao preko vaših roditelja?
  4. Jesu li vam roditelji sami, zapušteni i ostavljeni?
  5. Osjećate li li nesnošljivost  prema roditeljima?
  6. Kad im je teško, mislite li: „tako im i treba“?
  7. Pomažete li roditeljima velikodušno ili možda iz koristoljublja?
  8. Postoji li nešto što niste oprostili roditeljima?
  9. Ponižavate li roditelje i odgojitelje?
  10. Ogovarate li roditelje?
  11. Molite li za roditelje?
  12. Brinete li za sakramentalni život roditelja ako više ne mogu ići u crkvu?
  13. Održavate li dobre odnose (ljubavi i poštovanja) u obitelji?
  14. Ako ste roditelj, jeste li radosno prihvatili svoju djecu kao Božji dar?
  15. Dajete li djeci dobar primjer vjerskog i moralnog života?
  16. Razgovarate li sa svojom djecom ili ste ih pustili da se ponašaju i žive kako žele?
  17. Njegujete li zajedničku molitvu u obitelji?
  18. Jeste li prema djeci otresiti, srditi, galamite li i za sve ih okrivljujete?
  19. Iskorištavate li djecu da ostvarite svoje želje i ciljeve?
  20. Jeste li preopteretili djecu velikim odgovornostima i poslovima?
  21. Ignorirate li djecu kao da njihovo mišljenje i pomoć ne vrijede?
  22. Ponižavate li svoju djecu kao nesposobnu, nespretnu, „smotanu“?
  23. Jeste li govorili djeci “nikad ništa od tebe…” ili tomu slično?
  24. Prigovarate li djeci što za njih morate plaćati školovanje i uzdržavanje izazivajući u njima osjećaj krivnje?
  25. Boje li vas se djeca ili vas poštuju?
  26. Namećete li djeci vjerničku praksu ili im to dobrim primjerom svjedočite?
  27. Molite li za svoju djecu?
  28. Manipulirate li svojom djecom da vrše vašu volju, a ne ono na što ih Bog poziva?
  29. Promišljate li što bi bila Božja volja za vaše dijete, tako da taj izbor poduprete?
  30. Poštujete li slobodu izbora njihova bračnog druga?
  31. Nastojite li u obitelji služiti drugima?
  32. Pravite li se važnima?
  33. Ako nemate djece, razmišljate li o plemenitu činu posvajanja djeteta?
  34. Ako ste odlučili biti trajno neoženjen (neudana), jeste li za to našli plemenite (evanđeoske) razloge?

 

  1. 5. Ne ubij (Izl 20,13; usp. Mt 5, 21-22).

 

  1. Poštujete li ljudski život, svoj i tuđ?
  2. Hotimično ubojstvo (u nebo vapijući grijeh), ubojstvo iz obrane, pokušaj samoubojstva.
  3. Ubojstvo nerođena djeteta, pobačaj (jednako su krivi otac i majka), nagovaranje na pobačaj, sudjelovanje pri pobačaju, ne buniti se protiv pobačaja, zastupati pobačaj.
  4. Uporaba sredstava koja ubijaju dijete nakon začeća (spirala, kontracepcijske pilule…).
  5. Borite li se protiv pobačaja i kulture smrti?
  6. Umjetna oplodnja (ako se pri umjetnoj oplodnji oplodi više jajnih stanica od kojih se odaberu neke, a preostale zamrznu ili unište, tada se ubija netom začet život jer život počinje začećem).
  1. Mučenje druge osobe (sadizam), mučenje sama sebe (mazohizam), mučenje životinja.
  2. Ubijanje riječima drugoga ili sebe.
  3. Tučnjava, srdžba, želja da se drugomu nanese zlo (osveta).
  4. Ogovaranje, klevetanje.
  5. Izdaja, otkrivanje nečije tajne.
  6. Nebriga za tijelo, izgladnjivanje, prejedanje, opijanje, droga.
  7. Nastojite li živjeti u stanju milosti, pristupati svetoj pričesti čiste savjesti?
  8. Ponižavate li, tlačite, iskorištavate li koga?
  9. Jeste li u govoru ljubazni ili osorni?
  10. Mrzite li koga?
  11. Vozite li brže od dopuštene brzine?
  12. Ako ste sudjelovali u prometnoj nesreći, jeste li pobjegli s mjesta nesreće?
  13. Ovisnosti (hazarderstvo) o igrama i kocki, primjerice casino, kartanje, klađenje, loto, bingo, športska prognoza…
  1. Ovisnost o alkoholu ili nekim narkoticima.
  2. Radoholičarstvo, bježanje od nemirne savjesti, besposličarenje, potpuna bezvoljnost.
  3. Želja da tko umre (ili da vi umrete), da koga ubiju ili da ga Bog kazni.

 

  1. 6. Ne sagriješi bludno (Izl 20,14; usp. Mt 5, 27-28).
  2.  Prihvaćate li svoj spolni identitet, to što ste muško ili žensko?
  3. Je li vam krepost čistoće vrednota?
  4. Besramne misli i riječi, vicevi, nepristojno odijevanje, pjesme, priče.
  5. Požudni pogledi i želje, kult strasti.
  6. Tjelesna prisnost izvan braka, dodirivanje koje prelazi granicu prijateljskoga, poljupci „usta na usta“.
  7. Spolni odnosi prije braka, izvan braka.
  8. Prekinuti snošaj, samozadovoljavanje.
  9. Izopačena spolna ponašanja: pedofilija, homoseksualni odnosi,[1] silovanje, perverzija, sodomija ili bestijalnost (u nebo vapijući grijeh).
  10. Preljub, rodoskvrnuće (incest), prostitucija.
  11. Erotski i pornografski sadržaji, filmovi, časopisi, knjige, topless barovi, nudistička plaža.
  12. Ponašate li se jednako i u muškom i u ženskom društvu?
  13. Zavođenje.
  14. Maštanje o izvanbračnom spolnom činu.
  15. Spolnost u braku: je li u ljubavi i nježnosti?
  16. Izbjegavanje spolnog čina u braku, izbjegavanje bračnog partnera.
  17. Grubost u spolnom činu u braku, sebičnost, nesuradnja srcem.
  18. Popuštate li neurednoj pohoti i požudi tijela?
  19. Borite li se s požudom tijela ili udovoljavate svakom osjećaju?
  20. Njegujete li u sebi čiste nakane?
  21. Njegujete li stidljivost, čednost i čistoću kao vrednote?
  22. Gledate li na bližnjega svoga kao na sestru ili brata?
  23. Jeste li strpljivi sa sobom u borbi za čistoću srca i tijela?
  24. Imate li problema s ljubomorom ili bludnim maštanjima?
  25. Poštujete li svoje tijelo i tijelo bližnjega kao hram Duha Svetoga?
  26. Molite li za milost čistoće?
  27. Uzimanje kontracepcije (sprječava začeće djeteta)? Išli ste na spermogram?
  28. Uzimanje abortivnih sredstava (abortivna sredstva ubijaju začeto ljudsko biće)?
  29. Spirala (ženska osoba koja nosi spiralu ne može na svetu ispovijed, ni na svetu pričest dok to ne izvadi iz spolnog organa; spirala je 100% abortivno sredstvo, pa bila nošena iz tzv. medicinski razloga ona je uvijek abortivno sredstvo; žena koja nosi spiralu istinito gledajući u sebi nosi masovnu grobnicu)? Antibebi pilula? Pilule za dan poslije?

 

  1. 7. Ne ukradi (Izl 20,15; usp. Mt 19,18).
  2.  Poštujete li tuđu imovinu, privatno i državno vlasništvo?
  3. Jeste li prevarili koga radi materijalne dobiti?
  4. Jeste li uzeli (ukrali) ono što pripada drugomu?
  5. Jeste li ukrali (što, koliko, od koga)?
  6. Jeste li uništavali privatnu ili društvenu imovinu?
  7. Jeste li uzajmljivali novac, vraćali dug ili posuđene stvari?
  8. Jeste li pohlepni za novcem, bogatstvom, materijalnim blagostanjem?
  9. Primate li ili dajete mito, sređujete „sve preko veze“ na štetu drugih, korupcija?
  10. Nemar za sirotinju.
  11. Odšteta radniku ili poslodavcu, nesavjesno obavljanje posla, krijumčarenje.
  12. Procjenjujete li nepravedno tuđ rad, tuđu imovinu?
  13. „Švercate“ li se u gradskom prijevozu, služite li se povlasticama koje vam ne pripadaju?
  14. Nerad, lijenost, izbjegavanje (izgovaranje) posla, laka zarada (bez truda), neodlazak na posao.
  15. Plaćate li uredno račune? Jeste li škrti ili rastrošni?
  16. Svađate li se i sporite zbog imanja i imovine?
  17. Prisvajate li sudskim postupkom nešto što vam ne pripada?
  18. Tlačite li udovice i sirotinju (u nebo vapijući grijeh)?
  19. Uskraćujete li radniku zasluženu plaću (u nebo vapijući grijeh) ili zdravstveno osiguranje.
  20. Utajujete li porez, kupujete “na crno”, kupujete ukradenu robu?
  21. Umnažate li CD-e u komercijalne svrhe?
  22. Prisvajate li tuđa dostignuća kao svoja?
  23. Ako ste koga zakinuli u čemu, jeste li nadoknadili štetu?
  24. Podupirete li građanska dobra, primjerice zaštitu okoliša, plaćanje poreza, glasovanje, domoljublje i t.d?
  25. Jeste li rastrošni, nepotrebno trošite novac na kupnju novih stvari, prekomjerno puštate vodu ili struju da se troši, cijeli dan uključen TV i t.

 

  1. 8. Ne reci lažna svjedočanstva (Izl 20,16; usp. Mt 5,33).
  2.  Jeste li istinoljubivi?
  3. Jeste li ikad krivotvorili neku istinu?
  4. Vjerujete li da je Božja riječ istina?
  5. Jeste li kalkulirali i varali sebe pod izlikom: sagriješit ću pa ću se pokajati i ispovjediti?
  6. Zauzimate li se za istinu i istinoljubivost među ljudima (Crkva, obitelj, posao, molitvena zajednica)?
  7. Laskate li i dodvoravate li se lažno radi neke koristi?
  8. Jeste li prema autoritetima pristojni, a prema ostalima otresiti?
  9. Jeste li zatajili svjedočiti za Isusa, znajući što je sve za vas učinio?
  10. Imate li povjerenja u ljude ili ste nepovjerljivi?
  11. Priznajete li drugomu ono što mu pripada i u čemu se odlikuje?
  12. Skrivate li dobra djela drugoga ili ih umanjujete radi vlastite koristi?
  13. Jeste li ikad lažno svjedočili na sudu? Krivokletstvo: laž izrečena pod prisegom.
  14. Jeste li ikad “ocrnili” drugoga kako bi poslodavac, poglavar ili tko drugi o njemu stekao loše mišljenje? Jeste li dali negativan sud o drugome (kao svoje mišljenje) bez dokaza o krivnji?
  15. Ogovarate li, t.j. otkrivate li tuđe pogreške i mane?
  16. Klevećete li, t.j. štetite li dobru glasu drugoga tvrdeći suprotno od istine?
  17. Jeste li ikad lagali?
  18. Jeste li pristrani?
  19. Jeste li komu otkrili povjerenu vam tajnu? Čuvate li tajne svoje struke?
  20. Podnosite li ogovaranja ili uzvraćate istom mjerom?
  21. Ako ste koga povrijedili lažima ili krivim sudom, jeste li zatražili oproštenje?
  22. Iznosite li u javnosti istinu ili je krivotvorite radi koristi; branite li pogrješan stav unatoč objektivnoj istini?
  1. Jeste li izrekli išta o drugome što je povrijedilo njegovo dostojanstvo djeteta Božjeg?
  2. 9. Ne poželi tuđega ženidbenog druga (Izl 20,17; usp. Mt 5,28).
  3.  Ljubite li svoga bračnog druga nepodijeljena srca? Jeste li poticali koga na razvod braka?
  4. Jeste li komu ugrozili brak ili „vezu“? Jeste li željeli da čiji brak ne uspije?
  5. Jeste li bili zavidni zbog čijega sretna braka?
  6. Jeste li se bez valjana razloga protivili čijoj ženidbi?
  7. Jeste li se udvarali osobi koja je u braku ili u zaručničkoj (predbračnoj) vezi?
  8. Jeste li počinili preljub s osobom koja je u braku ili zaručničkoj (predbračnoj) vezi?
  9. Jeste li skloni svojim ponašanjem, ophođenjem i odijevanjem izazivati požudu?
  10. Odijevate li se nepristojno (pripijena odjeća, odjeća koja ne pokriva bedra i poprsje, prozirna odjeća…)?Jeste li svjesni da svojim nečednim ponašanjem i odijevanjem možete izazvati maštanja, emocije pa i požudu oženjenih/udanih, zauzetih ili Bogu posvećenih osoba?
  11. Pazite li na to da ne gradite prisnost s osobom suprotna spola ako nije vaš (mogući) partner?
  12. Nadzirete li svoje misli i maštanja da vas ne odvedu u požudu prema tuđem partneru?
  13. Promatrate li tuđeg partnera s poštovanjem ili kao mogući objekt svoje požude?
  14. Suzdržavate li se u razgovorima dvosmislenosti koje ugrožavaju vjernost i pristojnost?

 

  1. 10. Ne poželi nikakve tuđe stvari (Izl 20,17; usp. Mt 6,21).
  2.  Jeste li poželjeli nešto što pripada drugomu? Gledate li na sve kroz materijalnu dobit?
  3. Uspoređujete li se s drugima po bogatstvu? Jeste li nezadovoljni, ljubomorni i zavidni ako su drugi imućniji ili bogatiji od vas? Jeste li skloni natjecanju i neumjerenu stjecanju materijalnih dobara? Jeste li komu oduzeli posao ili mu uskratili mogućnost napretka?
  4. Jeste li skloni karijerizmu i napredovanju „preko tuđih leđa“?
  5. Jeste li poželjeli materijalnu štetu drugome? Jesu li vam prijatelji samo oni od kojih imate koristi? Radujete li se tuđem uspjehu i blagostanju? Razmišljate li komu biste trebali materijalno pomoći? Ako je tko u vašem rodu ili susjedstvu u velikoj oskudici, pomažete li mu?
  6. Izbjegavate li pomoći potrebitima pod izlikom da se drugi trebaju zauzeti za njih?
  7. Jeste li navezani na svoje bogatstvo, materijalni posjed? (Mt 5,3).
  8. Jeste li spremni odreći se svega radi Isusa? (Lk 14,33). Zavidite li na duhovnim darovima drugih?

 

 Dobra djela započinju ispovijeđu zlih djela” (Sv. Augustin).   “Griješiti je ljudski, ali ustrajati u grijehu je đavolski” (Sv. Katarina Sienska). “Da je moja savjest opterećena svim grijesima koje je moguće počiniti, ja bih ipak išla i bacila se u ruke našega Gospodina, srca slomljena pokajanjem. Znam kakvu On nježnost ima za svako svoje izgubljeno dijete koje Mu se vrati.” (Sv. Terezija od Djeteta Isusa).  “Najdragocjeniji plod ispovijedi je pomirenje s Bogom” (Bl. Ivan Pavao II.).

Oprosti mi savršeni moj Bože, što sam više volio nesavršenost i zle sklonosti nego Tebe! Oprosti mi pravedni moj Bože, jer sam Te uvrijedio svojim grijesima! Oprosti mi sveti moj Bože, jer sam svojim grijesima toliko dugo kaljao čistoću Tvoga pogleda! Oprosti mi milosrdni moj Bože, što sam toliko dugo prezirao glas tvoga milosrđa! U dubokoj tuzi i kajanju, bacam se pred Tvoje noge. Smiluj mi se. Amen.” (Sv. Ignacije Loyolski).

 

(https://mladosunce.com/ispit-savjesti/)


[1] Učenje Crkve proizlazi iz Božjeg zakona: ››Oslanjajući se na Sveto pismo, koje ih prikazuje kao teško izopačenje, Predaja je uvijek tvrdila da su ‘čini homoseksualni u sebi neuredni.’ Protive se naravnom zakonu. Oni spolni čin zatvaraju daru života. Ne proizlaze iz prave čuvstvene i spolne komplementarnosti. Ni u kojem slučaju ne mogu biti odobreni (KKC, br. 2357).‹‹ Znanost je potvrdila da homoseksualnost nije prirođena nego stečena stvarnost: https://mladosunce.com/li-homoseksualnost-prirodena/ ››Njezin psihički nastanak ostaje velikim dijelom neprotumačiv‹‹ (KKC, br. 2357).   Bog prihvaća i voli svakog pojedinca, bez obzira na grešnu ljudsku narav i sklonosti, tako da Bog i Crkva ne osuđuju osobe koje imaju takvu sklonost, ali osuđuje Bog i Crkva čine i djela koji su u sebi zlo i grijeh. Živjeti homoseksualnost u očima Božjim je odvratno i stanje je smrtnog grijeha; takvi čini u sebi se oštro protive Božjoj volji i dobru svakog pojedinca (usp. Rim 1, 27.)  Tko tako bude živio, s vremenom će imat ozbiljnih zdravstvenih, psihičkih problema i problema sa zlim duhovima i demonima. Uz ozbiljnu molitvu i pokoru, osoba se može oduprijeti svakoj napasti, biti sretna i živjeti u skladu s voljom Božjom. Bog od svih katolikâ traži da sve ljude poštuju i ljube, a da grijeh uvijek osuđuju, kako veli sv. Augustin: „Ljubi griješnika, a progoni grijeh.“