Padre Pio nasljedovao je Krista ne samo u trpljenju već i u praštanju. Uvijek je opraštao i želio je da ga u tome njegova duhovna djeca nasljeduju. Običavao je pozivati pokornike i duhovnu djecu da, kada im je bilo teško oprostiti, na umu imaju Isusa koji je umro na križu zbog naših grijeha.
Jedan se gospodin ispovijedao Padre Piju i nakon što je iznio svoje grijehe, čekao je da svetac progovori. Padre Pio ga je upitao: “Imaš li još što?” Nakon što je dobio negativan odgovor, sveti kapucin ponovio je pitanje. Na pokornikovo drugo “Ne” upitao je:
“A kako je s tvojim bratom? Kakvi su vaši odnosi?”
– Ne razgovara sa mnom, ali nisam ja kriv. Povrijedio me i udaljio se od mene. Ne znam što učiniti odgovorio je čovjek.
“Idi i pomiri se” – rekao mu je svetac.
– Ali, Padre, on je mene povrijedio, a ne ja njega pravdao se gospodin.
“A Isus, koja je bila njegova krivnja da je završio na križu? Nije li On umro za tuđe, pa i za tvoje grijehe?” – upitao je Padre Pio i odbio mu je udijeliti odrješenje.
(Marcellino lasenzaniro, OFMCap: “Il padre – San Pio da Pietralcina. Testimonianze”)
Izvor: https://www.padrepio.