Povijesna biskupija svetoga Ivana Pavla II. u Poljskoj predvodnica je u humanitarnoj pomoći bezbrojnim ženama i djeci u potrazi za sigurnim smještajem.
Nadbiskup Krakova Marek Jędraszewski pozdravlja stotine Ukrajinaca koji vlakom stižu u Poljsku, tražeći utočište. (fotografija: ustupljene fotografije / Krakovska nadbiskupija)
KRAKOV — Žene i majke, iscrpljenih lica, izgubljenih i zabrinutih pogleda, punih straha, jednom rukom drže svoju djecu, a drugom vuku svoje kovčege.
To su slike koje će ostati u neizbrisivome sjećanju svih koji su bili prisutni na krakovskome kolodvoru uvečer u srijedu, 2. ožujka, kada su vjernici katolici proslavljali početak korizme. Oko devet navečer na stanicu je stigao vlak iz Ukrajine s oko osamsto izbjeglica, a na platformi je, u pratnji nekoliko svećenika i volontera iz biskupije, stajao krakovski nadbiskup Marek Jędraszewski, kako bi dočekao Ukrajince.
Prve – uznemirujuće – slike uskoro su zamijenili dirljivi prizori, kada je mnogo izbjeglica, utješeno nadbiskupovim očinskim zagrljajem, konačno moglo pokazati emocije koje su ih danima obuzimale. Svi su oni dobili osnovne potrepštine, a zatim su upućeni u mjesta gdje su ih dočekivali Poljaci.
Priljev Ukrajinaca što bježe prema Poljskoj, koji je počeo prije osam godina, krizom na Krimu, eksponencijalno se povećao nakon ruske invazije na čitavu zemlju 24. veljače. I doista, samo u tjedan dana Poljska je dočekala val od preko 700 tisuća izbjeglica na svojemu tlu.
„Nije lako govoriti o ovome”, izjavio je suznih očiju nadbiskup Jędraszewski za Register nakon susreta na kolodvoru. „Vidjeti toliku djecu, te majke, bez njihovih muževa, koji su bili prisiljeni ostati boriti se u Ukrajini, strašno uznemirene, ne znaju što učiniti. […] Duboko me potreslo kada sam ih vidio kako mnogi od njih plaču. No dočekali smo ih sa svom toplinom i bratskom ljubavlju za koje smo sposobni.”
Bujica velikodušnosti
Poljska država i vlasti nisu štedjeli na sredstvima uloženima za potporu tih ugroženih populacija što u sve većem broju dolaze na njihovo tlo, ali Katolička Crkva ostaje na prvoj crti kako bi im pomogla na terenu, nastojeći procijeniti i reagirati na mnoge individualne potrebe. U Krakovu, kao i u svim većim gradovima u zemlji, mjesni Caritas nudi neprestanu službu asistencije kako bi pomogao u raspoređivanju izbjeglica po nadbiskupiji, ali i dalje, jer mnogi od njih samo prolaze kroz Krakov prije nego što pođu u druge velike gradove, kao što su Varšava ili Wrocław, gdje se nalaze već otprije etablirane ukrajinske zajednice.
Prema Agnieszki Homan, glasnogovornici krakovskoga Caritasa, koja je razgovarala s Registerom 5. ožujka, nadbiskupija je službeno izbjeglicama ponudila oko dvije tisuće skloništa, podijeljenih između samostana, župnih stanova, i stanova župljana, koji sve više telefoniraju Caritasu i nude sobe u vlastitim domovima.
Agnieszka Homan objasnila je kako biskupijska baza podataka spominje trajni prosjek od petsto izbjeglica smještenih u biskupiji, ali ta brojka ne uzima u obzir mnoge spontane inicijative smještaja, koje ne koordinira biskupija.
„Sada smo posve posvećeni pomaganju ukrajinskome stanovništvu, i kako bismo se pozabavili tom hitnom situacijom, morali smo u drugi plan staviti mnoge druge aktivnosti”, izjavila je. „Problem je umor… Kava više nije dovoljna. A tek je prošlo tjedan dana! I znamo da je ovo tek početak.”
Pod stijegom svetoga Ivana Pavla II.
Rektor svetišta svetoga Ivana Pavla II. u Krakovu, o. Tomasz Szopa, također više ne broji sate sna. Otkada je poljska vlada ubrzo nakon početka ruske invazije objavila da će zemlja otvoriti svoja vrata ukrajinskim izbjeglicama, hodočasnička kuća u svetištu dočekuje neprekinut niz obitelji koje traže siguran smještaj.
Tako je i u slučaju Hanne Kondratyk, grkokatolkinje iz grada Tarnopola, koja je pobjegla iz svoje zemlje sa svojom kćeri i nevjestom, kao i njihovih dvoje osamnaestomjesečne djece. Do svetišta su došle 2. ožujka, na kraju dugoga puta kroz Mađarsku, s nadom da će se moći vratiti u svoju zemlju, svojim muževima, čim se situacija popravi.
Ispred svetišta svetoga Ivana Pavla II. o. Tomasz Szopa, rektor svetišta, pozira za fotografiju s ukrajinskim izbjeglicama Hannom Kondratyk, Marianom Nykerui i Ivannom Kondratyk. (Fotografija: Solène Tadié)
„Rekla sam svojim kćerima o Ivanu Pavlu II. koji je 2001. godine posjetio našu zemlju, i predložila sam da utočište potražimo u njegovome svetištu”, rekla je Hanna Kondratyk za Register, dodavši kako žele u nedjelju tamo otići na svetu Misu, i da žele posjetiti svetište u Czestochowi. „Mi i rimokatolici imamo jednu vjeru, samo su nam obredi različiti.”
„Pružanje pomoći ovim obiteljima uistinu je posebno iskustvo – mjesto njihove patnje veoma nam je blizu, a naše su situacije veoma različite”, rekao je o. Szopa za Register. „Kada stignu, mnogi su ljudi još toliko tjeskobni da ne mogu spavati, ali nakon nekoliko dana, mir koji ovdje pronađu pomogne mi da opet mogu zaspati.”
Dodao je: „Zadivljen sam kako poljski narod reagira na ovu situaciju. Uistinu čine sve što mogu kako bi pomogli. Primili smo bezbrojne telefonske pozive od vjernika koji pitaju kako mogu pomoći, i poslali su toliko potrepština i novca. […] Reakcija je snažna, a sve više jača.”
Ali Poljaci na terenu nisu sami u svojim svakodnevnim naporima – mogu računati na potporu svoje američke braće iz “Projekta Ivan Pavao II.” (John Paul II Project), inicijative za cjelovitu formaciju , smještenu u domu za studente iz cijeloga svijeta, usredotočenu na nauk svetoga Ivana Pavla II. Pokretači projekta, Joseph i Corinne MacDonald, dali su na raspolaganje dva stana, inače rezervirana za studente, i u njima je sada smješteno desetak Ukrajinaca, koji žive uz njih.
„Prije nego što je Ivan Pavao II. umro, zadao je izazov mladima svijeta da izgrade naraštaju ljubavi i istine”, izjavio je Joseph MacDonald za Register. „Studentima govorim da stvari koje vidimo u Americi – transrodnost, pobačaj […] Kada nemate civilizaciju ljubavi i istine, događaju se stvarno loše stvari. Dođe i do rata.”
Dodao je: „Studenti dođu ovdje i vide Sovjetski Savez koji je Ivan Pavao II. pomogao uništiti. To je priča jednaka onoj kroz koju mi sada prolazimo.”
Kršćansko jedinstvo
U kontekstu rastućih napetosti s Europskom unijom, i nakon što su je mnogi zapadnjački političari žestoko kritizirali zbog pristupa nedavnoj izbjegličkoj krizi na granici s Bjelorusijom, Poljsku sada mnogi međunarodni mediji smatraju uzorom solidarnosti u ukrajinskoj krizi.
Onkraj zajedničkoga straha pred ruskom prijetnjom, ovaj je narodni pokret pomoći Poljaka svojim ukrajinskim susjedima, prema nadbiskupu Jędraszewskome, dio kršćanskoga pristupa bratske ljubavi, koji ignorira „kompliciranu povijest” između dviju zemalja. Tijekom Drugog svjetskog rata ukrajinska ustanička vojska bila je kriva za pokušaj etničkoga čišćenja Poljaka u regiji Volhynia.
„Ruski propagandisti aktivno nastoje naglasiti to, i oživjeti ta strašna sjećanja kako bi nas odvratili od pomaganja ukrajinskim izbjeglicama, ali to neće uspjeti, jer nas ujedinjuje kršćanstvo, a prema tome i oprost”, kaže nadbiskup.
Kako biste pomogli Caritasu i krakovskoj nadbiskupiji u njihovome radu oko pomaganja sa smještanjem ukrajinskih izbjeglica, molimo posjetite internetske stranice Caritasa Krakova:
https://www.krakowcaritas.pl/aktualnosci.php/1530
www.caritas.pl