“Ispočetka me to odbijalo…” kaže šuter NFL momčadi Kansas City Chiefsa Harrison Butker u intervjuu s EWTN-om“, pomislio sam, ovo nije za mene, ne slaže se sa suvremenom svijetom, to su neke tradicionalne stvari, stara škola. No to me ujedno i privuklo, jer se toliko razlikovalo od ovoga svijeta.”
On zapravo govori o tradicionalnoj latinskoj Misi (TLM), liturgiji kojoj 23-godišnji Butker ne samo prisustvuje, već i redovito poslužuje kod oltara.
“Otvorila je moje oči tradiciji vjere, sv. Augustinu, sv. Tomi Akvinskom, svim tim velikim svecima. I kada sam vidio da se ova Misa rimskog obreda, tradicionalna latinska Misa, slavila preko 1.500 godina, i da su na nju polazili svi ovi sveci, izgovarali su te iste latinske molitve, sve to je prekrasno, osjećam se posve sjedinjen s njima.”
Butker na Misu odlazi u katoličku crkvu BDM u Independenceu, Missouriju. Utemeljena 1823., župa St. Mary’s (sv. Marije) najstarija je katolička crkva u župi Kansas City-Saint Joseph. No sve donedavno, niti ova župa niti liturgija kakva se tamo slavi, teško bi privukle pažnju mladog šutera NFL-a (National Football League).
Čovjek koji je sve to promijenio zove se vlč. Matthew (Mate) Bartulica, župnik sv. Marije. Vlč. Bartulica dolazi iz obitelji s petero djece, a osim njega svećenik je i njegov brat Angelo. No, nekoć davno, prije nego su ga oslovljavali s „oče“, Matt Bartulica i ja skupa smo studirali na franjevačkom sveučilištu u Steubenvilleu. Kada nismo provodili sitne noćne sate obilazeći kafiće u njegovom Ford Thunderbirdu slušajući Smithse (i zbijajući šale o njima), bili smo u njegovoj kući, gledali kviz „Izazov“ razglabali o semantici crnačkog slenga u „jive“ sceni iz filma Ima li pilota u avionu?, raspravljali o teologiji, čavrljali o curama ili jeli nešto što smo voljeli zvati “hrvatske fajitas”.
Ovo zadnje bi valjalo malo pojasniti.
Premda je Bartulica odrastao u Missouriju, uživa govoriti ljudima nimalo prikrivenim južnjačkim naglaskom – da dolazi iz Hrvatske. Njegovi roditelji su emigrirali u Sjedinjene Države iz srednjoeuropske države, a Bartulica je tamo pohađao srednju školu od 1992. do 1996. – tijekom Domovinskog rata u Hrvatskoj (sjećam se da mi je jednom pričao kako je slušao eksplozije u daljini dok je sjedio u učionici).
Jednog dana, na putu za New York tijekom fakultetske stanke, Bartulica mi je rekao da misli da ima svećenički poziv. Premda će taj poziv zapravo dovesti do njegovog svećeničkog ređenja deset godina kasnije, njegova ljubav prema TLM-u je bila sve, samo ne jasna. „Tada sam mrzio latinski“, kaže mi vlč. Bartulica. „Jednostavno sam se pitao zašto bih gubio vrijeme učeći latinski kada se sama Crkva odlučila riješiti tog jezika.“
Tijekom njegovog boravka u bogosloviji objavljen je motuproprij Summorum Pontificum, koji je oslobodio drevnu liturgiju i uzveličao njezinu svetost. Dok je vlč. Bartulica primio sveti red 2010., već se zaljubio u drevnu liturgiju Crkve.
„U kulturi koja je toliko podijeljena“, kaže on, „TLM nam daje izvor neprekinutog jedinstva koje spaja sve katolike, bilo gdje u svijetu, a to je liturgija čiji se korijeni mogu pronaći u izvoru naše vjere.“
„Kako kaže 2. vatikanski sabor“, veli vlč. Bartulica, „liturgija je vrhunac i izvor naše vjere. Pošto je tradicionalna latinska Misa oblikovala najveće svece Crkve, čini se da ne postoji bolji način da naučimo vjeru od one iste liturgije u kojoj su i oni sudjelovali.“
2014. godine se vratio u Hrvatsku kako bi slavio prvu tradicionalnu latinsku Misu u Splitunakon mnogih desetljeća njezine odsutnosti. Te iste godine, započeo je seriju renovacija u svojoj župi koje su ponovno uspostavile sklad arhitekture i drevne liturgije.
Crkva prije obnove:
Crkva nakon obnove:
Kao župnik sv. Marije, slavi redovitu TLM u župi četiri puta – tri puta u tjednu i jednom nedjeljno – upravo na tu Misu polazi i Harrison Butker.
„Njegova obitelj je veliki blagoslov za našu župu,“ kaže vlč. Bartulica o Butkeru. „Kada se pročulo da on ministrira na Misi, broj ministranata se povećao s dva na deset.“
Sve ovo mi govori preko tekstualne poruke, no dok to čitam, mogu si predočiti njegov široki osmijeh i duboki glas. Uopće ne sumnjam da ga još više usrećuje takav magnet za ministrante – junak iz njihove domaće gradske NFL momčadi – nego što ga fascinira što mu je profesionalni sportaš kadioničar na Misi.
Za vlč. Bartulicu, najvažniji je spas duša.
Vlč. Matthew Bartulica nosi pokaznicu tijekom euharistijske procesije na svetkovinu Tijelova. Harrison Butker (desno) pomaže s nošenjem baldahina
Uzevši to u obzir, onaj isti zaključak do kojeg su došli i vlč. Bartulica i Harrison Butker, velečasni mi priziva u pamćenje riječi Dostojevskog: „Ljepota će spasiti svijet.“
Velečasni Bartulica mi kaže i ovo: „Tek kada Crkva prepozna svoje predivne tradicije i liturgiju, započet će istinska evangelizacija. Sve do tad, mi gubimo vrijeme.“
Radostan sam što je moj stari prijatelj došao do toga da razumije i živi ovu svetu istinu. Izgleda da isto vrijedi i za Harrisona Butkera.