Anđelima će se Božjim zvati, jer su sinovi Svevišnjega.
Prije nekoliko dana javila mi se prijateljica u želji da pomogne svojoj sestri koja je na žalost izgubila dijete. Ponukana ovim, ali i pitanjima drugih majki, odlučila sam svoje svjedočanstvo podijeliti s vama u nadi da će pomoći i budućim roditeljima koji budu suočeni s ovim bolnim iskustvom gubitka još nerođenog djeteta.
Trudna sam! Svi naši problemi i sve godine tolike čežnje i isčekivanja da ponovno postanemo roditelji odjedanput su isčezli. Trudna sam i sad će napokon sve biti dobro! Nakon nekoliko dana otišli smo liječniku koji je također potvrdio našu veliku radost i više ništa drugo nije bilo bitno. Išli smo redovno na kontrole, beba je rasla i ja kao majka bila sam zdrava. Uživali smo u svakom danu tog predivnog Božjeg dara. Dijete, plod naše ljubavi, živi i raste u meni! Njegovo srce kuca ispod moga srca! Bili smo presretni! Polako prolazi i treći mjesec trudnoće. Novi pregled bio je pred nama i čekali smo ga s tolikim uzbuđenjem. Ali ovaj put život otvara novu knjigu pred nas… Srce ne kuca, pulsa više nema… Samo prazan pogled u ekran i bolna tišina u ordinaciji. Od ovog trenutka naš život postaje pakao i više ništa nije bilo isto.
Dragi roditelji, Bog vas nije kaznio. On nije uzeo život vašem djetetu. Vi niste krivi i učinili ste baš sve što treba za zdravlje vašeg djeteta. To je prvo što vam želim reći! Ne dopustite zlu da uzme stvar u svoje ruke! Sad mu je prilika da vas slomi, ali nedajte se – VI NISTE KRIVI. Zašto je to moralo biti? Azašto baš nama? Drugi imaju petero, šestero djece a nisu ih toliko htjeli kao mi… Sve su to pitanja koja su nam prolazila kroz glavu… Jedini lijek je Bog, a jedina terapija je molitva. Molite i u molitvi će te pronaći odgovor. Bog je život. On stvara novi život, želi život i daruje zdravlje. Molimo se Bogu i zahvaljujmo Mu pa i u najtežim situacijama svog života. Jedna takva je upravo gubitak nerođenog djeteta… Snaga Božje ljubavi može vas jedino izdići. Drugi razlog zbog kojeg naše bolno iskustvo djelim s vama je uputiti roditelje da u takvom trenutku mogu postupiti na jedan kršćanski ispravan način. Vaše dijete nije medicinski otpad i ne treba poslužiti za proizvodnju nekog ruža za usne ili parfema! Ono je dar Božji i stvoreno je na Božju sliku. Bog mu je stvorio dušu već pri samom začeću.
Nakon saznanja tužne vijesti dolazak u bolnicu bio je prva stepenica našem bolnom iskustvu. „Ajde zašto plačeš sine… ni prva ni zadnja… evo ih sve redom čekaju!“ Riječi su koje možete čuti od drugih… „Volja Božja, tako je moralo biti. Bog se pobrinuo…“ i tako dalje. Oprosti im Bože jer to čine iz svog neznanja. Sigurna sam. Ali vi, prije nego što vas odvedu na tzv „čišćenje“ krstite svoje dijete! MOŽETE, NARAVNO DA MOŽETE! Dijete može biti kršteno voljom, odnosno željom roditelja. Krstite dijete jednostavnim riječima dajući mu njegovo ime. Bog ga je stvorio i vaše dijete to zaslužuje. Majka mu to može pružiti!
Nakon operacije slijedi patološka obrada ploda, a nalaz se čeka tri tjedna. Ako upitate što će biti s plodom oni će vam reći: ništa se nemojte brinuti… Opet iz neznanja! Da, ja vam kažem ništa se nemojte brinuti ali ne živite i vi u neznanju! Zatražite da vas po završetku nalaza pozovu i dođite po svoje dijete u bolnicu. Također, od nekih će te čuti: „To je samo nakupina stanica… to je toliko malo…“. Ali vi ustrajte. Nazovite danas, nazovite sutra, ako treba i prekosutra jer vaše dijete to zaslužuje. Oni su anđeli koji ne mogu biti sahranjeni u naše grobnice ali zato postoji grobnica za nerođenu djecu u Mostaru gdje su pokopana i druga nerođena djeca. Ona se nalazi u katoličkom groblju župe svetog Mateja u Raštanima. Vaše dijete će biti upisano na nadgrobnu ploču, imenom koje ste mu dali na krštenju željom i njegova mala duša počivat će u miru.
Na ovoj grobnici piše: Anđelima će se Božjim zvati, jer su sinovi Svevišnjega.
Sigurna sam da će ovo moje svjedočanstvo pomoći roditeljima koji dožive spontani pobačaj. Ako se bar jedna mala duša pridruži našem anđelu naše će očekivanje biti zadovoljeno. Posebno želim probuditi srca majki i roditelja koji su počinili ili razmišljaju počiniti namjerni pobočaj svog djeteta. Neka naša priča dotakne njihova srca. Neka nikada ne zaborave da su njihova djeca dar Božji i da zaslužuju svoju priliku za život. Djeca nisu kriva za njihove probleme, nedostatak ljubavi, povjerenja, novca… Molite za te majke i očeve, za njihove ranjenje duše… I ne zaboravite, Bog daje život. Molite se i svoje brige Bogu predajte. Molitva je promijenila moj život u potpunosti i danas su moja svakodnevna hrana sv. Misa i krunica s obitelji. Sigurna sam da će ovo svjedančanstvo promijeniti srca mnogih od vas i dovesti vas na jedini ispravni put, a to je put s našim Gospodinom.
Kada moraš sutra poći sa križanja svoga puta; pođi putem, putem Krista, putem Krista i ljubavi…
Svako dobro vam želim.
Martina
