Prošlo je 30 godina od sporoga i neujednačenoga preporoda tradicionalnoga katoličanstva u Sjedinjenim Državama, i cijelo to vrijeme mnoge se katolkinje pitaju: „Gdje su svi dobri katolički muškarci?”
Moram napomenuti da se ovo pitanje ne postavlja u progresivnim i liberalnim katoličkim krugovima, u kojima, kao i u društvenome okruženju političke ljevice, manjka privlačnih žena, ali i muškaraca koje se može privući (ili muškaraca koje uopće privlače žene). Najviše tražiteljica prikladnoga katoličkoga muža nalazi se među mladim ženama konzervativnih i tradicionalističkih nazora.
Najveća se zagonetka nalazi u srcu suvremenoga katoličkog udvaranja. Tweet
Na konzervativnim katoličkim koledžima i sveučilištima navedenima u “Newmanovome vodiču” mlade žene često sve četiri godine ustrajno traže pravoga muškarca, ali dečke s katoličkih koledža više zanima po četiri sata igrati strateške igre i satima gledati fantasy filmove nego se krjeposno udvarati.
Po cijelim Sjedinjenim Državama mnoštvo je katoličkih djevojaka koje rade u župnoj ili biskupijskoj administraciji i traže savršenoga katoličkog dečka kojeg će sresti nakon mise ili klanjanja, ali on se nikada ne pojavi, ili pak poslije mise s prijateljima ode gledati utakmicu.
S druge strane, nažalost ima i dobrih katoličkih djevojaka koje se nađu u užasnim vezama, ili čak u nekim slučajevima završe kao samohrane majke jer ih odvuče neki nekatolik ili katolik koji ne prakticira vjeru, a „ispočetka se činio kao dobar momak”.
Suprotna strana te priče je, naravno, tužaljka mnogih mladih (a u nekim slučajevima i starih) katoličkih muškaraca koji su pokušali udvarati se naizgled dobrim katolkinjama koje su htjele biti „samo prijatelji”, ili koje su odjednom počele „razmišljati u duhovnome pozivu” čim bi razgovor pošao u smjeru udvaranja.
Što spolovi žele
Temeljni problem s tim manjkom podudarnosti između katoličkih muškaraca i žena jest manjak razumijevanja najveće zagonetke u suvremenome katoličkome udvaranju. Ta se zagonetka ne nalazi u katoličkim muškarcima, nego među katoličkim ženama, i ta zagonetka je u biti pitanje želje. Pitanje nije u tome što muškarci žele, jer je dosta očito što muškarci žele.
Katolički muškarci, ili barem dobri katolički muškarci, u prvome redu žele ljepotu – i ženinu tjelesnu ljepotu, ali i duhovnu ljepotu tradicionalnih ženstvenih vrlina čednosti, poniznosti, mudrosti, čistoće i pristojnosti (rečeno suvremenim jezikom, „dobrih manira”).
Takav opis žene može se činiti čudnim i smiješnim u našem postmilenijalskom razdoblju, u kojemu su žene svedene na oskudno odjevene, o internetu ovisne doslovno seksualne robinje, ili na nesretne karijeristice koje obavezno vole vino i imaju mačku. No nijedan muškarac zapravo ne želi imati trajnu vezu s fotošopiranom poluprostitutkom s Instagrama, niti sa ženom kojoj je najvažnija karijera, koja kao da je izašla iz „Uvoda u anatomiju”, i u čijoj kuhinji uvijek ima vina.
Želje katoličkih muškaraca su iznimno jednostavne, no želje katoličkih žena malo su kompliciranije.
Zahvaljujući mnoštvu odgledanih romantičnih filmova ili već spomenutim pričama gospođica iz „Uvoda u anatomiju”, katolički milenijalac može pretpostaviti da katoličke žene žele muškarca koji se obično pojavljuje u tim televizijskim serijama, kod kojega su dječački šarm i strast za društvenom pravdom i ženskim pravima kombinirani s osjećajnom i brižnom (i potajno homoseksualnom?) osobnošću.
No kada bi muškarac pomislio da je to ono što žene žele, bio bi posve u krivu. Jer kako muškarci (i katolici i nekatolici) zapravo ne žele ženske arhetipe koje im nameće digitalno doba, a niti žene ne žele stereotipnog simpatičnog momka koji je uvijek tu kao rezerva ako stvari pođu nakrivo na njihovom idealiziranom i dinamičnom poslu spašavanja života u bolnici u Seattleu.
Snaga: srce muškarca
U srcu, više od svega, sve žene žele muškarca koji je muškarac, a u srži muževnosti je snaga.
Čak i riječi virile (eng. muževan) i virtue (eng. krjepost) imaju korijen u latinskoj riječi vir, što znači „muškarac”. A sama riječ vir ima korijen u indoeuropskoj riječi koja znači „moć” ili „snaga”. Muška se snaga pojavljuje u mnogim oblicima, ali četiri su oblika muške snage koji su ženama naročito privlačni.
Nakon što neprijatelji Crkve unište ono nešto političke moći što joj je ostalo, trebat će nam snažni laici da ponovno izgrade kršćansku civilizaciju. Tweet
Prvi oblik je emocionalna snaga. Može se činiti čudno ili ironično da žene vole i „snažne, tihe tipove”, ali i društvene i karizmatične alfa-mužjake. No ako ih bolje proučimo, oba tipa muškaraca poznata su po svojoj snazi, držanju i sposobnosti da ostanu čvrsti u svojim odlukama. Nijedna žena ne voli muškarca koji je plašljiv, neodlučan, bezobziran i impulzivan, ili rob svojih emocija.
Drugi oblik je tjelesna snaga. Nije tajna da se ženama sviđaju mišići. No osim estetski privlačnog izgleda muškarca u dobroj kondiciji, mišići i tjelesna snaga znak su da se radi o muškarcu koji može zaštititi svoju obitelj od svake opasnosti i koji se u potrebi može poslužiti svojom snagom.
Dobro tjelesno zdravlje nije nedostižno muškarcima koji imaju discipline i volje da se promijene, a u današnje vrijeme nije komplicirano smršaviti i steći mišiće uz prehranu siromašnu ugljikohidratima i bogatu bjelančevinama, i uz ustrajno i redovito vježbanje. Štoviše, ta se tjelesna snaga često (ali ne uvijek) očituje u izraženoj radnoj etici. Žene vole muškarce koji marljivo rade i žrtvuju svoja tijela i vlastitu sreću radi sreće svoje obitelji.
Treći vid muške snage koji žene smatraju privlačnim je mentalna snaga ili intelektualna vitalnost. Žene iz očitih razloga ne vole šmokljane ili „kompjuteraše” (unatoč njihovoj dominaciji u našem vremenu, u kojem su softver-inženjeri postali nova vladajuća klasa). Žene ne vole ni pretencioznog, lažnog katoličkog intelektualca koji se razbacuje citatima C. S. Lewisa i površnim znanjem osnova filozofije sv. Tome Akvinskoga, a ne bi znao promijeniti gumu ili popraviti zid ni da mu život ovisi o tome. No žene vole muškarce koji su kulturni i načitani, a svoje intelektualne darove i akademske sposobnosti kombiniraju s iskrenom poniznošću i ljubaznošću.
Konačno i najvažnije, katolkinje žele muškarca vjernika. Živimo u najgorem razdoblju crkvene povijesti, u kojem su mnogi, ako ne i većina svećenika, prihvatili neki vid modernističkog krivovjerja, i čiji osobni skandali iscrpljuju i ponižavaju Crkvu. Bilo da predsjednik Trump bude ili ne bude ponovno izabran za predsjednika 2020. godine, politička ljevica namjerava preuzeti potpunu kontrolu nad našom vladom i našim željama kako bi do kraja iskorijenila ostatke kršćanstva u našoj zemlji.
Nakon što neprijatelji opljačkaju Crkvu i unište ono malo političke moći što je imala, trebat će nam snažni laici s čvrstom vjerom u Božju providnost i Njegovu ljubav za Njegovu Crkvu kako bismo ponovno iz temelja izgradili katoličku civilizaciju.
U ovoj „zimi našega nezadovoljstva” katolkinje, ali i svi mi trebamo katoličke muškarce koji će ustati i biti vođe naših zajednica i braniti svoju vjeru i narod.
Prijevod: Ana Naletilić