Udruga Mlado Sunce organizirala je hodočašće u Italiju naziva „Stopama svetih“. Hodočašće je trajalo od 15.07. do 22.07. 2018. Na prvo odredište, grad sv. Franje – Asiz, stigli smo oko 15 sati. U Asizu smo bili na grobu asiškog siromaha i obišli njegovu velebnu crkvu u starom gradu. Stari grad odiše doživljajem kao da je vrijeme u njemu stalo.
U velebnoj bazilici slavili smo sv. Misu od svetkovine svetog Franje, zatim smo se uputili do njegove rodne kuće koja je preuređena u crkvu. Obišli smo i crkvu sv. Klare Asiške. U jutarnjim satima smo posjetili mjesto gdje je sve počelo, crkvu svete Marije Anđeoske – Porcijunkulu.
To je posebna crkva u kojoj se sv. Franjo godinama skrivao i molio, tražio za sebe Božju blizinu i upute za svoj život. Ta je bazilika dobila i povlasticu potpunog oprosta na svetkovinu sv. Marije Anđeoske.
U blizini te crkve nalazi se i mjesto preminuća Sveca. Poseban je doživljaj te malene crkve i mjesta s kojeg je sv. Franjo rekao rečenicu koja je svima nama hodočasnicima odjeknula u srcu i ostala duboka urezana: Braćo, sve vas želim povesti u raj! I tako u duhu sv. Franje u nutrini Bog nam srca otvara i kao da nam u nutrini govori riječima i molitvom ovoga velikog sveca:
Ja, Franjo, siromaštvo samo ljubio i sam siromah postao.
Tako sam žarko želio i molio da živeći u svakom srcu Njega sam susresti htio. Žeđ za Njim, za Sinom Božjim nadvladala je sve što u meni ljudsko je bilo.
Samo On i poradi Njega i sve samo s Njim. I dobih to, i dade mi Otac milost preko Sina svog, da svjetovno sam prezreo,za nebom žarko težio, ostaviti sve i gledati u oči te. Oči su to ljubavi, pogled prodorni od kojega se nitko skriti ne može, oči razapete i uskrsle ljubavi. Najjača molitva srca moga, jača od mača i moćnija od mača bila molitva Očenaša.
Oče naš, o Oče moj, uzmi, uzmi sve od mene i daj mi sebe. Oče naš, jedna noć za ovu molitvu bila je kratka.
Svakim dahom upijajući u dušu svoju molitvu ovu, svako njeno slovo u mome životu urodilo je silnim plodom da sve što mi pripade tijelu, napasti i želje bude prezreno i mučeno, da samo ono sveto postane uzvišeno.
Ugađati tijelu nisam smio, i znao sam to da progoneći sebe i svega što je moje osjetim Tebe, jer sam htio tu Božju ljubav ljubav u sebi imati, svega se drugoga odreći da se duši mojoj i u srcu mome dogodi susret, sjedinjenje duše sa svojim stvoriteljem.
A drugo sve? Sve drugo mi je smetalo da pripravim srce sovje sa stvoriteljem duše moje. Onoliko koliko sam molio, žeđao i vapio, toliko me sveto i božansko ispunjalo.
I na vrhuncu njegove ljubavi ranama me svojim rani i obdari, mene Franju koji nedostojan i pogleda,
On od siromaha učini da me sa sobom silno sjedini, da osjetim trijunf svete ljubavi i doživim bol koju za mene, za cijeli svijet podnio je Bog moj.
Nakon Asiza krenuli smo put Cascie, svetišta sv. Rite. U Crkvi u kojoj se nalazi tijelo svetice, molitva, mir i ljubav kao da sve drugo prestaje, bol i težine životne situacije, za sve nam Bog Otac novu snagu daje. Zagovor svetice nemogućeg zaštitnice osjećali smo u svakom našem koraku i uzdahu kroz njeno svetište.
Poslije Cascie uputili smo se u Rim, Vatikan – bazilika sv.Petra. Molitva i ljubav na grobu Ivana Pavla II. ulijeva silno povjerenje i vjeru u Boga.
U srijedu jutro nakon noćenja u Rimu stižemo u Monte Casino, baziliku i samostan sv. Benedikta i sv. Skolastike. Mjesto u kojemu smo moleći na njihovim grobovima osjetili mir neba, primili snagu i doživijeli mir u srcu koji svijet ne poznaje. Mir koji s neba dolazi, mir koji se ljudskim riječima opisati ne može.
Nastavljamo put do Monte sant Angela, Gargano, mjesta gdje se nalazi pećina u kojoj se sv. Mihael arkanđeo tri puta ukazao i trag svoje stope u stijeni ostavio. To je bio znak čudesnog ukazanja Arkanđela. U samoj pećini slavili smo sv. Misu i svi se u duhu odmorili, dopustili da Gospodin Isus na naše srce glavu nasloni.
Jedinstvo i snaga Božje ljubavi izazvala je da još više srce nam se otvori za otajstva gozbe ljubavi.
U srijedu večer došli smo u San Giovani Rotondo. Pogled na bolnicu koja se izgradila po želji padre Pia bila je zapanjujuća.
Noćiti u Rotondu gdje svaki kutak podsjeća na milost izmoljenu od oca Pia… od uzbuđenja nije se dalo spavati. Velika je želja bila u srca vidjeti ga u bazilici, gdje mu se tijelo nalazi neraspadnuto.
Nakon doručka, slaveći sv. Misu u bazilici sveca, moleći gledajući njegovo sveto tijelo, srce kao da je kucati od radosti prestati htjelo.
Razgledavajući njegove stvari, malu sobu, križ pred kojim je moleći rane dobio, svima nama u srcu je odjekivalo: Bože kako je malo za sveto potrebno!
Njegova soba u kojoj je trpeći boli sate provodio netaknuta od onoga vremena, opet ista misao, u ljubavi za druge se razdati, Bože kako je malo potrebno za tebi reći „da“, a svijeta se odreći.
Nakon San Giovanni Rotonda došli smo u Loretto. Svetište Marijino u velikoj crkvi smještena je kućica u kojoj je prema predaji odrasla blažena Djevica. Sv. Misa i molitve majci upućene tu smo ostavili.
Svima su i najmanje sumnje za uslišanje molitava nestale. Jer kad Marija na nebu klekne i naše prošnje Svevišnjem izrekne, Sin ne može da je ne čuje, tada molitva otvara nebo i Sin prima naše molitve. Majko za sve sto činiš i moliš za nas hvala ti.
I na kraju dok polazimo prema domovini obišli smo u Padovi crkvu sv. Ante i crkvu sv. Leopolda Mandića u kojoj je izloženo tijelo sveca.
Na grobu sv. Ante, tog dragog sveca cijelog svijeta, mi molimo i vjerujemo za čudesa u našim srcima.
Klečeći i moleći pred tijelom sv. Leopolda Mandića, biti u njegovoj ispovjedaonici iz tog vremena, srce nam se u ljubavi raskajalo, da zavolimo sebe i molimo za neprijatelje.
Cijelo hodočašće je po svjedočanstvima svih prisutnih ostavilo neizbrisive tragove ljubavi, i kada smo u zajedništvu i molitvi povezani, tada Krist po nama može graditi mostove između neba i zemlje, mostove ljubavi.
Ovo je pjesma koju smo za uspomenu s hodočašća napisali i želimo je sa svima podijeliti!
Sveti Franjo ,sveta Klara… to je mjesto pomazanja.
Sveta Rita boli krijepi i snagu nama daje,na postaji boli tvoje, glavu gore, kreni dalje.
Bazilika svetog Petra, silna ljubav apostola, svetih papa, svetog Pavla.
Mjesto sveca Benedikta, Skolastike tebi drage, na tvom mjestu sila Duha, svima
nama dah zastade.
Mihael je kruna bio za čudesa silna tvoja, da proslaviš Sina svoga…
oprala nas krv i voda.
Ljubav stoji naspram boli i ponizno Boga moli, Oče, Sine, Duše Sveti moje srce
svom posveti.
Naspram tame svjetlo stoji i osjeća moje boli, boli duše tijela moga, za spasenje
tvog naroda.
Progovori Otac tada i rane mi Sina dade,da ponizno hodim zemljom da mu čuvam
Božje staje.
Obrani me Bog ljubavi i posveti moje boli, nakon smrti posvjedoči…
o kako me silno voli.
To je Pio svetac dragi, svima nama duh osnaži.
Dok krećemo Majci našoj, posvetite srca svoja, jer najljepše u životu utjeha je
Majko tvoja.
Sveti Ante moli za nas, blagoslovi naše drage, da po nama svako srce ljubav Boga
prepoznaje.
Italija, 15-20.07.2018.godine