Pola tisućljeća poslije Reformacije Nijemci ponovno stvaraju probleme Rimskoj Crkvi. Ovoga su puta njemački biskupi odlučili Crkvu preoblikovati prema svojim liberalnim idejama.
Njemački su biskupi prošlog tjedna usvojili statutarni okvir kojim će se voditi na nadolazećoj sinodalnoj skupštini. Plan rada uključuje analizu „crkvenog nauka o seksualnome moralu, ulozi žena u crkvenim funkcijama i službama, svećeničkom životu i disciplini, i razdvajanju ovlasti u crkvenoj upravi.” A da ne bi bilo sumnje o tome kojim će smjerom većina krenuti na tim područjima, biskupi su nacrte statuta sastavili zajedno sa Središnjim odborom njemačkih katolika, laičkom skupinom koja se zauzima za ređenje žena, ukidanje svećeničkog celibata, i razne druge ustupke seksualnoj revoluciji.
Ti su potezi u Rimu naišli na oštro neodobravanje širokog spektra crkvenih stavova. Papa Franjo Nijemce je zamolio da se na svojoj sinodi koncentriraju na evangelizaciju. Kongregacija za biskupe njemački je „obvezujući sinodalni put” opisala kao „nevaljan”. Kao reakcija na njemački proces, ali i na skorašnju Biskupsku sinodu za panamazonsko područje, koju najžešće promiču upravo Nijemci, pobunili su se tradicionalistički prelati Katoličke Crkve, među kojima je najzapaženiji kardinal Raymond Leo Burke.
Što je na kocki za Crkvu i za Evanđelje? Može li se zaustaviti njemački i amazonski proces? Kako bih to doznao, prošlog sam tjedna razgovarao s kardinalom Burkeom u njegovom stanu u neposrednoj blizini Trga sv. Petra. Intervju koji je pred vama uređen je radi jasnoće i ograničenja duljine teksta.
—Sohrab Ahmari
Sohrab Ahmari: Vaša Uzoritosti, je li „obvezujući sinodalni put” njemačkih biskupa povezan s nadolazećom Panamazonskom sinodom?
Kardinal Raymond Leo Burke: Uvelike su povezani. Velik broj najžešćih zagovornika namjere radnog dokumenta Amazonske sinode jesu njemački biskupi i svećenici. Pojedini njemački biskupi neobično se zanimaju za ovu sinodu. Na primjer, biskup Essena Franz-Josef Overbeck rekao je da poslije procesa Amazonske sinode „ništa neće biti isto”, i da će se Crkva posve promijeniti.
SA: Je li njemački „sinodalni put” crkveno valjan?
Kardinal Burke: Uopće nije valjan. To je posve jasno rečeno. […] U pismu njemačkim biskupima kardinal Marc Ouellet, iz Kongregacije za biskupe, rekao je Nijemcima da oni provode proces koji se zapravo odvija izvan Crkve – drugim riječima – da pokušavaju stvoriti Crkvu prema vlastitoj slici i prilici. Što se mene tiče, taj se sinodalni put u Njemačkoj mora zaustaviti prije nego se vjernicima nanese još veća šteta. To je već započelo, a oni inzistiraju da se ne može zaustaviti. No ovdje govorimo o spasenju duša, što znači da trebamo poduzeti svaku potrebnu mjeru.
SA: Što je motiv nastojanja njemačkih biskupa, u njihovoj vlastitoj zemlji i u Amazoniji?
Kardinal Burke: Njemački biskupi smatraju da sada mogu definirati crkveni nauk, a to nije istina. Inače bismo imali mnoštvo nacionalnih crkava, svaku s vlastitim preferencijama u nauku i disciplini. Ugrožen je upravo katolicitet Katoličke Crkve. Katolička Crkva je Crkva koja po cijelome svijetu ima jednu vjeru, jedan sakramentalni sustav i jednu disciplinu, i zato nikad nismo mislili da bi svaki dio svijeta ikada definirao Crkvu prema pojedinoj kulturi. To se želi poručiti u radnom dokumentu za Amazoniju i u Njemačkoj.
Oni kažu da je amazonsko područje vrelo Božje objave, i da bi Crkva, odlazeći tamo u misije, trebala učiti od kulture. Time se poriče činjenica da Crkva donosi poruku Krista, koji je jedini naše spasenje, i da tu poruku donosi kulturi – a ne obratno! Da, u kulturi ima objektivno dobrih elemenata, u onoj mjeri u kojoj savjest i priroda upućuju na objavu. U kulturi ima stvari koje će odmah reagirati na crkveni nauk. No ima drugih elemenata koje se mora pročistiti i učiniti uzvišenima. Zašto? Jer je jedino Krist naše spasenje. Mi ne možemo spasiti same sebe, ni kao pojedinci, a niti kao društvo.
SA: No zagovornici amazonskog procesa kažu da je u amazonskom području premalo svećenika.
Kardinal Burke: Zato moramo više svećenika pripremati za misije, ali i poticati razvoj duhovnih zvanja među samim domorocima. Posjetio sam Brazil u lipnju 2017. godine, a pratio me nadbiskup koji je više od desetljeća bio biskup u Panamazoniji. Izravno sam postavio to pitanje, jer se već govorilo o relativiziranju crkvenog nauka o celibatu kako bi se imalo više svećenika. Rekao mi je kako se, dok je bio biskup, naročito bio posvetio promicanju duhovnih zvanja, i da ih je bio popriličan broj.
Vrlo je jasno rekao: „Nije istina da ljudi koji ovdje žive ne razumiju apsolutnu uzdržljivost koja se zahtijeva od svećenika ili da na nju ne reagiraju. To uopće nije istina.” Rekao je: „Ako ih poučite o Kristovom celibatu i o tome kako odatle slijedi da i njegovi svećenici moraju živjeti u celibatu, oni to mogu razumjeti.” Amazonci su ljudska bića poput mene i vas, i uz pomoć Božje milosti mogu urediti svoje živote.
SA: Zagovornici njemačkog i amazonskog procesa smatraju i da su uvjeti u današnjem vremenu preteški za održavanje crkvenog moralnog nauka i stege, u pogledu svećeničkog celibata, ali i razvoda i ponovnog stupanja u brak kod laika.
Kardinal Burke: Sudjelovao sam u biskupskoj sinodi o obitelji 2014. godine, i taj se argument koristio upravo u vezi s onima koji su se razveli i njihovoj mogućnosti stupanja u tzv. drugi brak. Upravo je jedan njemački kardinal rekao da je crkveni nauk o braku „ideal”, i da ga većina ljudi ne može ostvariti, i da zato onima koji zakažu u braku moramo pružiti mogućnost stupanja u drugi brak.
No tu je temeljna grješka ta da brak nije ideal! On je milost. Brak je sakrament, i oni koji se vjenčaju, čak i najslabija ljudska bića, primaju milost da žive prema istini braka. Krist je svojim dolaskom pobijedio grijeh i njegov plod, vječnu smrt. On nam iz svoga vlastitog bića, iz svog vlastitog slavnog tijela daje milost Duha Svetoga da živimo u braku.
Bog nam daje milost bilo da smo u braku ili u celibatu. Sam Krist je primjer. On je izabrao apsolutnu uzdržljivost kako bi bio za sve, spasitelj sviju. Pokazao je suradnju s milošću u pogledu seksualnog aspekta našega bića. Svećenici koji žive u celibatu su veliko ohrabrenje osobama u braku, jer nije lako biti u braku, nije lako biti vjeran. Nije lako dati sav svoj život, biti u braku dok nas smrt ne rastavi. Nije lako ni prihvatiti milost dobivanja potomstva. U našim je životima prisutna velika tajna Božje milost, i to su ovdje previđa. Velik je ovdje utjecaj njemačkog idealizma, hegelovskih historicističkih predodžbi.
SA: No zar naša hiperseksualizirana kultura ne čini mnogo težim držati se crkvenog moralnog nauka? Ponekad mislim da je velikim svecima bilo mnogo lakše – ili zato što su bili u klauzuri, ili zato što kada bi izašli u svijet, nisu bili suočeni s posve „pornografiziranim” ozračjem.
Kardinal Burke: Ali čak se i sv. Antun Pustinjak borio sa ogromnim kušnjama. U svome bi samotištu vidio slike nagih žena. Jedna od teškoća našega života jest to da ponekad sebi dopustimo vidjeti grješne stvari. To je veliko zlo pornografije. Vidimo slike koje nam ostaju u glavi, i poslije budu izvori kušnji. No u svemu tome Bog nam daje milost da se borimo protiv tih kušnji. Sv. Pavao kaže na početku poslanice Kološanima: „Radujem se sada dok trpim za vas i u svom tijelu dopunjam što nedostaje mukama Kristovim za Tijelo njegovo, za Crkvu” (Kol 1,24). Nije da u Kristovim mukama nešto nedostaje, nego se mi moramo sjediniti s njima.
To je otajstvo. Danas mnogi ljudi zbog napretka u znanosti i tehnologiji misle da život u svemu mora biti lakši i praktičniji, i taj mentalitet donose u Crkvu. Kad naiđu na neki težak nauk, samo kažu: „To ne može biti tako. Sigurno je u redu biti preljubnik, i slično.”
SA: Vaša Uzoritosti, pozabavimo se ovdje relevantnim pravnim strukturama. Što je sinoda? Koji je njezin pravni ili kanonski status unutar crkvenih struktura?
Kardinal Burke: Taj koncept prisutan je oduvijek. Temeljni koncept sinode bio je sazvati predstavnike klera i laika da se promisli kako bi Crkva mogla učinkovitije naučavati i učinkovitije primjenjivati svoju disciplinu. Sinode nikad nisu imale ništa s mijenjanjem nauka ili stege. Namjera je bila promicati poslanje Crkve. Definicija sinode utemeljena je na istini da je svaki katolik, kao pravi Kristov vojnik, pozvan čuvati i promicati istine vjere i disciplinu kojom se te istine prakticiraju. Inače bi svečana skupština biskupa na sinodi izdala to poslanje. Prema Zakoniku kanonskog prava sinoda treba rimskom prvosvećeniku savjetima pružati pomoć u čuvanju i rastu vjere i ćudoređa, i u obdržavanju i učvršćivanju duhovne stege (v. kanon 342). Tu nema ničega o mijenjanju nauka ili stege!
Radni dokument Panamazonske sinode izravni je napad na Kristovo gospodstvo. On ljudima kaže: „Vi već imate odgovore, a Krist je samo jedan od mnogih izvora odgovora”. To je otpad od vjere!
Krist je Gospodin u svakom vremenu i na svakome mjestu – to je genij Crkve. Kada su misionari propovijedali Krista, prepoznali su darove i talente ljudi kojima su propovijedali. Ti su ljudi onda u svojoj vlastitoj umjetnosti i arhitekturi izražavali istine Crkve. Dodavali su svoj vlastiti kolorit izrazu temeljne Istine. Vjerojatno ste vidjeli japanske Bogorodice. Naslikane su u japanskom stilu, ali i dalje je izraženo otajstvo Božanskog materinstva!
SA: Pored svega toga, Vaša Uzoritosti, što vam danas daje nadu u Crkvi?
Kardinal Burke: Liturgijska obnova među mladima je posvuda, i to mi daje veliku nadu. Mnogo je mladih svećenika i sjemeništaraca koji se ni najmanje ne daju zavarati ovom revolucijom. A često ih najviše privuče upravo liturgija, jer je to najsavršeniji, neposredni susret s Kristom. Privlači ih prastari obred, izvanredni obred, jer je u njemu mnogo više simbola, i on mnogo bolje izražava transcendentni aspekt našega vjerskog života: Naš Gospodin silazi na oltar kako bi bio sakramentalno prisutan.
Mnogo mi ljudi dolazi u velikoj obeshrabrenosti, neki žele napustiti Crkvu, no nije sve mračno. Pogledajte te mlade ljude. Pogledajte duhovna zvanja, ne samo u Sjedinjenim Državama, nego čak i u Njemačkoj. Znate da se govori o sekularizaciji Njemačke, ali tamo još ima dobre katoličke mladeži i katoličkih obitelji. […] Vjerujem da je Krist rekao da nas neće nikad ostaviti, da će biti s nama do svršetka svijeta. Vjerujem Mu. Uzdam se u Njega.
Kardinal Raymond Leo Burke američki je kardinal Katoličke Crkve. Sohrab Ahmari je urednik-komentator časopisa New York Post.
Prijevod: Ana Naletilić