Događaji posljednjega tjedna života Spasitelja Isusa Krista najznačajniji su u cijeloj povijesti. Tih osam dana od Cvjetnice do Uskrsa promijenilo je sve. Ti su nam dani dali nadu, pokazali nam da grijeh i smrt neće nikada pobijediti. Tih osam dana počelo je Isusovim dolaskom u prekrasni grad Jeruzalem radi proslave svetkovine Pashe. Ako bolje razumijemo Pashu i židovske proljetne svetkovine, to će nam pomoći da dođemo do moćnih uvida o Velikom tjednu, okajanju, i konačnom trijumfu Krista, našeg pashalnog Janjeta, nad svime.
Pashu su prvi slavili stari Izraelci kada su oslobođeni iz egipatskog ropstva, u kojem su živjeli gotovo 400 godina. Kao dio tog oslobođenja, Gospodin im je zapovjedio da deseti dan prvoga mjeseca narod izabere janje bez mane i donese ga u svoje domove, da tamo provede sljedeća četiri dana. Za to vrijeme obitelj bi ispitala je li janje nečisto, i vjerojatno bi postali veoma privrženi tom nevinom janješcu. Obitelj bi također čistila kuću od svega u čemu ima kvasca. Kvasac često simbolizira nečistoću jer se može brzo pokvariti i upljesniviti.
Četrnaesti dan u tom mjesecu, predvečer, ljudi bi zaklali janje ne slomivši mu nijednu kost. Uz pomoć izopove grane obilježili bi dovratnike svojih kuća janjetovom krvlju. To je bio znak anđelu zatorniku da zaobiđe tu kuću i poštedi prvorođenca te obitelji.
Gospodin je zatim zapovjedio obiteljima da se te večeri okupe i zajedno pojedu obrok od zaklanog janjeta, beskvasnoga kruha i gorkoga zelja. Beskvasni kruh predstavljalo je žurni odlazak iz Egipta, jer Izraelci nisu imali vremena čekati da se kruh ukvasa. Gorko zelje predstavljalo je gorčinu ropstva. Prema kasnijoj židovskoj tradiciji, dio gozbe bilo je i vino, kao simbol radosti i otkupljenja.
Nakon oslobođenja iz ropstva, Izraelcima je zapovjeđeno da od tada svake godine slave Pashu, i tako obilježe i prisjete se moćne ruke Božje koja ih je oslobodila iz ropstva.
Pored Pashe, Izraelci su svakoga proljeća morali slaviti i Blagdan beskvasnih kruhova, kao i prinos prvih plodova. Blagdan beskvasnih kruhova počinjao je dan poslije Pashe, a trajao je sedam dana, od 15. do 21. dana toga mjeseca. U tome se razdoblju nije smio jesti kvasac, što je bio još jedan podsjetnik na žurbu kojom su Izraelci pobjegli iz Egipta. Prinos prvih plodova slavio se na dan poslije prve subote u Blagdanu beskvasnih kruhova. Uvečer te subote svećenici bi poželi snop najboljeg ječma, i donijeli ga u hram da se vrha i samelje. Ujutro bi se brašno pomiješalo s uljem i tamjanom, i pregršt bi se spalila na žrtveniku. Prinošenje prvih plodova simboliziralo je zahvalnost naroda davanjem prinosa Bogu prije nego što sami uživaju žetvu te godine.
S ovim razumijevanjem pashalne proslave, proučimo sada moćno značenje poretka događaja u Velikom tjednu. Prema sinoptičkim Evanđeljima (Matej, Marko, Luka), Isus je ušao u Jeruzalem desetog dana u mjesecu, istoga dana kada bi sav narod birao svoje pashalne janjce uoči nadolazećeg blagdana. U isto to vrijeme, koje mi danas nazivamo Cvjetnicom, Isus je dočekan uz povike hvale i odobravanja. Isus, pravo pashalno Janje, tada je ušao u dom Oca svoga, jeruzalemski hram, upravo kada su se janjci donosili u domove svih Židova kako bi tamo živjeli sljedeća četiri dana.
Kada je ušao u dvorište hrama, Isus je očistio dom svoga Oca od nečistoće, i otjerao mjenjače novca iz toga svetoga prostora. U isto to vrijeme Židovi su svoje domove čistili od svih namirnica s kvascem.
Sljedećih nekoliko dana Velikog tjedna, od ponedjeljka do srijede, Isus je poučavao narod, ponovno provodeći mnogo vremena u hramu, u kući Oca svojega. Za to vrijeme kada su svećenici i narod ispitivali jesu li janjci nečisti, Isusa su ispitivali saduceji i farizeji, i pitali ga odakle su Njegova moć i vlast.
Prema Mateju, Marku i Luki, u predvečerje četrnaestoga dana u mjesecu, Spasitelj je blagovao Pashu sa svojim učenicima. Dok je Isus sjedio s učenicima za vrijeme svoje Posljednje večere, uzeo je simbole pashalne gozbe i pretvorio ih u simbole oslobođenja koje će On sam uskoro donijeti. Uzeo je beskvasni kruh i razlomio ga, i poučio svoje učenike da to predstavlja Njegovo polomljeno tijelo, koje će predstojećih dana biti rastrgano i pretučeno radi njih. Zatim je uzeo vino, simbol radosti i otkupljenja, i poučio ih da ono označava Njegovu krv, koju će te večeri proliti za njih u Getsemaniju. Ta dva simbola postala su ono što danas poznajemo kao svetu pričest ili sakrament Večere Gospodnje.
Zanimljivo je da Isus nije uklopio i gorko zelje u simbole sakramenta, što možda simbolizira da će Krist umjesto nas ispiti kalež gorčine, kako bismo mi mogli ispijati slatku čašu radosti i otkupljenja.
Te je večeri Isus ušao u prelijepi vrt izvan Jeruzalema, okajavao i trpio za naše grijehe.
Dok su tisuće židovskih obitelji slavile davno oslobođenje izraelskog naroda, Isus je trpio u Getsemanskom vrtu, i tako nas istinski oslobodio.
Kako je krv na dovratnicima štitila je stari Izrael od anđela zatornika, tako nas Isusova krv, prolivena u Getsemaniju i na križu, štiti od grijeha i smrti.
Usred noći, Isus je uhićen i odveden da mu se sudi pred velikim svećenikom Kajfom. Značajno je da je kao veliki svećenik u hramu Kajfa bio odgovoran za sve hramske žrtve. Tu je Isusa Krista, pravoga Jaganjca Božjega, na smrt osudio čovjek koji je nadgledao sve žrtve u hramu.
Isusa su zatim odveli u Pilatovu palaču, u gornjem dijelu grada, pa Herodu, a onda ponovno Pilatu, gdje je osuđen na smrt.
Prema Ivanovu Evanđelju, Isus je raspet u podne, i na križu je tako propatio nekoliko sati. Dok je visio, donijeli su mu granu izopa, istu onakvu kakva se koristila za označavanje dovratnika krvlju. Na granu je bila nabodena spužva natopljena octom, ili jeftinim vinom, što je trebalo olakšati bolove.
Matej nam kaže kako je Isus izdahnuo i umro u tri sata poslijepodne.
Što se tiče događaja Velikog tjedna, postoje neke neusklađenosti u poretku događaja u četiri Evanđelja. Jedna od najznačajnijih razlika je da Ivan smješta Pashu u sljedeći dan, a ne u večer Posljednje večere.
To znači da je prema Ivanu, u isto vrijeme kada su se pashalni janjci klali u hramu, od tri od pet poslijepodne, Isus umro na križu za svu Božju djecu. Simbolika je izvanredna! Isus Krist, koji je bio bez grijeha i bez mane, ubijen je u isto vrijeme kao i pashalni janjci.
Ivan je zapisao i to da su drugoj dvojici osuđenika bile slomljene noge, a Isusu je samo kopljem proboden bok, čime je ispunjen propis da se pashalno janje mora ubiti bez lomljenja kostiju.
Isusovo je tijelo zatim položeno u posuđenu grobnicu, gdje je u subotu, židovski šabat, Isusovo smrtno tijelo počivalo od svakoga rada.
Sljedećega dana, u nedjelju, prvoga dana u tjednu, Isus je uskrsnuo od mrtvih, i pobijedio sve.
Prema Ivanovu Evanđelju, Isus je uskrsnuo od mrtvih u isto vrijeme kada su se u hramu prinosili prvi plodovi. Tako je ispunjen zakonski propis, i Isus je, kako piše Pavao, postao „prvina usnulih”. Snaga simbolike ne može se poreći.
Izgleda da je Isus upotrijebio svaki vid proljetnih blagdana kako bi Židovima pomogao razumjeti svoju konačnu otkupiteljsku moć.
Narod ga je izabrao istoga dana kao i pashalnu janjad. Isus je očistio dom svoga Oca onda kada su ljudi čistili svoje domove od kvasca. Naučava u hramu, a ispituju ga i sude isti oni svećenici koji su odgovorni za sve hramske žrtve. Pati i umire kada se pashalni janjci kolju u hramu. Uskrsava od mrtvih kada se prvi plodovi žetve prinose pred Gospodinom.
Isus Krist je naše istinsko pashalno Janje. Zahvaljujući Njemu otkupljeni smo iz ropstva. Zahvaljujući Njegovoj krvi zaštićeni smo od anđela zatornika, i smijemo ponovno stupiti u Očevu prisutnost.
Uistinu, kako je rekao Ivan Krstitelj: „Evo Jaganjca Božjega, koji oduzima grijehe svijeta.”
Prijevod: Ana Naletilić