Bili smo usred naročito teškog egzorcizma. Činilo se kao da nećemo uspjeti i da se demoni ne daju istjerati. Već su bila dolazila dvojica, ponekad i trojica, svećenika da pomognu. No, trebalo nam je još više pomoći.
Zato sam pozvao jednu ženu obdarenu naročitim darovima. Zvao sam je samo onda kada nam je stvarno trebala pomoć, jer su takve sesije bile iznimno duhovno naporne za nju. Kada se pojavila, demoni su pobjesnjeli, i mislim da su se užasnuli. Stalno su joj prijetili, mučili je i napadali. Cijelo to vrijeme sami su zlodusi vrištali i mučili se na razini koju bez te žene nismo postizali. Neki od njih otišli su na toj sesiji.
Postoji duga povijest žena obdarenih naročitim darovima, s karizmom istjerivanja zloduha. Na primjer, svetu Hildegardu iz Bingena, naučiteljicu Crkve, opat iz Brauweilera zamolio je da istjera zloduha iz neke plemkinje iz Koelna, koja je bila opsjednuta sedam godina. Svećenici nisu uspijevali osloboditi je, a zlodusi su tvrdili da ih samo ta svetica osobno može istjerati, što se na kraju i dogodilo.[1]
Sv. Katarina Sijenska, također crkvena naučiteljica, podjednako je poznata kao egzorcistkinja. Mrzila je raditi egzorcizme, i govorila bi: „Jao! Svakog me dana muče zlodusi. Zar mislite da želim nečije druge?” Sam Sotona nazivao ju je „najvećim neprijateljem kojeg imam na cijelom svijetu”[2]. Govorilo se da, ako svećenici ne mogu istjerati zloduhe, treba pozvati sv. Katarinu da dođe k opsjednutima, i ona bi istjerala demone.
Katolička Crkva imenuje pojedine svećenike za egzorciste. To su često stariji ljudi, naročito obučeni za tu službu. No Crkva već dugo i kod laika – uključujući neke blagoslovljene žene, obdarene posebnim darovima – poznaje karizmu istjerivanja duhova. Kada egzorcistima treba pomoć, zovemo upravo tu ženu. Bili smo sretni što je imamo.