- Činjenice:
Pošast se potiho širi planetom. Mladi u Americi, Ujedinjenom Kraljevstvu, Francuskoj, Italiji, Japanu, Australiji – u gotovo svakoj zapadnoj zemlji – pogođeni su sve većim stopama neplodnosti.
- Promislite:
Zašto se cjepiva reklamiraju kao posve sigurna ako je s njima povezano mnoštvo problema? Zašto javnost o tome ništa ne zna?
Ovog proljeća u SAD-u je izmjerena najniža stopa rađanja u 30 godina, unatoč gospodarskom procvatu. Stopa rađanja u Finskoj je na najnižoj razini u posljednjih 150 godina. Ruski predsjednik Vladimir Putin nedavno je uveo niz reformi kojima se želi zaustaviti veliki demografski pad u toj zemlji. Danska vlada pokrenula je reklamnu kampanju kojom potiče parove da “Učine to za Dansku” i začnu dijete na odmoru, a Poljska je pokrenula kampanju kojom poziva svoje građane da se “razmnožavaju poput zečeva”.
Nešto mladim ženama i muškarcima oduzima sposobnost dobivanja djece i javno zdravstvo priznaje da nema pojma kako početi rješavati to goruće pitanje.
„Populacijska bomba” na koju su nas upozoravali zagriženi zaštitnici okoliša nije eksplodirala. Demografi upozoravaju na krizu naglog smanjenja broja stanovnika što se širi čitavim Zapadom – starenje društava koja se suočavaju sa sve starijim stanovništvom, u kojem neće biti dovoljno mladih da se brinu o starima. Najčešće krive društvene čimbenike: mlade žene kojima je karijera važnija od majčinstva, muškarce koji bježe od braka i roditeljstva, sve veći konzumerizam ili parove koji odgađaju zasnivanje obitelji dok se gospodarstvo ne stabilizira. No, tu je još jedan fenomen koji se rijetko spominje – sve veći broj mladih koji nisu bez djece jer tako žele, već zato što ih ne mogu imati.
Prema izvješću Centers for Disease Control and Prevention (Centri za kontrolu i prevenciju bolesti – CDC) više od 12 % Amerikanki – jedna od osam – ima problema pri začeću ili pri iznošenju trudnoće. I muška je plodnost sve niža te izgleda da se radi o globalnoj pojavi. Nešto (ili više stvari) mladim ženama i muškarcima oduzima sposobnost dobivanja djece i javno zdravstvo priznaje da nema pojma kako početi rješavati to goruće pitanje. Osim rasprava o široj dostupnosti skupih i riskantnih tehnologija umjetne oplodnje, vrlo se malo radi na pronalaženju uzroka sve većoj neplodnosti.
Kad je ovoga mjeseca objavljena studija u kojoj je proučena baza podataka više od osam milijuna Amerikanki i kad je uočen porast neimanja djece, koji je povezan s jednim sveprisutnim lijekom što ga mlade žene uzimaju tek jedno desetljeće – skupa sa značajnim padom plodnosti – pomislili biste da će javno zdravstvo, medicinari i mediji pokazati veliko zanimanje, zar ne?
Zajednički čimbenik kod sve većeg rasta stopa neplodnosti
No nitko od njih se nije izjasnio. Zašto? Zato što studija, objavljenja u aktualnom broju časopisa Journal of Toxicology and Environmental Health, proučava sposobnost rađanja kod žena koje su primile cjepivo protiv humanog papiloma virusa (HPV) – u usporedbi s onima koje ga nisu primile – i rezultati su zastrašujući. Nitko iz sektora javnog zdravstva, nitko od liječnika ili utjecajnih medija, koji su svi redom upetljani u projekt bogaćenja na tom cjepivu, ne usuđuje se javno propitivati mantru o „sigurnosti i učinkovitosti” koju su širili o proizvodu Mercka i GSK-a vrijednome milijarde dolara.
Studiju je provela Gayle DeLong, profesorica ekonomije i financija na koledžu Baruch njujorškog Gradskog sveučilišta. Zamijetila je da je stopa rađanja u Americi proteklih godina dramatično pala sa 118 rođene djece (na 1000 stanovnika) u 2007. godini na 105 rođene djece (na 1000 stanovnika) u 2015. godini, u dobnoj skupini od 25 do 29 godina.
Uprava za hranu i lijekove (FDA) odobrila je 2006. uporabu cjepiva za HPV u Americi zbog sprječavanja raka grlića maternice – bolesti s rizikom od 0,6 % dijagnosticiranja. Iako se ta bolest u Americi najčešće dijagnosticira u dobi od 47 godina, cjepivo se agresivno promoviralo, u početku ciljajući na djevojke u dobi od 11 do 26 godina (a od tada se nametala primjena kod dječaka već od 9. godine radi sprječavanja rijetkih vrsta raka zadnjeg crijeva i penisa – bolesti koje pogađaju 0.2 % muškaraca).
Postavili su uznemirujuća pitanja o dokumentiranom utjecaju nekih sastojaka cjepiva na reprodukciju, naveli ozbiljne manjkavosti (neki bi rekli i kriminalna nemarnost) u preliminarnim testiranjima cjepiva i zaključili da se hitno moraju provesti daljnja istraživanja (…) radi zdravlja stanovništva i povjerenja javnosti u cjepivo.
DeLongova je pročitala studiju australskih liječnika Deirdre Little i Harveyja Warda u časopisu British Medical Journal, gdje je opisan slučaj 16-godišnjakinje kojoj su nakon cijepljenja protiv HPV-a prestale redovite mjesečnice i dijagnosticirano joj je preuranjeno zatajenje jajnika.
Liječnici su 2014. objavili studiju o više djevojaka koje su ušle u preranu menopauzu, što je pojava koju su Little i Ward opisali kao inače „toliko rijetku da je nepoznata”. Postavili su uznemirujuća pitanja o dokumentiranom utjecaju nekih sastojaka cjepiva na reprodukciju, naveli ozbiljne manjkavosti (neki bi rekli i kriminalna nemarnost) u preliminarnim testiranjima cjepiva i zaključili da se hitno moraju provesti daljnja istraživanja (…) radi zdravlja stanovništva i povjerenja javnosti u cjepivo.
Također, između 2006. i 2014. godine Vaccine Adverse Event Reporting System (Sustav prikupljanja štetnih događaja – VAERS) naveo je 48 slučajeva oštećenja jajnika vezanih s autoimunim reakcijama kod djevojaka koje su primile cjepivo protiv HPV-a. Između 2006. i svibnja 2018. VAERS je zabilježio i druge reproduktivne poteškoće: spontane pobačaje (256 slučajeva), amenoreju (172 slučaja) i neredovite mjesečnice (172 slučaja), simptome koji su vjerojatno i češći.
To je zaintrigiralo DeLongovu, koja godinama prati rasprave o cijepljenju i ne skriva činjenicu da su joj kćerima (18 i 21 godina) dijagnosticirani poremećaji iz autističnog spektra. Kod djevojčica je vrlo rano primijetila nazadovanje u razvoju i povlačenje u sebe. „Skeptična sam prema trenutnom znanstvenom proučavanju cjepiva i sigurnosnim studijama koje se provode ili ne provode”, izjavila je.
Odlučila je analizirati informacije prikupljene u Nacionalnoj anketi o zdravlju i prehrani (National Health and Nutrition Examination Survey – NHANES), u kojoj je proučeno 8 milijuna žena između 25 i 29 godina koje su živjele u Americi između 2007. i 2014. godine. Koristeći logističku regresiju, proučavala je kod mladih žena i druge varijable, uključujući i dob, i usporedila trudnoću kao ishod kod onih koje su primile cjepivo protiv HPV-a i one koje ga nisu primile.
„Približno 60 % žena koje nisu primile cjepivo protiv HPV-a bile su trudne barem jednom, u usporedbi s 35 % žena koje su primile cjepivo i kasnije zatrudnjele.”
„Htjela sam vidjeti postoji li problem”, kaže DeLongova. Približno 60 % žena koje nisu primile cjepivo protiv HPV-a bile su trudne barem jednom, u usporedbi s 35 % žena koje su primile cjepivo i kasnije zatrudnjele. Kod udanih žena razlika je također bila oko 25 %: dakle 75 % žena koje nisu primile cjepivo su začele, a samo je 50 % onih koje ga nisu primile uopće zatrudnjelo. „Rezultati daju naslutiti da je kod žena koje su primile cjepivo protiv HPV-a manja vjerojatnost trudnoće nego kod žena iste dobne skupine koje ga nisu primile”, navodi se u studiji. Zaključak je, kao i u svim takvim studijama, da podaci ukazuju na povezanost, ne na uzročno-posljedičnu vezu, između novog cjepiva i smanjene plodnosti, ali da je potrebno daljnje proučavanje.
No ako se radi o uzročno-posljedičnoj povezanosti, računica DeLongove daje naslutiti to da su sve žene u studiji primile cjepivo protiv HPV-a, broj žena koje su ikada začele bio bi pao za dva milijuna. To nije dva milijuna djece manje, nego dva milijuna žena koje nikako ne mogu začeti. Radi se o milijunima američke djece manje od cijele jedne dobne skupine. Uzevši u obzir žestinu globalne kampanje za cjepivo protiv HPV-a, sada usmjerene na devetogodišnjake oba spola, moguće su posljedice zastrašujuće.
Reakcije skeptika
Skeptici su pouzdani branitelji industrije cjepiva. To su znanstvenici-amateri, koji se često kriju iza pseudonima i imaju proturječne stavove o cjepivima. Inzistiraju da su cjepiva snažni imunomodulirajući lijekovi, koji mogu promijeniti reakciju imunosnog sustava na izloženost infekciji. No ne mogu prihvatiti da, poput svih drugih lijekova, cjepiva mogu imati i imaju tisuće dokumentiranih dugoročnih štetnih reakcija – naročito zato što su osmišljena tako da u adaptivnom imunosnom sustavu potiču odgođenu proizvodnju antitijela. Budući da je imunosni sustav posrednik u tim reakcijama, one su različite, nepredvidive i dramatične.
Kao što se moglo očekivati, skeptici su istraživanje profesorice DeLong dočekali s podrugljivim i osobnim (čitaj: neznanstvenim) napadima. Obrušili su se na to što nije uključila podatke o korištenju kontracepcijskih sredstava. Zato ona namjerava te podatke dodati studiji, no ono što je otkrila i o čemu je izvijestila na internetskoj stranici Age of Autism samo potkrjepljuje otkrića iz studije. Među udanim ženama u anketi, 36,6 % onih koje su primile cjepivo protiv HPV-a reklo je u NHANES-u da su koristile kontracepciju (kondome barem pola puta, a ostale pilule ili injekcije) u usporedbi s više od pola (51,5 % ) onih koje nisu primile cjepivo – razlika od gotovo 15 %.
Manje korištenja kontracepcije trebalo bi značiti da će cijepljene žene roditi više djece. No čini se da su se cijepljene žene u studiji zapravo više trudile začeti (ili se nisu toliko brinule o tome), ali svejedno su imale manje sreće – a to nije dobro za argumente skeptika.
DeLongova nije epidemiolog, prigovorili su skeptici. (Drugim riječima, ako vam se ne sviđa poruka, ubijte glasnika.) Ona je odgovorila: „Nisam, ali jesam statističar. Bila bih zahvalna kad bi epidemiolozi odradili svoj posao i temeljito proveli ovo istraživanje.” Njezina studija na to i poziva. Da su epidemiolozi odradili svoj posao, ne bi ga trebale raditi majke djece kojima je cjepivo naudilo.
Neplodne žene isključene iz studije o neplodnosti
DeLongova citira drugu studiju, koju su proveli Boston University’s Schools of Public Health and Medicine i Research Triangle Institute (RTI) iz Sjeverne Karoline, gdje nije pronađena poveznica između cjepiva protiv HPV-a i slabe plodnosti. Zanimljivo je da je Bostonsko sveučilište primilo desetke milijuna dolara od globalnih promicatelja cjepiva, Zaklade Billa i Melinde Gates, a novac je od njih primio i RTI, organizacija koja je posljednjih godina primila više od 47 milijuna dolara sredstava. RTI je objavio više novijih studija o cjepivu protiv HPV-a, uključujući i onu u čijem je financiranju sudjelovao GSK (proizvođač cjepiva) o sigurnosti svoga cjepiva protiv HPV-a, i drugu, u kojoj upozorava agencije za javno zdravstvo da „poduzmu posebne mjere kako bi osigurali da njihove poruke ne izgledaju kao da ih sponzoriraju farmaceutske kompanije”, da tako ne izazovu „manje sviđanja i povjerenja” roditelja, koji tada ne bi htjeli da im sinovi prime cjepivo protiv HPV-a. Druge publikacije RTI-ja opisuju „obećavanje alternativnih lokacija za cijepljenja američkih adolescenata protiv HPV-a”, mijenjanje „ponašanja pružatelja usluge”, kako bi se povećao broj primljenih cjepiva, itd.
„To bi mogle biti žene s najtežim problemima vezanima za neplodnost”, kaže DeLongova, „ali upravo one trebaju biti uključene.”
Studija RTI-ja o utjecaju cjepiva protiv HPV-a temeljila se na sjećanju pacijenata o primljenim cjepivima (Sjećate se kako su se skeptici prije bunili protiv samoprocjene ispitanika?). No studija nije uzela u obzir čimbenik još važniji za plodnost – dob. U ovom kontekstu dob ne utječe samo na mogući učinak samog cjepiva na plodnost, no plodnost je dramatično bolja kod mladih, a studija je jednako pristupila 18-godišnjakinjama i 30-godišnjakinjama. Odmah na početku studija je isključila 881 ženu od njih 5 020 jer su već pokušavale, više od šest mjeseci – bezuspješno – začeti dijete. To ima učinak smanjenje otkrivenog broja neplodnih žena. „To bi mogle biti žene s najtežim problemima vezanima za neplodnost”, kaže DeLongova, „ali upravo one trebaju biti uključene.”
Čimbenici vezani za okoliš
Je li cjepivo sigurno, bez ikakvih štetnih posljedica za majku ili za dijete?
Nedavno objavljeni znanstveni rad iz Texas Tech University Health Sciences Centera upozorava da je to uvjeravanje CDC-a utemeljeno na nepotpunim podacima. Ističu se pristranosti u izvještavanju i praznine u podacima. „Određeni štetni učinci cjepiva protiv HPV-a nisu temeljito proučeni jer nisu dobro definirani”, dodaju znanstvenici, koji su opisali mnoštvo dokumentiranih, različitih autoimunih, neuroloških i kardiovaskularnih bolesti koje su uslijedile nakon cijepljenja. Najčešći simptomi poslije cijepljenja protiv HPV-a još su nejasni: padanje u nesvijest, kronična bol s osjećajem trnaca ili peckanja, glavobolje, umor, kao i vrtoglavica, mučnina i drugi simptomi koji se pogoršavaju kad osoba stoji.
Cijepljenje protiv HPV-a – kao i cijepljenje protiv tetanusa – u medicinskoj je literaturi povezano s antifosfolipidnim sindromom, slabo definiranom bolešću koja se dogodi kada imunosni sustav počne proizvoditi antitijela protiv određenih lipidnih proteina što se nalaze u membranama mnogih tkiva – očima, srcu, mozgu, živcima, koži – i reproduktivnom sustavu.
U studiji iz 2012. srpski znanstvenici s Instituta za virusologiju, vakcine i serume Torlak otkrili su da je „hiperimunizacija” imunosnog sustava različitim adjuvansima, uključujući i aluminij, kod miševa dovela do pojave antifosfolipidnog sindroma, ali i do smanjenja plodnosti.
Pronađeni su ‘neupitni dokazi’ visokih koncentracija metala, naročito u spermi muškaraca s niskim brojem spermija.
I druga su istraživanja povezala aluminij s problemima kod začeća. Francuski stručnjak za neplodnost Jean-Philippe Klein i njegovi kolege sa Sveučilišta u Lyonu objavili su rezultate svoje studije iz 2014. godine. Istraživali su sperme muškaraca koji su potražili pomoć u jednoj francuskoj klinici za neplodnost. Poslali su uzorke sperme 62 muškarca koji su imali problema s plodnošću u laboratorij Christophera Exleyja za proučavanje aluminija na engleskom sveučilištu Keele, gdje su uzorci tretirani fluorescentnom bojom, i područja s koncentracijom aluminija bila su žarkoplave boje. Pronađeni su ‘neupitni dokazi’ visokih koncentracija metala, naročito u spermi muškaraca s niskim brojem spermija. Fluorescentan i koncentriran aluminij u glavama spermija, bogatima DNK, potakla su znanstvenike da spekuliraju o tome kakav bi učinak to moglo imati na sposobnost prokreacije i na razvoj tek formiranih embrija.
Aluminij u glavama spermija, bogatima DNK, lumogalionom je obojan u plavo.
Deirdre Little, australska liječnica koja je dokumentirala primarno zatajenje jajnika nakon cijepljenja protiv HPV-a, kritizirala je i činjenicu da su Merckovi podaci o proizvodu zavaravali o tome kakav je placebo „fiziološke otopine” korišten u ispitivanjima cjepiva Gardasil – izostavljeno je da su „placeba” sadržavala visoke doze aluminija i još jednog strašnog sastojka, polisorbata 80. Ta kemikalija pokazala je odgođenu toksičnost za jajnike kod štakora u svim injektiranim dozama testiranima u deseterostrukom omjeru.
Nijedno ispitivanje nije točno procijenilo dugoročni učinak cjepiva na reproduktivno zdravlje djevojaka, izjavili su Littleova i Ward, dodajući da mogu proći godine ili desetljeća da se pokaže šteta koju je cjepivo nanijelo reproduktivnom sustavu.
Hitna i neodgovorena pitanja
Pitanje o kojem nitko ne želi razgovarati je zašto se cjepivo protiv HPV-a uopće tako agresivno reklamira? Zašto raditi cjepivo za bolest koja pogađa manje od 0,3 % ljudi? I zašto uključivati otrovne sastojke kojima se znanstvenici protive i za koje je dokumentirano da su toksični za reproduktivne organe? Zašto u ispitivanjima ne koristiti stvarnu kontrolu? Kakvi znanstvenici prakticiraju takvu znanost? Kakva to agencija za javno zdravstvo odbacuje 45 277 navoda štetnih posljedica – uključujući neurološke i reproduktivne simptome – među mladim ženama u dobi za rađanje?
Odgovaranje na ta pitanja pokazalo se mnogo nezgodnijim nego što se na početku činilo. Prisutne su uznemirujuće činjenice koje je teško ignorirati. 2015. su katolički biskupi i borci za ljudska prava optužili agencije za javno zdravstvo da su namjerno zagadili cjepiva protiv tetanusa koja su se davala samo ženama reproduktivne dobi u Keniji. Organizacije za javno zdravstvo porekle su da su u cjepiva protiv tetanusa stavile tvar koja uzrokuje spontane pobačaje, beta humani korionski gonadotropin (β-HCG), glavni sastojak za sterilizaciju opisan u opsežnoj medicinskoj literaturi o potrazi za kontraceptivnim cjepivom za kontrolu rasta stanovništva. Kenijski biskupi inzistirali su da imaju laboratorijske dokaze koji su ignorirani i cijelo je to pitanje ignorirano poput studije što ju je provela DeLongova.
Druga nezgodna istina je i da su ljudi koji su financirali ogromni projekt cjepiva protiv HPV-a upravo oni koji se najviše interesiraju za smanjenje stope rađanja. Kada je Melinda Gates 2012. otvorila svoj Family Planning Summit s ciljem donošenja kontracepcije siromasima cijelog svijeta, bilo je jasno da je za taj cilj na umu imala jednu mjeru: „Ako pogledate što se dogodilo u drugim zemljama koje su imale kontraceptivna sredstva, tamo su ljudi prvo koristili kontracepciju i stopa rađanja je pala”, izjavila je tada. „Pitanje je može li pasti još brže?”
Iako se klela da njezina kampanja „nema veze s kontrolom populacije”, ciljevi Gatesove jednaki su kao i ciljevi onih koji su 1970-ih provodili masovne sterilizacije indijskih muškaraca na željezničkim kolodvorima, a koji i danas masovno steriliziraju Indijke kako bi se smanjila stopa rađanja. Za Gatesovu se uspjeh ne mjeri pristupom energiji ili čistoj vodi, razvojem infrastrukture ili političke slobode, nego pristupom lijekovima, i to onima u kojima ona i njezin muž imaju dioničarskog udjela: kontracepcijskim sredstvima i cjepivima. Njihov se uspjeh mjeri izvozom društvene katastrofe s kojom se suočava većina zapadnih zemalja – demografskim padom.
Sve dokle nema zadovoljavajućeg odgovora na pitanje zašto se Zapad suočava s krizom oko neplodnosti, pitanja o dugoročnom učinku cjepiva protiv HPV-a na ljudsku plodnost poštena su i razumna, a budućnost je crna ako na njih ne odgovorimo.
Prijevod: Ana Naletilić