Slijedi transkript propovijedi koju je o. Robert Altier održao u crkvi sv. Rafaela u Crystalu, Minnesota.
U današnjem drugom čitanju sv. Pavao nam kaže da moramo iskupljivati vrijeme jer su dani zli. (usp. Ef 5,16) Mi ne samo da živimo u zlim danima, nego živimo u danima o kojima je govorio Izaija; danima kad će se zlo nazivati dobrim, a dobro zlim. Isprali su nam mozak da mislimo da su zle stvari u redu, a nisu.
Govorit ću o posve politički nekorektnim stvarima, i ako ne želite to čuti, mogli biste 15 minuta prošetati.
Proteklih nekoliko tjedana čuli smo neke gadne stvari. Kardinal Katoličke Crkve je zlostavljao djecu i mladiće, a u Pennsylvaniji narodna porota izvještava da je 301 svećenik zlostavljao više od tisuću djece. Povrh toga imamo i zataškavanje koje je činio biskup. Ne radi se samo o zataškavanju, nego o isplaniranoj akciji.
Ako ste pažljivo slušali, od 2002., kad je javnost doznala za ovo, biskupi se stalno vraćaju na isto – radi se o pedofiliji. Ne, ne radi se o tome. Stručnjaci Instituta John Jay, koji su od biskupa dobili zadatak da istraže što se događa, utvrdili su da je problem homoseksualnost. 86,6 % (ako se točno sjećam) svih slučajeva zlostavljanja počinjeno je na mladićima koji su prošli pubertet, a biskupi su istraživačima rekli: „Ne, vratite se, ponovno napišite izvješće, i recite da problem nije homoseksualnost.“ Vratili su se i rekli da je 86,6 % slučajeva vezano za mladiće koji su prošli pubertet, ali problem nije homoseksualnost. Stvarno?
Pedofilija je zlostavljanje djece koja nisu ušla u pubertet, a manje od 3 % ovih slučajeva bila je pedofilija. Efebofilija je zlostavljanje djece u pubertetu, a pederastija je zlostavljanje mladića koji su prošli pubertet. O tome se ovdje radi.
Sad moram spomenuti važnu razliku. Ima jako dobrih ljudi koji se bore s homoseksualnom orijentacijom. Svi se mi borimo s različitim stvarima i to što imamo određene slabosti ne znači da smo loše osobe. A Crkva prepoznaje da nije zla orijentacija, nego aktivnost. Tim ljudima koji žele dobro živjeti i koji se bore protiv tih iskušenja to je križ, ogroman križ koji moraju nositi. Možete zamisliti koliko Bog voli te ljude ako im dopušta da nose tako velik, ogroman križ.
Kad pogledamo sebe, možemo reći da ima ljudi koji se bore s alkoholom, pornografijom, itd. Ako stvarno pokušavaju boriti se protiv tih iskušenja, to su dobri ljudi sa slabošću. To je drukčije od npr. dilera, ili tipa koji radi pornografiju, ili se bavi trgovinom ljudima. Takvi su ljudi svinje. Čovjek koji se bori i pokušava živjeti dobro je dobra osoba sa slabošću. Tu razliku moramo zapamtiti.
Crkva je tu posve jasna: muškarci s dubokom homoseksualnom sklonošću ne smiju stupati u sjemenište. To nije zato što Crkva diskriminira ili mrzi te ljude, nego djeluje po načelu: biste li nekoga tko se bori s ovisnošću o alkoholu poslali u bar? To je iskušenje. Ne puštamo muškarce u ženske samostane jer bi vrlo brzo netko bio u nevolji. Na to Crkva misli kad kaže da to nije dobro.
Da se vratim na vrijeme kad sam na koledžu bio u sjemeništu. Razgovarao sam s kolegom i on me je usred razgovora upitao bih li se ikada tuširao u ženskoj svlačionici. Rekao sam da nipošto ne bih. On me pitao zašto ne bih, a ja sam odgovorio: „Znaš, iskušenja, problemi…“ Na to je on rekao: „U pravu si. Sad znaš kako je meni u muškoj svlačionici.“ Pomislio sam: „Ajme, fuj.“ Zato Crkva kaže i za te dobre muškarce koji se bore i nastoje to nadvladati – ne smijemo ih stavljati u iskušenje.
Nemamo problema s takvim ljudima. Problema imamo s ljudima koji dolaze iz dviju različitih skupina. Shvatite da se događa namjerna i pakosna infiltracija Crkve sa svrhom da ju se uništi iznutra. To morate razumjeti.
Kad sam ja bio u sjemeništu, to je bilo jedno od najgorih u zemlji. Godine 1983. bilo je dno dna, a ja sam u sjemenište pošao 1985. godine. Tada se stanje popravljalo, no ti su ljudi bili tako arogantni. Moram istaknuti da onda kad sam ja bio u sjemeništu, ako nisi bio homoseksualac ili radikalni feminist, bio si u velikoj nevolji. Jedan od profesora bio je toliko arogantan da je pred svima izjavio: „Martin Luther imao je pravu ideju, ali pogrešno je postupio – napustio je Crkvu. Crkvu se ne može promijeniti izvana, nego samo iznutra i zato mi ne odlazimo.“
To su ljudi s jasnim ciljem. A koje su to dvije skupine? Prva su predatorski homoseksualci. Oni su počeli infiltrirati Crkvu 1924. godine. Želite li provjeriti? Postoji knjiga pod naslovom The Homosexual Network („Homoseksualna mreža“) iz 1982., 20 godina prije nego što se sve ovo počelo događati. Čovjek imenom Enrique Rueda je sve to analizirao, proučio sve njihove publikacije (svake su godine objavljivali broj sjemeništaraca, svećenika i biskupa što su ih imali). Pratio je stvar do početka, 1924. godine. Pet godina kasnije, 1929., komunisti su počeli svoju infiltraciju svećeništva. Dvije su skupine postupale jednako.
Želite li pročitati o komunističkoj skupini? Bella Dodd, zagrižena komunistica, odrekla se komunizma i obratila se na katoličanstvo. Godine 1953. svjedočila je pred Kongresom i ispričala je kako su „1929. dobili upute iz Kremlja o tome što da rade.“ Rekla je da su „trebali izabrati najbolje i najpametnije, momke dovoljno pametne da vode dvostruki život, zgodne momke, dovoljno društvene da ih primijeti njihov biskup, koji bi dobivali promaknuća, postajali promotori duhovnih zvanja, biskupi, rektori sjemeništa, dolazili bi na utjecajne položaje“. Rekla je da su komunisti bili uspješniji u tome nego što su mogli i zamisliti i da je osobno zaslužna za više od 1200 sjemeništaraca, svećenika i biskupa. Nastavila je: „Godine 1953. imali smo četiri kardinala u Vatikanu.“ To je bilo 1953., a danas je mnogo gore.
Dakle, imamo te dvije skupine. Ako želite čitati o Belli Dodd, nađite knjigu School of Darkness („Škola tame“), objavljenu 1954. Želite razumjeti sva promaknuća, propagandu, ciljeve? Nađite knjigu iz 1932., koju je napisao William Foster. Foster se kandidirao za predsjednika SAD-a 1924., 1928. i 1932. kao kandidat američke Komunističke partije. Godine 1932. napisao je knjigu Toward Soviet America („Prema sovjetskoj Americi“). U njoj je pisao kako „ne možemo doprijeti do Amerikanaca zbog tri stvari: njihova morala, obitelji i domoljublja“. Rekao je da će „napasti te stvari homoseksualnošću i radikalnim feminizmom“. Bili su iznimno uspješni.
S čime imamo posla? Imamo posla sa skupinom homoseksualnih predatora koji su postali svećenici ne da služe Crkvi, nego da je unište iznutra. Ima ih na svim razinama. U National Catholic Registeru objavljen je članak o intervjuu CNA sa šest svećenika iz biskupije New Yorka, gdje su ti svećenici govorili o homoseksualnoj mreži u svojim biskupijama (NCR). Mreža je posvuda, ne samo u NewYorku. Oni zataškavaju jedni za druge, međusobno dijele žrtve, rade svakakve užasne stvari. To je tako rašireno da se počelo govoriti da će se na federalnoj razini protiv Crkve koristiti zakoni protiv organiziranog kriminala zbog svega što se događalo.
Ljudi pitaju zašto dobri svećenici ne progovore. Neki sam dan razgovarao s jednim prijateljem koji mi je rekao: „Ja za to znam 50 godina, a ti 40 godina“. Da, sad stvari izlaze na vidjelo. Zašto onda nitko nije progovorio? Kao prvo, da sam vam ovo govorio prije nekoliko godina, biste li mi vjerovali? Kao drugo, kome smo se mogli obratiti? Sve su razine bile pogođene. Ako ste htjeli biti zaređeni, niste smjeli ništa reći. Čak ni ako ste već svećenik ne smijete ništa reći.
Intervjuirani svećenici razgovarali su pod uvjetom anonimnosti. To su zahtijevali jer su se bojali što će im se dogoditi ako biskupi i crkvene vlasti doznaju tko je progovorio. Ti su ljudi jako moćni. Moramo to shvatiti. Da vam ispričam još jednu priču o tome kako je loše bilo. Kad sam bio u sjemeništu, oni bi stavljali svoju komunističku propagandu, a ja bih je skidao. Svaki put kad bih to učinio, pojavila bi se najava „Tko god skida obavijesti s oglasne ploče…“ Kad bih ja stavio obavijest da ćemo moliti krunicu, netko bi obavijest skinuo i nitko ne bi reagirao. Bogu hvala, u sjemeništu je danas mnogo bolje. Danas se mladići ne moraju boriti s tim smećem, ali u moje je vrijeme bilo tako.
Ako pogledamo situaciju s McCarrickom, jer je to sad u vijestima, svatko je s pravom zgađen time što je taj čovjek radio dječacima i mladićima. No tko god misli da je sve ovo super – to su tako fini ljudi, poput svih ostalih – neka pogleda što je McCarrick činio: tako izgleda predatorska homoseksualnost.
To nisu fini ljudi poput svih ostalih. Koliko god sve ovo bilo odvratno, pomislite na činjenicu da je taj čovjek 50 godina propovijedao, ispovijedao, bio u biskupovom uredu i odlučivao o životima svećenika, o biskupijskim financijama, o smjeru u kojem će biskupija ići, itd. Bio je u vatikanskim komisijama, vatikanski savjetnik, imenovao biskupe. Kakve je savjete od njega mogao u ispovjedaonici dobiti netko tko se borio s istim seksualnim problemom? Kakve je ljude netko takav imenovao za biskupe?
Shvaćate li sad zašto čujemo o svemu i svačemu, a nema dobrih propovijedi? Shvaćate zašto ima problema kojima se nitko ne bavi? To se sad događa. Gdje je cjelovitost doktrine? Gdje je moralni nauk? Netko tko taj nauk ne živi neće ga ni naučavati. Nakon što je objavljeno izvješće pennsylvanijske narodne porote, još nekoliko je država najavilo da će provesti svoje istrage. Toga će biti posvuda i toga će u vijestima biti sve više.
Koliko god ovo bilo žalosno, moramo shvatiti da je ovo zapravo nešto jako dobro. Ovo je pročišćenje Crkve i to će u konačnici dovesti do njezina raspeća. Nažalost, ostat će malo vjernih. Kad kažemo: „Ako se ovo događa u Crkvi, što da radimo?“ Trebamo gledati Isusa i reći što je rekao sv. Petar: „Gospodine, kome da idemo? Ti imaš riječi života vječnoga.“
Isus je utemeljio jednu Crkvu i ta jedna Crkva je jedina institucija na svijetu koja spašava duše. Radi toga je utemeljena i s tom će svrhom ostati do kraja svijeta.
Proteklih sam par tjedana razgovarao s nekim ljudima o svemu što se događa – svetim, pobožnim ljudima – i svi su oni došli do istog zaključka: djelo Blažene Djevice konačno je počelo. Slava Bogu!
Biskupima je dala 16 godina da počiste nered, a oni nisu učinili ništa. Sad od biskupa čujemo isto što smo čuli 2002.: „Treba nam više propisa, treba nam ovo i ono…“ Gluposti. Treba djelovati. Ne treba nam više propisa, ali nitko ne sluša. Prekasno je. Biskupi sami priznaju da su izgubili sav svoj moralni autoritet. Nitko im više ne vjeruje, što je žalosno, jer imamo stvarno dobrih biskupa, koje će javnost strpati u istu ladicu sa svima.
Sjetite se da mi ne vjerujemo u svećenike, biskupe ili kardinale, pa čak ni u Papu. Mi vjerujemo u Isusa Krista. Moramo se držati Isusa jer je on utemeljio Crkvu, on je obećao da je vrata paklena neće nadvladati. Ovo je vrijeme kušnje za Crkvu i izgledat će da je Crkva uništena. Crkva je Isus Krist, a pogledajte što se njemu dogodilo. Njegovi su apostoli morali odlučiti: hoće li ostati vjerni do Kalvarije ili će pobjeći?
Sad i vi i ja moramo donijeti tu istu odluku: hoćemo li ostati vjerni ili ćemo pobjeći? Ono što prolazimo – ili što tek počinje – je kao mama sa svojim tinejdžerom. Mama mu ponavlja da očisti sobu, a on to ne čini. Mami to dosadi, pa zgrabi vreću za smeće i ulazi u sobu. Tada se dijete uspaniči, ali prekasno je – mamu se više ne može zaustaviti. Dijete počinje očajavati i misli da će mama sve baciti. Kad se to dogodi, dijete je zapravo sretno – soba je savršeno čista. To će se dogoditi.
Ljudima 20 godina govorim da je Isus prije 2000 godina očistio hram, ali On će to učinio kao i svaki muškarac: pokupio je krupne stvari sa sredine sobe. Sad šalje svoju Majku, a ona će očistiti kako čiste žene: neće biti paučine ni prašine, čak ni u kutovima. Očistit će kuću i sve će biti lijepo. Ali neće biti lako doći dotle. Uskrsnuće će se dogoditi tek poslije raspeća, a hoćemo li mi ostati vjerni?
To što se dogodilo i što se događa je užasno, tragično, odvratno – upotrijebite koji god pridjev želite – ali u Crkvi zapravo nije najgore. Ovisno o tome koju studiju čitate, u državnim školama će između četvero i osmero djece od njih 10 doživjeti zlostavljanje od strane učitelja u svojih 13 godina školovanja. Sve se to zataškava.
Primijetit ćete da su mediji, političari i učitelji usredotočeni na Crkvu kako bi skrenuli pozornost sa sebe. To je u redu, jer znamo da u prvoj Petrovoj poslanici piše da pročišćenje počinje u kući Božjoj. Ako se to događa u kući Božjoj, što će se dogoditi izvan nje? Sve se ruši. U Crkvi počinje, slava Bogu, jer Crkvi treba čišćenje. Naša će Majka očistiti kuću i počela je s poslom.
Sv. Ivan Pavao II. govorio je o novom proljeću, a Gospa Fatimska govorila je o trijumfu svoga Bezgrješnog Srca i rekla je da će poslije tog trijumfa za Crkvu nastupiti dugo razdoblje mira i neviđenoga rasta. To će se dogoditi. Nije vrijeme za očajavanje, nije to nešto od čega trebamo bježati. Moramo ostati vjerni, moramo moliti i postiti jer nam je naš Gospodin rekao da se ovakvi zlodusi izgone samo molitvom i postom. To je odluka koju svi moramo donijeti. Proći ćemo kroz teška vremena, ali dogodit će se uskrsnuće, novo proljeće, trijumf Marijina Bezgrješnog Srca. Sve što vam mogu reći je – što god da se dogodi, ostanite vjerni Isusu. Stvar je toliko jednostavna.
Sv. Ljudevit Montfortski rekao nam je da će u ovim vremenima, posljednjim vremenima, Bog podignuti najveće svece koje smo ikada vidjeli. Rekao je da će ti sveci nadmašiti svece iz prošlosti onoliko koliko libanonski cedar nadmašuje grm. Sjetite se nekih velikih svetaca – oni će u usporedbi s onim što dolazi djelovati kao grmovi. Vi možete biti jedan od tih svetaca. Nema razloga zašto ne biste mogli. Stavimo to u kontekst onoga što je sv. Pavao rekao u današnjem drugom čitanju. Izvucimo dobro što možemo iz ove situacije. Dani su zli, iskoristite vrijeme, rekao je. Ostanite vjerni Isusu sve do raspeća i postanite veliki sveci.
Prijevod: Ana Naletilić