„Odvratna povijest“ proizvodnje cjepiva od organa pobačene djece počela je s eugeničkim pokretom, a postala je industrijom u kojoj se vrte milijarde dolara, koja gazi roditeljska prava i puni džepove farmaceutskih kompanija i klinika za pobačaje, izjavila je vodeća zagovarateljica etično proizvedenih cjepiva.
Debi Vinnedge je 13. ožujka u Rimu održala govor pred prepunom dvoranom i otkrila tu „užasnu povijest“, čiji su početci vezani uz eugeničare poput osnivačice Planned Parenthooda Margaret Sanger. Odvojila je mit od činjenica uz pomoć dokumentacije znanstvenika uključenih u ovo istraživanje i objasnila zašto se organi pobačene djece i danas koriste u proizvodnji cjepiva.
Novinarka LifeSitea razgovarala je s Debi Vinnedge, osnivačicom organizacije „Children of God for Life“ („Djeca Božja zauvijek“) uoči konferencije u Rimu koju sponzorira udruga Renovatio 21. U razgovoru je ukratko izložila povijest istraživanja cjepiva korištenjem pobačenih fetusa, uključujući i barbarsku praksu u kojoj se djeca pobacuju živa kako bi se njihovi organi mogli prikupljati bez anestezije.
Govoreći o zakonitosti istraživanja na pobačenim fetusima objasnila je da se to istraživanje „u SAD-u provodi uz federalno financiranje još od 1993., kad je predsjednik Clinton nakon intenzivnog lobiranja farmaceutske industrije to unio u zakon.“
„Postoji ogromno tržište, vrijedno milijarde dolara, i to zahvaljujući stvaranju patenata i prodaji staničnih linija od strane kompanija koje pohranjuju i preprodaju organe pobačenih fetusa“, rekla je.
Osnivačica organizacije „Djeca Božja zauvijek“ istaknula je da takva istraživanja i proizvodnja cjepiva pune džepove „sveučilišta, biotehnoloških kompanija, farmaceutske industrije i Planned Parenthooda, koji su u tajnoj akciji uhvaćeni kako raspravljaju o tome kako osigurati dobivanje netaknutih organa za prodaju.“
„Čak ni medicinska struka ni Katolička Crkva“ nisu svjesne „užasne povijesti prisilnih pobačaja u istraživanju cjepiva i tisućama pobačaja koji su doveli do konačnog proizvoda“, rekla je. „Mora se znati istina o toj odvratnoj povijesti. Moj je cilj da se to ostvari i da se konačno prekine s ovom barbarskom praksom.“
Objasnila je i da je prešutno odobravanje korištenja cjepiva od pobačenih fetusa – kada nema alternative – glavna prepreka ostvarenju napretka u zaustavljanju ove nepravde.
Papinska akademija za život je pod vodstvom nadbiskupa Vincenza Paglie 2017. dramatično promijenila stav i počela podupirati cjepiva od pobačenih fetusa, uz razlog da su se cjepiva u prošlosti pripremala od pobačenih ljudskih fetusa, a da se danas koriste stanice koje su vrlo daleko od izvedenih pobačaja.
„Sve dok se naši liječnici i vođe klera po cijelome svijetu ne ujedine u zahtjevu za moralnim alternativama, farmaceutska se industrija neće promijeniti“, inzistira Debi Vinnedge. „Kako pokazuju povijest i trenutni trendovi, postat će gore.“
Slijedi razgovor LifeSitea s Debi Vinnedge i snimka njezine prezentacije na konferenciji 13. ožujka koju je sponzorirao Renovatio 21, a čija je tema „Vjera, znanost i savjest: korištenje pobačenih fetusa u farmaceutskoj proizvodnji“.
LifeSiteNews (LSN): Debi, što je vas osobno potaknulo da osnujete organizaciju “Djeca Božja zauvijek”?
Debi Vinnedge (DV): Uvijek sam bila pro-life, ali kad sam 1999. pročitala o prijedlogu federalnog financiranja istraživanja embrionalnih matičnih stanica, užasnula sam se. Još me je više uzrujalo kad sam saznala da nitko od mojih pro-life prijatelja nije čuo za to, niti su znali što je matična stanica. Tada je bilo dostupno vrlo malo informacija i tako sam uz pomoć Richarda Doerflingera, koji je tada radio u pro-life uredu Američke konferencije katoličkih biskupa (USCCB), i članova Udruge katoličkih liječnika (Catholic Medical Association), počela sam informirati javnost, i počele su masovne prosvjedne kampanje. Kad je Clintonova administracija za nekoliko mjeseci odustala od ideje, bila sam sretna i mislila sam da je moj rad završen. No za nekoliko tjedana doznala sam za korištenje stanica pobačenih fetusa u cjepivima i lijekovima, i znala sam da Bog ima plan, i da je to posao za koji sam stvorena. Organizacija Children of God for Life osnovana je s isključivom svrhom obrazovanja javnosti i prekida tog odvratnog iskorištavanja naših nerođenih.
LSN: Oko cjepiva se vode žustre rasprave. Neki su ljudi apsolutno protiv cjepiva, neki su apsolutno za, a neki su u sredini. Koji je vaš stav o cjepivima?
DV: Vjerujem da odluka o tome hoće li ili neće cijepiti svoje dijete pripada isključivo roditeljima. Djeca su Božji dar roditeljima. Djeca nisu vlasništvo države i država ne bi smjela pokušavati donositi medicinske odluke koje pripadaju roditeljima. Jedna stvar koju sam naučila kroz proteklih 20 godina je da djeca nisu poput stoke. Sva se djeca različito razvijaju i imaju različite potrebe. Neupitno je da cjepiva mogu uzrokovati i uzrokovala su ozbiljne reakcije i smrti, čemu su dokaz isplate naše vlade od gotovo četiri milijarde obiteljima djece koja su doživjela oštećenja zbog cjepiva. Neće sva djeca imati te reakcije, ali ne može se poreći činjenica da one postoje. Stvarno mi se gadi kad roditelje progone i rugaju im se samo zato što ne žele rizik cijepljenja – bilo iz medicinskih, bilo iz moralnih razloga.
LSN: U svojoj prezentaciji izlažete o povijesti eksperimentiranja s abortiranim fetusima, i o tome kako je to dovelo do korištenja stanica pobačenih fetusa u cjepivima. Možete li s našim čitateljima podijeliti glavne točke te povijesti?
DV: To je vjerojatno jedno od najsramotnijih razdoblja u povijesti naše zemlje, od prije više od 100 godina, kad se eugenički pokret raširio pod vodstvom ljudi poput Harryja Laughlina i Margaret Sanger. Ljude s bilo kakvim hendikepom, a nažalost i žene koje su zatrudnjele izvan braka, smatralo se „slaboumnima“ i „neprikladnima za razmnožavanje“. Te su žene prisilno sterilizirali, a često su ih prisiljavali na pobačaj. U isto je vrijeme izbila globalna epidemija dječje paralize i znanstvenici su počeli raditi na cjepivu protiv te bolesti. Tridesetih godina 20. stoljeća otvoreno su priznali da su u istraživanju tog cjepiva koristili te abortirane fetuse.
U jednoj takvoj znanstvenoj publikaciji istraživač je primijetio da su „u mnogim slučajevima srca (fetusa) još kucala u trenutku zaprimanja u laboratorijima za istraživanje dječje paralize“. To je apsolutno bezobzirno! Pokušavali su stvoriti staničnu liniju za kulture virusa dječje paralize. Da objasnim: virusi dobro rastu na različitim tipovima tkiva – ljudskom i životinjskom, ali i drugim medijima za uzgoj kultura. Kako bi proizveli tisuće doza, znanstvenici su napravili stanične linije uzete iz raznih tkiva i raznih organa, npr. srca, prsne žlijezde, mrežnice i pluća. Uzgajaju stanice iz tkiva u laboratorijima, a kad se postigne stabilan rast, dobije se stanična linija, koja se može smrznuti i u budućnosti ponovno koristiti. No kako svi ljudi imaju ograničen životni vijek, tako je i s normalnim ljudskim stanicama korištenima u cjepivima. Većina današnjih cjepiva koja koriste stanične linije iz pobačenih fetusa dobivena je iz plućnog tkiva pobačene djece.
LSN: Koliko je danas rašireno istraživanje abortiranih fetusa? Kako se stanične linije iz abortiranih fetusa danas koriste? Ima li cjepiva koja ih koriste? Kako se roditelji mogu informirati o tome koja su cjepiva sigurna i etična, a koja nisu?
DV: Zbog ograničenog životnog vijeka tih staničnih linija što ih je Leonard Hayflick otkrio u svom istraživanju starenja stanica, znanstvenici su razvili sve više staničnih linija iz pobačenih fetusa kako bi zamijenili trenutne linije WI-38 (Wistar Institute, uzorak br. 38) i MRC-5 (Medical Research Council, uzorak br. 5), stvorene prije više od 50 godina. Najnovija linija, koju je uvela Kina, je WALVAX 2 – od plućnog tkiva ženskog djeteta starog tri mjeseca, iz devetog pobačaja u njihovom istraživanju. Ona bi trebala zamijeniti te dvije stanične linije. Uz to, nekoliko je cjepiva i lijekova u kojima se koriste druge stanične linije iz pobačenih fetusa, poput PER C6, HEK-293, IMR-90, IMR-91, WI-26 i lambda hE.1. No ako ne pročitate uputstvo iz pakiranja cjepiva, ili u nekim slučajevima i same patente, ne možete znati, a liječnici ne daju te informacije prije cijepljenja. Children of God for Life na svojoj internetskoj stranici ima ažurirani popis, kojeg možete vidjeti ovdje – ili na početnoj stranici kliknite na karticu „Cjepivo“, a zatim na „Tablica cjepiva“.
LSN: Podupire li to američka vlada? Traži li američki zakon da se roditelje informira o sadržaju cjepiva?
DV: Istraživanje pobačenih fetusa je u SAD-u federalno financirano od 1993., kad je predsjednik Clinton poslije intenzivnog lobiranja farmaceutske industrije to unio u zakon. Trenutno liječnici nisu zakonski obvezni savjetovati roditelje o tome, ali mnogi pro-life liječnici to čine! Uz to, u jednoj saveznoj državi, Illinoisu, priprema se zakon HB0342, prema kojem bi primatelji cjepiva morali dobiti potpune informacije. Prijedlog zakona možete vidjeti ovdje.
LSN: Tko profitira od korištenja staničnih linija iz pobačenih fetusa u cjepivima i općenito od istraživanja na pobačenim fetusima?
DV: Sveučilišta, biotehnološke kompanije, farmaceutska industrija, i naravno, Planned Parenthood, koji su u tajnoj akciji uhvaćeni kako raspravljaju o tome kako doći do netaknutih organa za prodaju. Jedno sveučilište u Washingtonu izvijestilo je kako su u samo jednoj godini imali više od 4400 zahtjeva za fetalnim materijalom! Zahvaljujući stvaranju patenata i prodaji staničnih linija od strane kompanija koje pohranjuju i preprodaju, materijal od pobačenih fetusa postoji ogromno tržište, vrijedno milijarde dolara. Letimičan pregled podataka o kompanijama poput Coriell Cell Repository i American Type Cell Culture informirat će vas o staničnim linijama, izvorima, starosti ploda i drugome.
LSN: U svojoj prezentaciji govorite o potrebi za razdvajanjem mita od činjenica u raspravi o cjepivima. Koji su najčešći mitovi i najčešće činjenice?
DV: Nažalost, pogrešne su informacije jako raširene, ali evo najčešćih pogrešnih predodžaba i stvarnih činjenica:
Mit: „Pobačaji se nisu radili s namjerom stvaranja cjepiva…“
Činjenica: Dokumentacija samih istraživača jasno pokazuje njihovu izravnu uključenost i namjeru više od 100 godina.
Mit: „Dobivene stanice nisu dio izvornih pobačenih fetusa…“
Činjenica: DNK je netaknuta i identična prvim prikupljenim stanicama. Da nije, FDA i WHO bi tražili testiranje svaki put kad bi se stanice koristile. Po samoj svojoj definiciji to su diploidne ljudske stanice koje sadrže DNK obaju roditelja – one se neće s vremenom pretvoriti u nešto drugo.
Mit: „Radi se o samo nekoliko pobačaja iz prošlosti…“
Činjenica: Stotine su pobačaja izvršene dok stanične linije nisu usavršene.
Mit: „Neće biti potrebno više pobačaja, ni sada ni u budućnosti…“
Činjenica: Nove stanične linije iz pobačenih fetusa znače da je izvršeno na tisuće novih pobačaja.
LSN: Što biste htjeli da ljudi zapamte iz vaše prezentacije?
DV: U mojoj je prezentaciji mnogo informacija kojih nisu svjesni ni liječnička struka, ni naša Katolička Crkva, naročito što se tiče strašne povijesti prisilnih pobačaja u istraživanju cjepiva i još na tisuće pobačaja koji su doveli do konačnog proizvoda. Uvijek me iznova začudi kad se neki od spomenutih mitova uzimaju kao činjenice, naročito broj pobačaja i izravno sudjelovanje farmaceutske industrije u istraživanjima. Da vam dam primjer: kad smo prije dosta godina pisali Mercku i tražili da proizvedu moralne alternative cjepivima od pobačenih fetusa, izjavili su da nemaju ništa s izvornim istraživanjima na pobačenim fetusima. No u jednom od objavljenih znanstvenih radova Leonarda Hayflicka, u kojima je opisivao svoj rad s pobačenim fetusima u proizvodnji staničnih linija, on na kraju zahvaljuje na pomoći dr. Anthonyju Girardiju iz Merckovog istraživačkog instituta. Mora se znati istina o toj odvratnoj povijesti. Moj je cilj to postići i prekinuti tu barbarsku praksu.
LSN: Koje biste savjete dali novopečenim roditeljima da im pomognete snaći se po pitanju cjepiva?
DV: Razgovarajte sa svojim liječnikom o svojoj zabrinutosti zbog cjepiva i o mogućoj upotrebi moralnih alternativa barem za neka cjepiva. Na primjer, jedno od prvih cjepiva koje će dijete primiti je Pentacel, u kojem su kombinirani DTaP, Polio i HiB. U tom se cjepivu u dijelu protiv dječje paralize koriste stanice pobačenih fetusa, a postoje moralne opcije. Roditelji trebaju pitati svog liječnika o tim alternativama, a ako on/ona odbijaju poslušati, nađite drugog liječnika! Ponekad me roditelji pitaju trebaju li koristiti neko cjepivo ako nema moralne opcije, ali to je pitanje koje moraju predati Bogu u molitvi i zatim učiniti što im On stavi u srce.
LSN: Želite li još nešto dodati?
Prešutno odobravanje korištenja cjepiva od pobačenih fetusa kad nema alternative velika je prepreka ikakvom napretku u zaustavljanju ove nepravde. Sve dok se naši liječnici i vođe klera po cijelome svijetu ne ujedine u zahtjevu za moralnim alternativama, farmaceutska se industrija neće promijeniti. Kako pokazuju povijest i trenutni trendovi, postat će gore.
Prijevod: Ana Naletilić