Život u svetosti sv. Padre Pija moćno je svjedočanstvo otkupiteljske naravi trpljenja.
Sveti Pio iz Pietrelcine, rođen kao Francesco Forgione 25. svibnja 1887. u Pietrelcini, jedan je od najštovanijih svetaca Katoličke Crkve. Od mladosti je pokazivao duboku odanost Bogu, često doživljavajući vizije i duhovne fenomene, koji su ga izdvajali od njegovih vršnjaka. Kapucinima se pridružio s 15 godina i uzeo ime Pio, u čast pape Pija I.
Godine 1910. zaređen je za svećenika, a 1918. prima stigme, rijedak fenomen, kada čovjek nosi Kristove rane. Ovaj događaj označio je početak njegovog izvanrednoga života mistika i iscjelitelja. Jednom je rekao: „Sâm Isus želi moje patnje; treba ih za duše.” Tijekom sljedećih desetljeća postao je poznat po svojim duhovnim darovima i čudima, uključujući bilokaciju. Također je imao sposobnost „čitanja duša” i uočavanja neispovjeđenih grijeha.
Padre Pio posvetio je svoj život sakramentu ispovijedi i naširoko je promicao njegovu važnost u životu vjernika čuvenom izjavom: „Bog trči za najtvrdoglavijim dušama. Previše su ga koštale da bi ih napustio.” Njegovo ispovijedanje privuklo je tisuće k njemu, ljude koji su tražili duhovno vodstvo i iscjeljenje. Nakon života ispunjenoga patnjom i duhovnom borbom umro je 23. rujna 1968. godine. Sveti papa Ivan Pavao II. proglasio ga je svetim 16. lipnja 2002. godine, što je dokaz njegove trajne baštine unutar Crkve.
Utjecaj sv. Padre Pija na Katoličku Crkvu prepoznalo je nekoliko svetaca i papa – tijekom njegova života i nakon njegove smrti. Papa Ivan Pavao II. gajio je prema njemu posebno duboko divljenje, opisujući sv. Padre Pija kao „čovjeka molitve i trpljenja”, i ističući njegovu ulogu u Crkvi kao duhovnog vodiča. Često je primjećivao važnost naglaska koji je sv. Padre Pio stavljao na ispovijed i duhovno obnavljanje, rekavši: „On je s iznimnom snagom govorio o ljubavi i opraštanju.” Mnogi su se divili njegovoj sposobnosti da vodi duše prema Božjem milosrđu, a njegov život služi kao podsjetnik na snagu vjere da preobražava.
Baština sv. Padre Pija mnogo je šira od njegovog čudesnog života i od fenomena koji mu se pripisuju. Njegovo učenje i primjer nastavljaju nadahnjivati katolike diljem svijeta i nakon što je gotovo prošla jedna četvrtina 21. stoljeća.
Jedan od najznačajnijih vidova njegove baštine je njegovo naglašavanje važnosti ispovijedi. U vrijeme kada su se mnogi katolici udaljavali od sakramentalnog života, sv. Padre Pio je postao svjetionik za one koji traže duhovno obnavljanje. Propovijedao je da ispovijed nije puki vjerski obred, nego duboki susret s Božjim milosrđem. Ljudi su satima stajali u redu za ispovijed kod njega, i bezbrojni pojedinci doživjeli su trenutke pomirenja koji su im promijenili život. Njegov poznati citat „Molite, uzdajte se i ne brinite”, sažima njegov pristup životu, ohrabrujući vjernike da usred zahtjevnih situacija vjeruju u Božji plan.
U duhovnosti sv. Padre Pija također je naglašena važnost patnje. Na patnju je gledao kao na put do svetosti, poučavajući da prihvaćanje patnje može dovesti do dubljeg odnosa s Bogom. Ova perspektiva posebno je odjeknula u modernom dobu, u kojem se mnogi bore s tjelesnim i emocionalnim poteškoćama. Njegova sposobnost da se poveže s ljudskom patnjom učinila ga je suosjećajnom osobom, koja je pružala nadu nevoljnima.
Unatoč svojoj iznimnoj duhovnoj dubini, Padre Pio je imao duhovitu stranu. Nakon što je jednog dana čuo svećenika kako drži prilično dugu propovijed, propovjednik je pitao Padre Pija što misli o njegovoj propovijedi. Odgovorio je: „Dobra je, ali ako biste nastavili dulje, razgovarali biste sami sa sobom.” Ovaj duhoviti komentar odražava njegovo oštroumno razumijevanje ljudske naravi i primjene toga u pastoralu, istovremeno naglašavajući važnost vjernosti temeljnom poslanju Mise – Euharistiji.
Kad sam se 2012. obratio na katoličku vjeru, izabrao sam svetoga Padre Pija za svoga sveca na potvrdi. Njegov život duboke vjere, predanosti molitvi, i suosjećajnosti u služenju snažno me se dojmio. I kao što sam u to vrijeme rekao svom sponzoru u vjeri – trebat će mi pouzdan zagovornik. Divim se tome kako je svoju patnju pretvorio u izvor snage i nadahnuća za toliko drugih ljudi. Njegova me baština ohrabruje da hrabro i iskreno prihvatim svoje duhovno putovanje i da se pouzdam u Božje milosrđe.
Baština svetoga Padre Pija ne odnosi se samo na čuda koja je činio ili na stigme koje je nosio. Radi se o njegovoj dubokoj ljubavi prema Bogu i čovječanstvu. U svijetu često obilježenome kaosom i neizvjesnošću njegov nauk o molitvi, patnji i sakramentima mnogima služi kao svjetlo koje ih vodi. Dok nastavljamo živjeti vjeru u današnje vrijeme, možemo se ugledati na sv. Padre Pija kao na primjer svetosti i ustrajnosti, koji nas podsjeća na vječnu nadu koja se nalazi u životu posvećenom Kristu.
Padre Pio, moli za nas!
Prijevod: Ana Naletilić