Došašće je radosno vrijeme, a činjenica da se ne pjeva Slava samo je pokazatelj želje da ona snažnije odjekne u svom izvorištu – u misi polnoćki. (Ivan Šaško)
Slavljenje došašća počelo je u 5. stoljeću, kada je biskup Perpetuo iz Toursa započeo pripravu za Božić, počevši od blagdana sv. Martina 11. studenoga. Nazvao je došašće pokorničkim vremenom, naređujući post u tri dana svakog tjedna od 11. studenog do Božića.
U 6. stoljeću, papa Grgur Veliki skratio je došašće na četiri tjedna, što se zadržalo do danas te je ukinuo dotadašnje suzdržavanje od jedenja mesa i mliječnih proizvoda za vrijeme došašća, makar se i danas, razdoblje došašća gleda kao vrijeme suzdržavanja od velikih slavlja i gozbâ.
Vrijeme došašća Rimske liturgije, nije bilo pokorničko, nego slavljeničko, vrijeme radosti i priprema za Božić. S vremenom je došašće postalo spoj pokorničkih sadržaja i vrijeme radosti i iščekivanja. Liturgija došašća ostala je nepromijenjena sve do II. vatikanskog sabora koji je uveo manje izmjene kako bi jasno odredio duh korizmenog vremena i vremena došašća.
U vrijeme došašća, služe se rane jutarnje svete mise, zornice, koje su u našem narodu vrlo raširene, pogotovo u sjevernim krajevima. I, one simboliziraju budnost kršćana u vrijeme priprave za Božić, ali i na konačni Isusov dolazak na kraju vremena. Kršćani nastoje bdjeti nad svojim ali i nad tuđim životima, da ne izgube vječni život. Zornice imaju svečan ugođaj, ali i pokornički značaj, jer valja ustati vrlo rano da se stigne u crkvu. Predstavljaju stoga neki oblik četverotjednog trajnog odricanja od sna.
Hrvatske adventske pjesme imaju marijansko obilježje, pjevaju se i na zornicama. Neke od poznatijih su: “Padaj s neba”, “Zlatnih krila”, “O Marijo, ti sjajna zornice”,”Ptičice lijepo pjevaju”, “Visom leteć ptice male”. U tim adventskim pjesmama izražava se radost skorom dolasku Božića i potiče se vjernike, da se duhovno pripreme za blagdan Božića te se iskazuje se štovanje Blažene Djevice Marije.
Jučer smo zapalili prvu adventsku svijeću, na Trgu bana Josipa Jelačića. Mnoštvo. Isprepleću se pogledi s neizgovorenim porukama na glas. Oči govore o iščekivanju, nadi, budnosti i čežnji.
Spremamo se za radosno iščekivanje, na bdijenje i ozbiljnije razmatranje otajstava kršćanske vjere, kako bi prepoznali Boga, koji dolazi. Ostaje dovoljno vremena da pokušamo otvoriti srca, jer znamo da Bog dolazi k ljudima kako bi se dogodila temeljita promjena svijeta.