Pobačaj, Majka Terezija, princeza Diana
- kolovoza 2017. (Rachelin Vinograd) – 31. kolovoza obilježit će 20. godišnjicu smrti princeze Diane. Princeza Diana, popularna članica britanske kraljevske obitelji, koja je osvojila svjetsku pozornost, umrla je nakon velike prometne nesreće u Parizu, u ljeto 1997. godine. Nakon smrti došlo je do masivnog izlijevanja žalosti zbog iznenadnog gubitka “Narodne princeze”.
Brojni događaji vezani za Dianu i ovog će se mjeseca prikazivati na glavnim kablovskim i televizijskim mrežama, naglašavajući stalni interes za Dianin život i nasljeđe. Bit će zanimljivo vidjeti jesu li neke od tih posebnosti dotakle navodni događaj koji se zbio 1994. godine, dvije godine nakon što se odvojila od princa Charlesa, koji je zauvijek promijenio život princeze Walesa.
Stvarna Diana
Godine 2004. autorica Lady Colin Campbell podijelila je u svojoj knjizi “The Real Diana” kako je 1994. Diana imala pobačaj tijekom četverogodišnje afere s trgovcem umjetnina Oliverom Hoareom. Campbell tvrdi da je princeza Diana podijelila vijest o pobačaju s osobnim poslovnim savjetnikom i prijateljem Josephom Sandersom.
Portret
Autorica je napisala da je Diana bila u velikom sukobu oko odluke o prekidu trudnoće. Očajnički je željela roditi svoju bebu i imala je intuitivan osjećaj da je to bila djevojčica koju je oduvijek željela. Nažalost, njezin strah od skandala za kraljevsku obitelj – osobito za njezine sinove, princa Williama i princa Harryja – doveli su do toga da Diana prekine život nerođenog djeteta. „Kao što je navedeno u mojoj knjizi ”Zabranjena žalost”, žene koje su ambivalentne ili se osjećaju pod pritiskom u vrijeme pobačaja imaju veći rizik za ozbiljne reakcije nakon pobačaja i kompliciranije žaljenje za istim.“
U svojoj knjizi, Lady Campbell je otkrila da je Diana “gotovo nestala od bijesa i žalosti” nakon pobačaja. To iskustvo učinilo ju je duboko potresenom i zbunjenom. U svojoj nevolji prije i poslije postupka, kraljevska nadzornica Victoria Mather je podijelila:
“…uznemirena Diana napravila je 300 nelagodnih telefonskih razgovora u kući Olivera Hoarea, koje je otkrila njegova supruga, a kasnije pratila i policija …”
Diana je očajnički pokušavala doći do Hoarea, možda da se utješi ili da s njim podijeli svoju bol, ali se također zaprepastila da će biti progonjena zbog toliko poziva upućenih njegovu domu.
Lady Campbell citira Dianu Sanders, suprugu Josipa Sandersa, o tome: “Bila je prestrašena jer je vjerovala da će je policija tužiti zbog obavljanja neprimjerenih poziva. Nazvala bi svako jutro i rekla istu stvar: ‘Reći ću joj, ne brini; policija te neće progoniti. Ti si princeza Walesa.’ Bilo je to doba prije nego što je shvatila da se ništa neće dogoditi. ”
Zabranjeno žaljenje i pobačaj
Dianin pobačaj prekršio je temeljne osobne vrijednosti. Jasno je cijenila ulogu majke i našla veliku radost u svojoj djeci. Osim toga, njezina ljubavna djela prije i poslije pobačaja revitalizirala su se oko njezine zabrinutosti za situaciju ranjive djece. Godine 1991. (tri godine prije pobačaja) Diana je putovala u Sao Paulo, Brazil, kako bi utješila napuštenu djecu koja žive s AIDS-om u lokalnom skloništu. Diana je fotografirana kako drži bebu s tom bolesti. Nakon njezina pobačaja i razvoda od princa Charlesa, Diana se usredotočila na djecu koja su se ”prebacila” iz AIDS-a na ogromnu zabrinutost, koja ih je vjerojatno snažno povezala zbog svojevrsnog vlastitog traumatskog gubitka trudnoće 1994. godine: “Nakon što se 1996. godine razvela od princa Charlesa, Diana se intenzivno usredotočila na nekoliko humanitarnih organizacija i proširila svoje napore da pomogne žrtvama mina, osobito djeci (…) Tijekom tog razdoblja, upoznala je Majku Tereziju, a te dvije žene formirale su nerazdvojnu vezu na temelju njihovih napora za humanitarne radove (Dobrotvornim prilozima princeze Diane). Mnoge žene govore o šoku koji doživljavaju kad otkriju da je pobačaj, navodno jednostavni medicinski postupak, zapravo događaj koji mijenja život. Šokovi iz tog iskustva utjecali su na njihove živote na načine za koje nikada nisu mislile da su mogući. Za mnoge, to je bilo kao svojevoljni korak na minu.
Nekoliko godina nakon pobačaja, Diana je putovala u Angolu. Tisuće smrtonosnih kopnenih mina još uvijek je prekrivalo krajolika, nakon 20 godina građanskog rata. Mnogi Angolani su ubijeni i unesrećeni od strane skrivenih eksploziva. Diana je fotografirana dok je posjećivala djecu koja su unesrećena zbog kontakta s kopnenim minama. Osobito su se kretale fotografije Diane i djece koja su izgubila svoje udove. Nakon tajnih i traumatičnih iskustava poput pobačaja, nije neobično da se žene i muškarci uključe u dobrotvorne svrhe koji u određenom smislu mogu popraviti štetu i biti nadomjestak za pokopanu bol. Sada razmislite što je pobačaj za majku i dijete. Diana je vjerojatno počinila pobačaj u prvom tromjesečju.
Poslušajte jednu ženu koja dijeli svoje iskustvo tog postupka: “Smjestili su me u bijelu, jarku sobu i stavili me na stremena. Suze su mi navirale iz očiju dok sam ležala na stolu i ta bol je bila nešto što nikad prije nisam doživjela. Staklenka je bila jedva pokrivena bijelim papirom i vidjela sam krv i dijelove moje bebe koja mi je bila isisana (…) Osjećala sam se slabo i bolesno u predjelu trbuha.”
Utjeha sveca
Bliska veza princeze Diane s Majkom Terezom otkriva da ju je željela približiti Kristu kojeg je snažno vidjela u ovoj skromnoj ženi koja je bila jedan od najistaknutijih kritičara svijeta pobačaja. Možda je Diana podijelila neke svoje osobne borbe s Majkom Terezijom. Diana je sigurno iskusila utjehu i mir u svom prijateljstvu s Majkom Terezijom. Možemo se nadati i moliti da se pomirila s Gospodinom prije njezine iznenadne smrti, koja se dogodila samo nekoliko dana prije smrti Majke Tereze. Kako se Dianino nasljeđe nastavlja, nadamo se da će se drugi muškarci i žene biti potaknuti tim da svoj vlastiti gubitak pobačaja preokrenu u iscjeliteljsko iskustvo oporavka, obnove i mira.