Kad je car Teodozije – vjerni katolik koji je Rim službeno učinio kršćanskim – naredio strahovit pokolj 7000 nevinih u Solunu, sveti Ambrozije, nadbiskup Milana (gdje se tada nalazio carski dvor) ukorio je cara, zahtijevajući osam mjeseci javne pokore i uskraćujući mu Svetu pričest sve dok pokora nije bila dovršena. Crkvena predaja nam govori o osobnom susretu u kojem je svetac zabranio Teodoziju ulazak u crkvu, a prikazan je na slikama Rubensa i van Dycka. Pred cijelim mnoštvom, biskup Amrozije je cara nazvao krvnikom i zatražio da prizna zločin, da se javno pokaje i prihvati javnu pokoru. Car je možda mogao ondje ponoviti krvoproliće, pogubiti Ambrozija i njegove pristaše. Ambroziju bi se lako našao nasljednik među carevim ulizicama; navodno iz golemog Rimskog carstva nije se čuo nijedan drugi biskupski prosvjed protiv solunskog krvopolića. Je li se car doista pokajao? Ili se je silnika samo dojmio hrabri Ambrozije? Sišao je s konja, rekao da se je u njegovu carstvu ipak našao jedan biskup. Javno se pokajao i prihvatio pokoru. (više možete pročitati ovdje)
Danas se i više od 7.000 ljudskih života brutalno ugasi svakoga dana, pod režimima koje političari poput Joe Bidena rado podržavaju i održavaju – političar koji zapravo ima veću moć nego bilo koji pojedinac. Stoga jedna jasna kritika apsolutno je najmanje što možemo očekivati od Ambrozijevih nasljednika.
Prošle srijede, na dan inauguracije novog predsjednika, kardinal Cupich baš i nije bio sretan. Vjerojatno je trebao biti; uostalom, kraj Trumpovog mandata trebao je biti radostan dan za pristaše ljevice poput Cupicha. No, proslava je pokvarena zbog izjave predsjednika biskupske konferencije, nadbiskupa Los Angelesa José Gómeza, koji je rekao da najavljena politika nove vlade uključuje i projekte “koja donose moralna zla i prijete ljudskom životu i dostojanstvu, posebno u područjima pobačaja, kontracepcije, braka i roda”. Cupich je krenuo u napad na Twitteru, nazvavši je “nepromišljenom izjavom na dan inauguracije predsjednika Bidena”.
Postoje oni – ne samo kardinal Cupich i drugi radikali, već i dobronamjerni umjereni vjernici – koji će reći da katoličke vođe ne bi trebale stvarati razdor između biskupa i katoličkog predsjednika, već pokušavati surađivati na onim područjima u kojima političar poput Bidena ne odbacuje mjerodavno učenje Svete Majke Crkve. Ali upravo je predsjednikova katolička vjera ono što čini izravni odgovor Crkve toliko važnim – ne samo zato što Crkva ima jasnu ovlast nad Bidenom u pitanjima vjere i morala, već zato što on čini zlo dok se hvali i razmeće svojim katoličanstvom, a sve je učinjeno u ime katoličke vjere. Sablazan koji je time prouzročen ozbiljan je, jednako štetan za sposobnost Crkve da djeluje kao moralna sila u Americi, kao i za nadu da će zemlja funkcionirati po moralnim načelima.
Na brifingu, istog dana kada se dogodio spomenuti incident s Cupichem, Bidenovu glasnogovornicu za medije Jen Psaki, jedna katolička novinarka upitala je -‘što novi predsjednik planira učiniti u vezi s Hydeovim amandmanom koji ograničava savezno financiranje pobačaja i politikom Mexico Citya koja ograničava Američko financiranje pobačaja u inozemstvu?‘. Psaki nije odgovorila na pitanje, ali nam je pružila ovaj biser: “Iskoristit ću priliku da vas podsjetim da je [Biden] pobožni katolik i čovjek koji redovito ide u crkvu.”
U ‘normalnim vremenima’, ukazivanje na to da je predsjednik “pobožni katolik” kao odgovor na pitanje o klanju nevine djeca bio bi očit, implicitan odgovor protiv. U našem naopakom svijetu uzima se zdravo za gotovo da naš “pobožni katolički” predsjednik namjerava podržavati takvo zlo koliko god može. Biden se sprema za masovno brisanje ionako oskudnih ograničenja pobačaja u Sjedinjenim Državama.
Kad god se usprotivimo, podsjetit će nas da u ovome nema ništa loše: predsjednik nije fanatični zagovaratelj abortusa, on je pobožni katolik. Eto, od prvog dana nam to daju do znanja, a trgovci smrti će se ovim koristiti tijekom sljedeće četiri godine, koliko će njihov katolički prijatelj sjediti u Ovalnom uredu.