S jednom mladom ženom i njenom obitelji otkrivali smo je li opsjednuta. Imala je dugu povijest bavljenja okultnim i počinjala je pokazivati pravu odbojnost prema bilo čemu što je bilo povezano s Bogom.
Kad je došla prvi put, bila je bijesna, uznemirena i prkosna. Govorila je puno negativnih gluposti o Bogu i rekla da je Sotona jači od Isusa. Nikakav razum nije je mogao pokolebati. Ali onda smo se počeli moliti nad njom. Na kraju produžene sesije postala je tiha, nježna duša koja je izrazila svoju zahvalnost. Bila je u miru.
Mnogo je znakova je li netko opsjednut. Jedan je znak prisutnost demonskih osobina ili predokus pakla, posebno kada se jasno očituju usred egzorcizma. Gospodin je rekao svetoj Katarini Sijenskoj u njezinim Dijalozima, da već u ovom životu onaj koji je odabrao Boga okusi “nebeske predjele”, a onaj koji odabere Sotonu “okusi istinski pakao”. Nebo ili pakao već se počinju pokazivati u našem životu na temelju naših života i izbora koje smo donijeli.
Što je Sotona snažniji u našim životima, to više postajemo bijesni, izolirani, egocentrični, sebični, neposlušni, osjećamo se žrtvama i za svoju bijedu krivimo Boga i sve ostale. Sotona svojim sljedbenicima obećava sjajan život, ali, kao i sva njegova obećanja, ona su lažna. U ovom će životu zagorčati dušu, a u sljedećem neopisivo mučiti duše.
Što su Bog i Isus jači u našem životu, to više počinjemo ostvarivati njegovo obećanje o radosti i miru. Zahvalnost polako ispunjava srca vjernika. Sa svoje strane, neprestano mi se potvrđuje moja vjera kad vidim grozne plaće za grijeh i zlo čak i u ovom životu, nasuprot radosti koju samo Bog može dati.
Svake večeri odlazim u krevet zahvalan Bogu na njegovom prisustvu u mom životu. Naša je služba pomoći dušama vratiti im Božji mir kroz sveto Ime Isusovo. Odlazim na počinak zahvaljujući Bogu i na ovoj lijepoj službi.