Papa Benedikt XVI. nekoliko je puta za vrijeme svog pontifikata pozivao na uzbunu zbog smjera u kojem ide naše društvo, i rekao nam kako moramo reagirati.
Poput davnih vidjelaca i proroka, papa emeritus Benedikt XVI. nekoliko je puta upozorio na to u kojem smjeru ide društvo, i što bismo trebali učiniti u vezi s time.
„U Starom i Novom zavjetu Gospodin izriče osudu neplodnom vinogradu”, rekao je Benedikt XVI. u svojoj propovijedi okupljenim biskupima u listopadu 2005. godine.
„Prijetnja osudom tiče se i nas, Crkve u Europi, Europe i Zapada općenito. […] Gospodin viče i u naše uši: ‘Ako se ne pokajete, doći ću i ukloniti vaš svijećnjak s njegova mjesta.’ Svjetlo nam se može oduzeti, i dobro ćemo učiniti ako nam to upozorenje sa svojom punom ozbiljnošću odzvanja u našim srcima dok zazivamo Gospodina: ‘Pomozi nam pokajati se! Daj nam svima milost prave obnove! Ne daj da se tvoje svjetlo među nama ugasi! Ojačaj našu vjeru, našu nadu i našu ljubav kako bismo mogli donijeti dobre plodove!”
Benediktovo pozivanje na Otk 2,5, gdje Isus govori crkvi u Efezu, danas nam služi kao još oštriji podsjetnik. To nije bio jedini put kada se papa Benedikt poslužio Knjigom Otkrivenja.
U svojoj je božićnoj čestitci iz 2010. upozorio: „Otk 18,13 među velike grijehe Babilona – simbola velikih nevjerničkih gradova svijeta – uključuje i činjenicu da on trguje tijelima i dušama, i prema njima se odnosi kao prema robi. U tome se kontekstu javlja i problem ovisnosti o drogi, koji sa sve većom silom kao hobotnica obavija svoje pipke oko cijelog svijeta – što je rječit izraz tiranije mamona koji izopačuje čovječanstvo. Nijedan užitak više nikako ne može biti dovoljan…”
Papa Benedikt je upozorio da to „fatalno pogrješno shvaćanje slobode […] zapravo potkopava čovjekovu slobodu, i u konačnici je uništava”.
Dvije godine kasnije, kad se obraćao američkim biskupima prilikom njihovog posjeta ad limina, opet je upozorio na stvari koje je vidio da se događaju. Rekao im je: ”Od presudne je važnosti da cijela katolička zajednica u Sjedinjenim Državama shvati ozbiljne opasnosti koje za javno svjedočenje Crkve predstavlja radikalni sekularizam, koji se sve više izražava u političkoj i kulturnoj sferi. Ozbiljnost tih prijetnji mora se postati jasna na svakoj razini crkvenog života. Najviše zabrinjavaju određeni pokušaji ograničavanja one Amerikancima najvažnije slobode – vjerske slobode.”
Benedikt svratio je pozornost na „moć terorističkih ideologija. Nasilna se djela čine navodno u ime Božje, ali to nije Bog – to su lažna božanstva koja moramo raskrinkati. To nije Bog.” Zatim droga, „koja poput proždrljive zvijeri napada sve dijelove svijeta i uništava ih. To je božanstvo, ali ono lažno, koje mora pasti. Ili čak način življenja koji javno mišljenje promiče – brak više nije važan, čistoća više nije krjepost, i tako dalje.”
Te su riječi još važnije danas, kad vidimo kako se vjerska sloboda ograničava na razne načine. Papa Benedikt podsjetio je kako su mu mnogi biskupi rekli za „organizirane napore” koji se ulažu kako bi se „pogazilo pravo pojedinaca katolika i katoličkih institucija na prigovor savjesti u vezi sa suradnjom s praksama koje su zle same u sebi”, ili na svođenje „vjerske slobode na puku slobodu bogoštovlja, bez jamstva poštivanja slobode savjesti”.
Odličan primjer toga o čemu on govori je beskonačni slučaj Malih sestara siromašnih. (redovnica koje su odbile u zdravstvenu skrb koju pružaju uključiti i financiranje kontracepcijskih sredstava, op. prev.)
Podsjetio je da su dokumenti sastavljeni prilikom osnivanja Sjedinjenih Država bili „utemeljeni na pogledu na svijet koji nije oblikovala samo vjera, nego i predanost određenim etičkim načelima koja potječu od prirode i Boga. Danas je taj konsenzus ustuknuo pred snažnim novim kulturnim strujanjima, koja ne samo da su izravno suprotstavljena ključnom moralnom nauku judeokršćanske tradicije, nego su i sve više neprijateljski raspoložena prema kršćanstvu kao takvom”.
Zar to ne vidimo svakog dana u vijestima, zabavi i politici?
Ranije tijekom 2010. godine papa Benedikt ponovno se osvrnuo na Knjigu Otkrivenja. „Što se tiče ove bitke u kojoj se nalazimo, u ovom oduzimanju moći Bogu, o tom padu lažnih bogova, koji padaju jer nisu božanstva, nego moći koje mogu uništiti svijet, 12. poglavlje Otkrivenja spominje to, čak i uz jednu tajanstvenu sliku, za koju postoje mnoga različita i lijepa tumačenja.” Usredotočio se rijeku vode koju zmaj bljuje na ženu koja bježi.
Benedikt je na tu rijeku gledao kao na „struje koje dominiraju svime, i žele učiniti da nestane vjera u Crkvu, u Crkvu za koju naizgled više nema mjesta pred silama tih struja koje se nameću kao jedina razumna mogućnost, kao jedini način kako treba živjeti”.
Na Duhove 2012. godine papa Benedikt u svojoj je propovijedi podsjetio na Babilon i njegovu kulu, „kraljevstvo u kojem su ljudi koncentrirali toliku moć da su mislili da se više ne moraju oslanjati na dalekog Boga, i da su dovoljno moćni da mogu sami izgraditi put u nebo kako bi otvorili njegova vrata i zauzeli Božje mjesto”.
Ta biblijska pripovijest sadržava „vječnu istinu” koju vidimo u povijesti i u svojem svijetu. „Napredak znanosti i tehnologije omogućio nam je da dominiramo prirodnim silama, manipuliramo elementima i reproduciramo živa bića, gotovo do točke na kojoj ‘izrađujemo’ ljudska bića. U toj se situaciji molitva Bogu čini zastarjelom ili besmislenom, jer mi sami možemo izgraditi i postići što god želimo. […] No i dalje ne shvaćamo da ponovno proživljavamo isto iskustvo kao Babilon. Točno je da smo povećali mogućnosti komunikacije, dolaženja do informacija, prenošenja vijesti, ali možemo li reći da se povećala i naša sposobnost da razumijemo jedni druge? Ili možda, paradoksalno, jedni druge sve manje i manje razumijemo? Zar vam se ne čini da se osjećaj obostranog nepovjerenja, sumnjičavosti i straha zavukao u druga ljudska bića, sve do točke da se jedan pojedinac drugome čini opasnim?”
Benedikt je na to pitanje odgovorio potvrđujući ono što nam govori Sveto pismo, da jedinstvo može „postojati samo kao dar Božjeg Duha koji će nam dati novo srce i novi jezik, novu sposobnost za komunikaciju. Upravo se to dogodilo na Pedesetnicu.”
U enciklici Caritas in Veritate („Ljubav u istini”) ponovno je upozorio: „Humanizam koji isključuje Boga jest nečovječan humanizam. Jedino humanizam koji je otvoren Apsolutnome može nas voditi u promicanju i izgradnji oblika društvenog i građanskog života.”
Za vrijeme svoje božićne čestitke iz 2010. papa Benedikt je ponovio riječi starih proroka: „Excita, Domine, potentiam tuam, et veni (‘Probudi silu svoju, priteci nam u pomoć!’)”
„Liturgija Crkve više puta tijekom došašća moli ovim ili sličnim riječima. To su zazivi koji su vjerojatno formulirani za propasti Rimskog carstva. Raspadanje ključnih zakonskih načela i temeljnih moralnih stavova što su im bili okosnicom srušilo je brane koje su dotle štitile mirni suživot među narodima. Po cijelom je svijetu bilo zašlo Sunce. Česte prirodne katastrofe još su više pojačavale taj osjećaj nesigurnosti. Na vidiku nije bilo nijedne sile koja bi mogla zaustaviti tu propast. Zato je zazivanje moći Božje bilo još upornije – molba da On dođe i zaštiti svoj narod od svih tih prijetnji.”
Vidimo slične prijetnje i danas, kad mnoga društvena područja pokazuju očite znakove sličnog propadanja. Benedikt je rekao: „’Probudi, Gospodine, silu svoju, priteci nam u pomoć!’ I danas imamo mnogo razloga da i sami molimo ovu molitvu Crkve u došašću. Pored svih svojih novih nada i mogućnosti, naš svijet u isto vrijeme muči osjećaj da propada moralni konsenzus, konsenzus bez kojeg pravne i političke strukture ne mogu funkcionirati. Zato se čini da su sile koje su mobilizirane za obranu takvih struktura osuđene na propast.”
Iako se uz ovakvu perspektivu Dickensov roman „Sumorna kuća” čini poput „Male kuće u preriji”, papa Benedikt nas nije ostavio bez nade i izlaza. Na primjer, u knjizi „Svjetlo svijeta” rekao je: „Crkva je uvijek pozvana činiti ono što je Bog tražio od Abrahama, a to je da se pobrine da ima dovoljno krjeposnih ljudi koji će suzbiti zlo i uništenje.”
Nada i djelovanje
Kad je Benedikt govorio o Otk 12 i vodi koju je zmaj izbljuvao na Ženu i njezino Dijete, naglasio je još nešto osim moguće opasnosti. Ženi zmaj nije naudio jer je „zemlja koja upija te bujice zapravo vjera jednostavnih ljudi, koja ne dopušta da je te rijeke nadvladaju, i koja spašava Majku i Sina. Zato prvi psalam koji se moli u molitvi časoslova devetog časa kaže da je vjera jednostavnih u srcu prava mudrost (Ps 119,130). Ta prava mudrost jednostavne vjere, koja ne dopušta da je bujice nadvladaju, jest sila Crkve. I tako se vraćamo na otajstvo Marije.”
Poput starih proroka, nije ljude ostavio u mraku, nego je govorio jednostavno.
Papa Benedikt dodao je da Psalam 82 ima „konačnu riječ” što se tiče izvora problema, ali i što se tiče rješenja, čak i nakon što se u petom retku tuguje što „’poljuljani su svi temelji zemlje’. To vidimo danas, u problemima s klimom, kako se tresu temelji zemlje, kako su ugroženi našim ponašanjem. Izvanjski temelji su potreseni jer su potreseni i unutarnji temelji, oni moralni i vjerski, vjera koja slijedi ispravan način življenja. A mi znamo da je vjera temelj, a temelji zemlje se – nesumnjivo – ne mogu potresti ako ostanu blizu vjere, prave mudrosti.”
No Benedikt vidjelac ne ostavlja nas na tome, a da nam ne dadne i druge snažne poticaje. Jasno se izrazio na općoj audijenciji u proljeće 2005. kad je ustvrdio: „Povijest zapravo nije u rukama sila tame, u slučajnostima ili u ljudskim odlukama. Kad se zla sila koju vidimo oslobodi, kad sotona navali svom silom, kad se pojavi mnoštvo bičeva i pošasti, tada ustaje Gospodin, vrhovni upravitelj povijesnih događaja. On mudro vodi povijest prema zori novih nebesa i nove zemlje, o kojima – u slici novog Jeruzalema – pjeva posljednji dio Otkrivenja.
A u govoru iz 2010. usmjerio nas je prema nadi i rješenju citirajući Ps 82,8: „Ustani, Bože, i sudi zemlju, jer si s pravom gospodar svih naroda.”
Tada je završio sljedećom molbom: „Zato kažemo Gospodinu: ”Ustani u ovom trenutku, uzmi svijet u svoje ruke, zaštiti svoju Crkvu, zaštiti čovječanstvo, zaštiti zemlju.’ I ponovno se povjeravamo Majci Božjoj Mariji, i molimo: ‘Ti, velika vjernice, koja si zemlji otvorila nebo, pomozi nam, i danas otvori vrata, da istina pobijedi, volja Božja, koja je pravo dobro i istinsko spasenje svijeta.’ Amen.”
Prijevod: Ana Naletilić