”BORIM SE ZA POTOMSTVO, ALI UMJETNA OPLODNJA NE DOLAZI U OBZIR!”I.K.
Svjedoci smo teškog vremena u kojem živimo, kao i ulaženja u grijeh iz neznanja, koliko god to zvučalo naivno.
Ljudi cesto ne biraju sredstvo dolaženja do cilja već srljaju u grijeh koji se kasnije odrazi u životu i to ne navodnom Božjom kaznom nego posljedicom grijeha u koji smo svjesno ili nesvjesno ušli. Pa ćemo čuti različite verzije kako je Bog to mogao dati, kako je kaznio, kako je ubojica, itd. Sve zbog nepoznavanja Boga i Njegove snažne prisutnosti u našem životu.
Kao što ima različitih poteškoća s kojima se ljudi susreću, tako je i jedna od njih nemogućnost dolaženja do potomstva. Tu mogu biti različiti razlozi i zapreke, kako fizičke tako duhovne i psihološke. Samo Bog najbolje zna koji je razlog tome, mi možemo samo pretpostavljati. Istina je da ne smijemo ulaziti u Božje odluke i planove, niti sebe ”ubijati” propitivanjem zašto nemamo djece ili još gore kriviti Boga. Neke životne situacije jednostavno tako trebaju biti, naše je da molimo za prihvaćanje i proslavljanje Boga u tome. Da je lako nositi se s tim, nije. Treba proći mnogo vremena da prihvatimo, a kao što rekoh, ne možemo bez Božje pomoći. Pitanje je hoćemo li se odlučiti ići Njegovim putem. Iz vlastitog iskustva kažem da je to najbolji put jer i sama prolazim isto. Predanje me je dovelo do slobode i prihvaćanja. Bilo je velikih kušnji, pitanja i kriza, no Gospodin je pobijedio. U srcu sam osjetila da je najbolji put moliti da se vrši Njegova volja, a naravno tražiti i medicinsku pomoć koju je Bog dao.
Mnogo je bračnih parova koji nemaju djece. Prema meni poznatim statistikama čak je svako 3. brak u Hrvatskoj neplodan. Koji su sve uzroci, bila bi tema za sebe. Sigurno nećemo zaobići stres, ishranu, grešan život i sl. Najbolje o tome mogu reci oni koji se bave ovom tematikom.
Katolička crkva je učiteljica vjere i morala. Ona trajno naučava neraskidivost povezanosti bračnog sjedinjenja sa začećem pri čemu Bog daje dušu novom čovjeku. Obrazloženja se mogu naći u Katekizmu Katoličke crkve i u katoličkim dokumentima. U skladu s tim smrtni grijesi su kontracepcija, sterilizacija, spirala pa i umjetna oplodnja, tj.oplodnja u epruveti kao i inseminacija tj. ubrizgavanje muškog sjemena u ženinu maternicu.
Bog prvenstveno želi da do začeća dolazi sjedinjenjem muža i žene u bračnom činu. Stav Crkve je da ne postoji ”pravo na dijete” pod svaku cijenu jer je dijete dar Božji. Naime, za nas kršćane ne bi se trebala upotrebljavati riječ ”neplodnost” jer Bog ne gleda očima tijela. Isus nas poziva da ne nosimo nametnuto breme koje stoji u našim srcima i glavama. On želi da se oslobađamo svoje volje i etiketiranja sebe i drugih kao neplodnih. Svatko ima svoj put osobne i bračne izgradnje, a na kraju krajeva i puta u ostvarivanju biološkog ili duhovnog roditeljstva. Isus nas poziva na promjenu srca. Želi nas vidjeti plodnima: dobrim djelima, pomaganjem bližnjim, ljubavlju, žrtvom i življenjem vjere na djelu. Nije uvijek sve onako kako se čini. Brak je korijen ljubavi dvoje ljudi, a plod su djeca koja će doći po volji Božjoj. On poznaje namisli srca i naše puteve i ono što je najbolje za nas. Dijete ne smije biti ”GARANCIJA” ljubavi, ”TRAJNOST” ljubavi i sl.
Cesto se postavlja pitanje: ŠTO JE S DJETETOM KOJE JE ZAČETO UMJETNOM OPLODNJOM? Ono je Božji dar, vrijedno i ljubljeno dijete Božje kao i svako koje je začeto prirodnim putem, no razlika je u tome što roditelji toga djeteta vjerojatno nisu mislili na ono što Bog želi nego samo na ono što oni žele. Pošto-poto dijete, pa kako god. To je i na jedan nacin razumljivo jer bol bude toliko jaka da jednostavno vidimo samo ono sto zelimo i sto nam je potrebno u tim trenutcima. Ali, treba pogledati malo dalje unatoc tezini kriza. Usporedila bih to s Abrahamom dok je Gospodina molio za potomstvo, a On mu obećao da će ga imati koliko je zvijezda na nebu, s obzirom na Njegovu nestrpljivost suprotstavio se Bogu i dobio je dijete sa svojom sluškinjom. On je svjesno preskočio jedno razbolje svoga života-RAST u vjeri i BORBA po volji Božjoj, pa kasnije vidimo posljedice grijeha u njegovom odnosu s njegovom suprugom i ženom s kojom je imao dijete. No, i tu je Bog pokazao da nije osvetnik i da ne kažnjava nego se u svemu proslavio i podario Abrahamu brojno potomstvo. Upravo zato što je pun milosti, ljubavi, razumijevanja za nas grešnike. Tako On ne osuđuje one koji čine grijeh umjetne oplodnje, ali jasno ističe da će svatko odgovarati za svoje grijehe. Žalosno je što olako okrivljujemo Bog za nešto što ne znamo ili ne želimo znati. Upravo ovo prethodno navedeno je jedno moje razmisljanje.
Neprestano se promovira umjetna oplodnja, razni testovi koji će pokazati je li dijete zdravo, i sl. Što ako nije? Ubit ćemo ga? I što onda?
Nestajemo u vlastitom zlu, a zaboravljamo da je GOSPODIN jedini tvorac života i onaj koji ga ima pravo oduzeti.
Živimo u zabludi da je na takav nacin medicina tu da pomogne. Istina. Pomaže nam. Ali, kao što rekoh, ako je po Božjim načelima onda pomaze na pravi nacin. I nema tu više priče. Jasno je kao dan. Pitanje je: Želimo li čuti ili ne?
Budimo svjesni ove opasnosti. UMJETNA OPLODNJA JE SMRTNI GRIJEH jer njime UBIJAMO ŽIVOT DA BISMO DOŠLI DO ŽIVOTA. Ironija, zar ne?
I.K.