„S higijenskoga gledišta apsolutno nam je nerazumljivo zašto je u Austriji zabranjeno primanje pričesti na usta. Mi taj oblik podjeljivanja svete pričesti smatramo sigurnijom od primanja na ruku.”
26. lipnja, 2020. (LifeSiteNews) – 21 austrijski liječnik sastavio je pismo u kojem apelira na biskupsku konferenciju svoje zemlje da uklone de facto zabranu primanja svete pričesti na jezik, nametnutu otkada je objavljeno da će pričešćivanje na ruku biti jedini dopušteni oblik podjeljivanja posvećene hostije.
Kako se u Europi mjere ograničavanja sve više ublažuju, a svete mise se oprezno otvaraju za narod, neke biskupske konferencije u zemljama poput Italije i Austrije odlučile su obvezati svećenike da svetu pričest podjeljuju samo na ruku, iako je tradicionalna praksa Crkve pričešćivanje klečeći i na jezik.
Za tradicionalne katolike ta je obveza jednaka potpunoj zabrani primanja pričesti. Manjak poštovanja i rizik oskvrnjivanja čestica posvećene hostije kada se pričešćuje na ruku za njih su neprihvatljivi.
21 austrijski katolički liječnik koji je potpisao pismo (cijelo pismo pročitajte naniže) citirali su profesionalno mišljenje profesora Filippa Marije Boscije, predsjednika Udruženja katoličkih liječnika Italije, koji je u svibnju izjavio da je „pričest na jezik sigurnija od pričesti na ruku”.
Nastavili su konkretno pokazujući da su u tradicionalnoj katoličkoj liturgiji – tj. tridentinskom obredu svete mise – zaštitne mjere kojima se sprječava širenje koronavirusa umnogome prisutnije nego u novom obredu. U tradicionalnoj misi svećenik mora držati palac i kažiprst skupa od trenutka kada posveti kruh, koristeći ih samo da dotakne hostiju, pa sve do trenutka kad opet opere ruke.
Liječnici su komentirali da „svećenici koji služe misu po tradicionalnom obredu imaju mnogo iskustva u podjeljivanju pričesti na usta, i da gotovo nikad nemaju kontakta s ustima pričesnika. Ako se to dogodi, vjerujemo da će svećenik imati toliko odgovornosti da će, uzimajući u obzir sadašnju situaciju, prekinuti podjeljivanje pričesti i oprati ruke.”
Napomenuli su i da je onda kad vjernici kleknu da prime pričest zaraza kapljicama mnogo manje vjerojatna jer svećenikovo lice nije na istoj razini kao i pričesnikovo.
„S higijenskoga gledišta apsolutno nam je nerazumljivo zašto je u Austriji zabranjeno primanje pričesti na usta. Mi taj oblik podjeljivanja svete pričesti smatramo sigurnijom od primanja na ruku”, napisali su liječnici. Naglasili su da je većina zaraza posljedica prljavih ruku, citirajući dr. Bosciju, koji je u svibnju napisao: „Sigurno je da su ruke dio tijela najizloženiji patogenima.”
Katolički liječnici Austrije svoje su pismo zaključili prisjećajući se da je Kongregacija za božansko bogoštovlje proglasila da vjernici imaju pravo primati pričest na jezik, bez iznimaka.
Slijedi LifeSiteov potpuni prijevod pisma austrijskih liječnika:
Napomene austrijskih katoličkih liječnika
U Općim uredbama Austrijske biskupske konferencije o nastavljanju slavljenja svetih misa za narod od 15. svibnja 2020. uvjetovano je da je podjeljivanje pričesti za vrijeme svete mise sada dopušteno samo u obliku pričešćivanja na ruku. Ta je uredba potvrđena u izmijenjenoj inačici od 27. svibnja 2020.
Mi, austrijski katolički liječnici, željeli bismo iznijeti sljedeće:
- U svibnju ove godine, prof. Filippo Maria Boscia, predsjednik Udruženja talijanskih katoličkih liječnika – u zemlji koja je mnogo teže pogođena pandemijom Covida-19 nego Austrija – prof. Filippo Maria Boscia, jasno je izjavio o toj temi: „Kao liječnik sam uvjeren da je pričest na ruku manje higijenska i zato manje sigurna od pričesti na usta”, i nastavio: „Sigurno je da su ruke dio tijela najizloženiji patogenima.”
- Slažemo se s tim mišljenjem. Dio je tradicionalnog obreda mise da svećenik opere ruke u sakristiji odmah prije početka svete mise. On je jedini koji dotiče kalež i ciborij. Poslije posvete on drži palac i kažiprst – koje je trenutak prije ponovno ritualno oprao vodom – skupa sve do poslije pričesti, i tako njima ne dira ništa osim posvećene hostije. Svećenici koji slave misu po tradicionalnom obredu imaju iskustva u podjeljivanju pričesti na jezik, i gotovo nikada nemaju kontakta s ustima pričesnika. No ako se to dogodi, vjerujemo da će svećenik imati toliko odgovornosti da će, uzimajući u obzir sadašnju situaciju, prekinuti podjeljivanje pričesti i oprati ruke. Moramo spomenuti i da je gotovo nemoguće da se dogodi zaraza kapljicama, budući da pričesnik kleči, a svećenik stoji. U toj strogo reguliranoj proceduri mnogo je manje rizika od infekcije nego kad se pričest daje na ruku. Zato nam je s higijenskoga gledišta nerazumljivo zašto je pričest na usta u Austriji zabranjena. Mi taj oblik pričešćivanja smatramo sigurnijim od pričesti na ruku.
- Osim vjerske strane stvari, Crkva je bila motivirana i higijenskim obzirima u tome što prakticira oblik pričesti na jezik već vrlo dugo razdoblje: barem 1400 godina, ako ne i dulje. Bilo je dobro znano da ljudi prenose bolesti, a kako voda i sapun nisu bili dostupni u istoj mjeri kao što su danas, za pretpostaviti je da su ljudi često dolazili u crkvu neopranih ruku. Pričešćivanjem na jezik učinkovito se pristupalo tom izvoru opasnosti.
- Švicarska biskupska konferencija u svojim pravilima o nastavljanju javnog bogoštovlja 26. svibnja ove godine nije komentirala ništa o načinu podjeljivanja pričesti, što znači da je pričest na jezik i dalje dopuštena.
- Ovdje bismo voljeli spomenuti da nije dokazan nijedan slučaj prijenosa virusa Covid-19 zarazom preko razmazivanja.
- U spisu Kongregacije za božansko bogoštovlje i disciplinu sakramenata Rimokatoličke Crkve od 3. travnja 1985. čitamo: „Apostolska stolica zadržava tradicionalnu metodu podjeljivanja pričesti u cijeloj Crkvi…” Ista Kongregacija je 2009. potvrdila da vjernici uvijek imaju pravo primati pričest na jezik, i da nije dopušteno odbijati im to. Tu se ne spominje nijedna iznimka (poput pandemije).
Dekret Austrijske biskupske konferencije dovodi mnoge svećenike i vjernike u ozbiljan sukob savjesti. Prema važećim normama Crkve davanje pričesti na ruku i dalje je temeljeno na indultu (dopuštenju, op. prev.), a pričest na jezik je i dalje redoviti oblik primanja pričesti. Zato su vjernici kojima je ozbiljna i važna briga to da prime pričest na jezik, i koji time ne čine ništa više nego što tako slijede norme Crkve, i dalje isključeni od primanja pričesti, što je ozbiljna predrasuda prema tim vjernicima.
Mi, austrijski katolički liječnici, zato tražimo od članova Biskupske konferencije, na temelju argumenata koje smo spomenuli, da isprave tu uredbu, kako bi davanje pričesti opet bilo dopušteno, i kako bi svi katolici mogli imati priliku primiti Tijelo Gospodnje, i tako imati udjela u svim milostima svete mise. Smatramo da nije opravdano isključivati ih iz higijenskih razloga.
Prijevod: Ana Naletilić