Knjige i filmovi popularnog niza „Harry Potter” zbog izvanrednog uspjeha priče poznati su svakome. Egzorcisti su skloni zaključivati veoma oštro o tome je li ta priča nešto dobro i o tome je li dobro dopuštati mladim ljudima da to čitaju, i skloni su na to gledati kao na vrata znatiželji o okultnom, ako ne i nečemu još gorem.
- Chad Ripperger u svojim predavanjima iznosi popis važnih pojedinosti o stvaranju i širenju knjiga okultne fikcije pod naslovom Harry Potter. Prema o. Rippergeru, autorica toga niza knjiga J. K. Rowling je prije pisanja niza o Harryju Potteru išla u školu za vještice. Cijeli je niz napisala „automatskim pisanjem”, što je tehnika koja uključuje pomoć zloduha. Čarolije korištene u pričama su stvarne, kako su tom svećeniku otkrile same vještice. Egzorcisti su mu rekli da je 60 % imena korištenih u knjigama stvarna imena zloduha koje su egzorcisti istjerivali iz ljudi.
Jedan egzorcist kojeg o. Ripperger poznaje morao je činiti egzorcizme nad troje djece koja su samo čitala te knjige. Velečasni je također spomenuo slučaj opsjednuća u kojem je bilo pet demona koji su tvrdili da su oni nadahnuli J. K. Rowling da napiše te knjige. Svakoga puta kada se čitaju te knjige, u kojima se spominju imena demona, i tako ih se slavi, tada se te zloduhe veliča. U tim se knjigama često veličaju grijeh i poroci, poput laganja i nastojanja da se neko dobro stekne korištenjem zla.
U članku o komentarima o. Amortha o Harryju Potteru, o. Amortha se citira: „Počnete s Harryjem Potterom, koji se čini simpatičnim čarobnjakom, a završite s đavlom. Nema sumnje da se u tim knjigama nalazi potpis kneza tame.” O. Amortha se često citira kako kaže da „nije posve loše” ako djeca idu vidjeti te filmove s roditeljima, ali ne spominje se da je to tako jer su ti filmovi mnogo „razblaženija” verzija magičnog svijeta Harryja Pottera. Naravno, to stvara iluziju da su te knjige sigurne kao i ti filmovi, i roditelji bi tako mogli djetetu dopustiti da čita te knjige bez nadzora roditelja. No kako kaže o. Amorth, osobito nakon što se gledanjem filmova pobudi „blaža znatiželja”, „čitanjem Harryja Pottera dijete će biti uvučeno u magiju, a odatle je jednostavan korak do sotonizma i vraga” Izravna izjava o. Amortha je: „Iza Harryja Pottera krije se potpis kralja tame, vraga”.
Također je poznato da je papa Benedikt XVI. prije nego što je bio izabran za Papu izrazio slaganje s tvrdnjom da su knjige o Harryju Potteru opasne za vjeru djece, što se vidi u pismu jednom Nijemcu, autoru knjige veoma kritične prema tom nizu. Tadašnji kardinal Ratzinger pisao je o „suptilnim zavodljivostima, koje su jedva primjetljive, i upravo zato duboko utječu na djecu, i uništavaju kršćansku vjeru u dušama čak i prije nego što se ona mogla posve razviti.
Već je spomenuta često ponavljana izjava o. Amortha da su filmovi o Harryju Potteru prihvatljivi, što ne prikazuje njegove komentare u pravom svjetlu. Netko bi, slično tome, mogao pogledati komentare o. Forteae i možda steći dojam da on iz određene perspektive odobrava knjigu. On u jednom razgovoru kaže da nije sklon zabranjivanju knjiga, i da smatra da su to samo fantasy priče, i „da im se nema što prigovoriti”. No u istom tom razgovoru, napominjući da su djeca sklona imitirati ono što gledaju i čitaju, dodao je da „zabrinjava to što čitanje tih knjiga može djecu dovesti do pokušavanja da prakticiraju magiju ili da vjeruju da magija nije tako opasna kao što im možda njihov instinkt govori”. Kao egzorcist, on zna moguću opasnost koju može stvoriti bilo kakva znatiželja o magiji.
Izlaganje privlačnoj prezentaciji magije u ovo današnje vrijeme nije opasno samo za djecu. U članak o nizu Harry Potter književnik Michael O’Brien uključio je izjavu o. Amortha o osjetljivosti današnjeg čovjeka zlim sugestijama. On kaže kako o Amorth „upozorava da današnji ljudi gube osjećaj za stvarnost nadnaravnog zla. Kaže da je posljedica toga to da su mnogi učinili sebe ranjivijima na utjecaj zlih duhova, koji nastoje iskvariti i uništiti duše.”
Charles D. Fraune
Slaying dragons (st.166-168)