Presveto Trojstvo šalje arkanđela Gabrijela da navijesti Mariji da je izabrana za Majku Spasiteljevu
Kada se ispunilo vrijeme da se izvrši uzvišena tajna, pozva Bog arkanđela Gabriela. Ovaj put bilo je to neposredno, a inače su Božje zapovijedi primali najviši anđeli, pa ih od reda do reda priopćivali anđelu koji je imao izvršiti zapovijed.
Gospodin je rekao Gabrijelu vijest koju ima priopćiti Mariji i kako je ima nagovoriti i pozdraviti.
Ostalim anđelima navijesti kako je došlo vrijeme da se spasi ljudski rod te kako je pripravan bez odgode sići na zemlju, gdje je Mariju odabrao za svoju majku. Neizrecivom hvalom i radošću slušali su anđeoski dusi glas svojega Stvoritelja. Zapjevali su skladno nov hvalospjev opetujući u njemu velepjesmu Siona: Svet, svet, svet Gospodin Bog nad vojskama!
Radosnim posluhom siđe nebeski knez Gabrijel s neba. Tisuće anđela pratilo ga je u vidljivu liku. Gabrijel je bio u osobi mladića rijetke ljepote. Njegovo je lice bilo sjajno kao žarište svijetlih zraka koje su se širile na sve strane. Ljupkost i ozbiljnost družiše se na njemu u blago dostojanstvo. Sjajan zlatan vijenac resio mu čelo. Njegova je haljina bila sjajne, svijetle boje. Na njegovim se prima vidio križ koji je bio znak njegove vijesti o utjelovljenju vječne Riječi. Gabrijel je s četama koje su ga pratile letio prema Nazaretu u stan presvete Djevice. Primila ga je u čednu sobicu u maloj kući. Ova je bila bez svakoga uresa kojim se svijet služi da prikrije svoje siromaštvo i pomanjkanje duhovnih dobara.
Mariji je bilo četrnaest godina, šest mjeseci i 17 dana. Stasom je bila visa od svojih vršnjakinja. Njezina je vanjština bila osobito dražesna. Lik u skladnom razmjeru. Lice joj je bilo duguljasto, a crte lica fine i nježne. Koža joj je bila svijetla, ponešto smeđa. Čelo primjerene visine. Obrve savijene u lijep luk. Oči velike i čedne, nevjerojatne ljepote i nasmiješene.
Ukratko, bila je tako lijepa i tako nadarena puninom naravskih darova da se neće naći nikad nijedna njoj ravna. Samo jedan pogled na nju prouzročio je radost, poštovanje, odanost i strahopoštovanje. Ona bi privlačila srca i sputavala ih u ljubaznom štovanju te ih, tako reći, silila da je časte. Veličina je njezine miline i savršenosti zapovijedala šutnju. Sve koji su bili toliko sretni da je vide, pobuđivala bi na božanska djela koja se ne mogu tako lako opisati. Ona je ispunjavala srca nebeskim domovima i božanskim nagnućima, koji su duše vodili Bogu.
sići na zemlju, radovala se u svojoj revnosti, vjerujući božanskoj riječi. Svoju je radost zaodjenula riječima molitve.
pero, da napišem duboku tajnu utjelovljenja, moje sile iščezavaju, jezik zanijemljuje, riječi se gube, duševne moći slabe, razum se omamljuje, kada ga upravljam na Božje svjetlo, koje me vodi i poučava. Upoznajem sve bez opsjene ili varke, ali upoznajem i svoju slabost i nemogućnost da svojim slabim riječima i ograničenim izrazima napišem svoje misli o tajni koja obuhvaća samoga Boga i najveće čudo njegove svemogućnosti.
Gledam kako vječna Riječ čeka da siđe s krila Očeva, i zato odabire doba i sat, kada sve šuti i ljudi počivaju u neznanju.Adamovi su potomci davno zaboravili pravoga Boga. Nitko im ne otvori usta da slave Svevišnjega. Svi su bili, uz male iznimke, obavijeni šutnjom i tamom. Protekla je duga noć od 5000 i više godina. Slijedilo je stoljeće za stoljećem i naraštaj za naraštajem. Napokon je svanuo dan kada je Svevišnji odlučio da se očituje čovječanstvu, kada je htio skinuti gustu tamu s njega, da se započne djelo spasenja, te Bog u Marijinu krilu uzme čovječju narav.U svojoj nerazdruživosti proizvele su tri božanske osobe Presvetog Trojstva svojom jedinom moći djelo upućenja, premda je samo osoba Riječi uzela čovječju narav i sjedinila se s njome. Zato se i kaže: Sin je poslan od jednog Oca, iz čije mudrosti proizlazi; i da ga je Otac poslao sudjelovanjem Duha Svetoga. Sin, osoba, koja je imala postati čovjekom, moli prije svojega upućenja Oca da primi za ljude otkupninu koju će mu on pružiti gorkom mukom i smrću. Ne gledajući na raznoliko djelovanje božanskih osoba, siđu radi toga otajstva Bog Otac i Bog Duh Sveti s vječnom Riječi, koja se imala utjeloviti. Slijedile su ih nebeske čete u velikoj moći i slavi. Zvijezde i nebo zasjaše novim svjetlom, kada se povorka kretala kroz njih. Bila je noć, pa se našlo malo pravednika kojima je bilo dano da naslućuju i gledaju tajnu najznamenitijih događaja. Oni koji su osjetili čudnovato gibanje i sveli ga na dolazak Mesije, šutjeli su, jer je svatko mislio da je samo on osjetio to uzbuđenje.Nov je život prožimao i same životinje i biljke. Najjači je pokret bio u pretpaklu među očima i svetima, kojima bi poslan arkanđeo Mihael. Samo za pakao bio je taj događaj bolan jer, kada je vječna Riječ silazila s visina, osjetili su zli dusi osobitu moć Božje providnosti. Poput morskih valova udarala ih je ta moć i stjerala u najdublji ponor a da se nisu mogli protiviti niti podignuti. S Božjim su se dopuštenjem razletjeli zemljom te
su bjesnili i bučili tražeći uzrok ovoga moćnoga djelovanja. Ali nisu otkrili toga uzroka jer im je Bog sakrio tajnu utjelovljenja.Bilo je u četvrtak u sedam sati navečer kad je arkanđeo Gabrijel stupio u Marijinu sobicu. Marija je podignula svoj čedni pogled samo toliko koliko je bilo potrebno da upozna Gospodnjega poslanika. U svojoj poniznosti htjede pasti na koljena pred nebeskim knezom, no on to nije dopustio, nego se sam s najdubljim poštovanjem poklonio svojoj Kraljici i Gospodarici, u kojoj se klanjao božanskim tajnama. Anđeo je Gabrijel pozdravi: »Zdravo, milosti puna, Gospodin s tobom, blagoslovljena ti među Ženama.« Strah i stid na ove anđeoske riječi obuze najponizniju među djevicama. Ovaj je osjecaj povisilo unutarnje nadahnuće kojim joj je Bog objavio da je za soju majku odabrao nju, koja se držala tako neznatnom.
Anđeo opazi kako se prepala, te joj reče: »Ne boj se, Marijo, jer si nasta milost u Boga. Evo, zatrudnjet ćeš i rodit ćeš sina i nadjenut ćeš mu ime Isus. On će biti velik i nazvat će se Sin Svevišnjega.« Premda je od svih stvorova samo Blažena Djevica mogla donekle shvatiti ovu tajnu, ipak su joj je trebale nova svjetlost i pomoć da potpuno razumije tu važnu star. Bila je prisiljena da pita: »Kako će to biti, kad ja ne znam muža?« Sjeti se zavjeta čistoće i zaruka, kojima joj se obvezao sam Bog.
Gabrijel odvrati: »Presveta gospođo! Lako je svemoćnosti Božjoj učiniti tebe majkom, iako ne znaš muža. Duh Sveti doći će na tebe i sila Svevišnjega osjeniti će te, zato i ono Sveto, što će se roditi od tebe, zvat će se Sin Božji. I eto Elizabeta, rođakinja troja, i ona zatrudnje sina u starosti svojoj, i ovo je šesti mjesec njoj, koju zovu nerotkinjom; jer u Boga nije nijedna stvar nemoguća. Isti onaj, koji je učinio, da nerotkinja rodi, može također izvesti, da ti, Gospođo, budeš majka i ostaneš djevica, dapače, još u svetijem i čistijem djevičanstvu. Tvome sinu, kojega ćeš roditi, dat će Gospod Bog prijestolje Davida, oca njegova, i kraljevat će u domu Jakovljevu uvijek i kraljevstvu njegovu neće biti kraja. Poznato ti je proročanstvo Izaije proroka da će Djevica začeti i roditi sina i nadjenut će mu ime Emanuel, što znači: S nama Bog. To je proročanstvo istinito i ispunit će se na tebi. Ti znadeš, Marijo, za veliku tajnu »gorućeg grma«<, koji je Mojsije gledao kako gori, a nije izgarao. To je značilo obje naravi: božansku i čovječansku; potonju prva nije oštetila. Tako će i majka Mesijina roditi bez i najmanje povrede djevičanstva i čistoće.«<
>>Sjeti se obećanja što ga je Bog dao Abrahamu da će se njegovi potomci vratiti u četvrtom koljenu iz egipatskog sužanjstva u svoju zemlju. Tajna je tog obećanja bila da će Gospodin tvojim sudjelovanjem osloboditi ljude od ropstva davolskog. I ljestve, što ih je Jakov vidio u snu, bile su pralik puta koji je imala otvoriti vječna Riječ, kao čovjek, da ljudima bude dopušteno doći u nebo, a anđelima na zemlju, kamo će sići i Jedinorođeni od Oca da boravi među ljudima i da im dijeli blago svoga božanstva, koje u sebi sadržava njegovo nepromjenljivo i vječno biće.<<
Ovim je predodžbama arkanđeo nastojao ukloni od Marije strah. Marija je šutjela i razmišljala. Bila je svjesna da o njezinu odgovoru ovisi obećanje Presvetog Trojstva da se ispune proroštva i da se prikaže najugodnija žrtva koja se još nikad nije prikazala: da se otvore vrata neba, da se pobijedi i svlada pakao, da se spase cijeli ljudski rod i da se zadovolji Božjoj pravednosti. To je temelj novoga zakona, proslava čovječanstva, radost anđela, ukratko, sve što sadržava tajna upućenja Jedinorođenoga, koji u djevičanskom krilu ima primiti obličje sluge. Uistinu veliko i znamenito čudo da Gospodin sve ove i druge još uključene tajne stavlja u ruke jedne djevice, te da sve ovisi o njezinoj privoli. S druge strane, moglo se to predati mudrosti i razboritosti ove jake žene jer je bila vrijedna pouzdanja koje se stavljalo u nju. Djelovanja u Bogu ne trebaju sudjelovanja stvorova. No drukčije je s vanjskim djelima koja se događaju izvan Boga, a među kojima je utjelovljenje Riječi najodlučnije. To Bog nije htio izvesti bez sudjelovanja i privole presvete Djevice. Htio je njome dovršiti sva svoja ostala djela da bismo mi ova dobročinstva zahvaljivali i Majci mudrosti. Marija je savršeno shvatila nedokučivu čast Majke Božje. Da se uzmogne očitovati pripravnom, bila je urešena nadčovječnom jakošću. Uživala je i vidjela kako je bilo dobro druženje s Bogom. Poznala je putove njegovih sakrivenih dobročinstava. Okitila se jakošću i ljepotom. Pošto se savjetovala bom i s nebeskim poslanikom o veličini tako visoke i božanske tajne i pošto je bila posve rasvijetljena o vijesti koju je primila, njezin se čisti duh zanio u začuđenosti. Silom ovog ganuća i ovih uzvišenih sklonosti njezino čisto srce bude stisnuto nekom naravnom silom te su iz njega potekle tri kapi nadasve čiste krvi u njezino djevičansko krilo, u kojem se utjelovio naš Gospodin Isus Krist, čije je tijelo sazdano moću i djelovanjem Duha Svetoga. Dakle je tvar, od koje je načinjeno presveto čovječanstvo našega Spasitelja, darovano božanskom ljubavi od srca prečiste Djevice. To se sve zbivalo za vrijeme, dok je Marija sagnute glave i sklopljenih ruku u neizrecivoj poniznosti izgovarala riječi koje su bile početak našega spasenja:
>>Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po riječi tvojoj.« Te riječi, tako slatke uhu Božjem, za nas tako spasonosne imale su četverostruki učinak.
1. Začeto je sveto tijelo Kristovo od triju kapljica krvi Marijina srca.
2. Stvorena je presveta duša Gospodnja; stvorena kao i druge duše.
3. Sjedinila se Gospodinova duša s tijelom I time je njegovo čovještvo potpuno.
4. Provedeno je sjedinjenje božanstva s čovječanstvom u osobi vječne Riječi. Sjedinjenje koje je u potpunom jedinstvu izvršilo utjelovljenje u jednoj osobi tako da je Isus Krist pravi Bog i pravi čovjek, da bude naš Gospodin i Spasitelj.
Ovo se čudo dogodilo u petak 25. ožujka, kada je svitala zora, u isti sat, kada je bio stvoren i naš praotac Adam, godine 5199. nakon postanka svijeta. Tako govori Crkva Rimokatolička, vođena Duhom Svetim, u martirologiju. Ovo je vrijeme pravo i sigurno. Tako mi je razjašnjeno kad sam u poslušnosti molila za to. Prema tome je i svijet stvoren u ožujku.
Istog časa utjelovljenja bude prečista Djevica uzdignuta u blaženu viziju u kojoj je zorno gledala božanstvo. Ovdje su joj otkrivene i razjašnjene mnoge tajne. Božansko dijete, hranjeno tvari i krvlju presvete Djevice, raslo je poput druge djece, ali nije trpjelo razne neudobnosti što ih podnose Adamova djeca u tome stanju. Nebeska je Kraljica bila pošteđena od određenih neugodnosti koje trpe druge majke, Evine kćeri, pribavljajući hranu prije rođenja. Hrana, koju je Marija pružala svome djetetu, bile su vježbe u herojskim činima svih kreposti, osobito u činu odane i požrtvovne ljubavi. Tako je čovječanstvo božanskog djeteta primalo hranu prirodnim načinom, dok se njegovo božanstvo hranilo užitkom nad herojskim djelima svoje majke. Na taj je način sveta Djevica pružila Duhu Svetomu za građu tijela Kristova čistu i bistru krv s usrdnom ljubavlju i drugim krepostima, jer je začeta bez grijeha i pošteđena svake posljedice grijeha. Kako je znala da će ono što ona uživa služiti i za hranu njezinu božanskom Sinu, primala bi hranu uvijek vježbajući se u junačkim činima tako da su se divili i anđeoski dusi kako se običnim djelima mogu steći mnoge zasluge. Milosti koje je primila Marija ne mogu se opisati. Ona, nebo, hram i stan Presvetoga Trojstva, bila je sva promijenjena i uzvišena, štoviše, i njezina je sobica bila blagoslovljena i posvećena za svetište Najvišega. Nebeski dusi, svjedoci čudesnog događaja, slavili su Svemogućega hvalospjevima.