Donosimo vam izvještaj događaja sa puta Blažene Djevice Marije i svetog Josipa sa malim Isusom pri bijegu u Egipat, a povezan je sa blagdanom Uskrsa. Događaj prenosimo iz djela ‘Siromašni život Gospodina našega Isusa Krista’, a prema viđenjima blažene Anne Katharine Emmerich, redovnice augustinke i mističarke.
‘Daleko od njihova puta prema putnicima je kroz noć svjetlucalo neko svjetlo. Dolazilo je od kolibe jedne razbojničke družine, kraj koje je visjelo na jednome drvetu kako bi privuklo putnike. Put ovdje mjestimično bijaše otkopan, a iznad njega bijahu razapeti konopci i zvonca, da bi se primijetilo putnike koji se o njih spotaknu. Tad odjednom ugledah jednog čovjeka s pet pomoćnika, kako okružiše svetu Obitelj. Dođoše s lošim nakanama. Ali, kad ugledaše Dijete, vidjeh sjajnu zraku, koja kao strjelica prodre u srce tog čovjeka, koji onda naredi svojim pomoćnicima da tim ljudima ne učine ništa nažao. Marija također vidje tu zraku. Razbojnik sad odvede svetu Obitelj do svoje kuće i ispripovjedi svojoj ženi kako mu bijaše taknuto srce.
Ljudi ispočetka bijahu potpuno plahi i nerječiti, što inače, čini se, nije bio njihov način ponašanja; ipak pomalo se približavahu i postaviše se uokolo svete Obitelji, koja je u jednom kutku sjela na zemlju. Pojedini muškarci odlažahu i dolažahu, a žena Mariji donese male kruhove, voće, saća meda i čaše s pićem. I magarca smjestiše pod krov. Žena isprazni Mariji jednu malu sobicu, kamo joj odnese korito s vodom da okupa malog Isusa. Osuši joj i pelene na vatri. Čovjek bijaše toliko ganut da reče svojoj ženi: “Ovo hebrejsko dijete nije obično dijete, zamoli ženu da okupamo naše gubavo dijete u njegovoj vodi; možda će mu pomoći.” Kad žena htjede blaženoj Djevici iznijeti svoju molbu, još prije nego što to učini, Marija je uputi da opere svoga gubavog dječaka u toj vodi koja nakon kupanja malog Isusa bijaše mnogo bistrija nego prije. Dječak je imao oko tri godine i ukočio se od gube. Donesoše ga u ležećem položaju na rukama. Gdje ga voda dotače, guba kao ljuska s njega padne na dno korita. Razbojnikov dječak bijaše čist i ozdravljen. Žena bijaše izvan sebe od radosti i htjede zagrliti Mariju i Dijete. Marija je, međutim, zadrži rukom i ne dade dotaknuti ni sebe ni svoje Dijete.
Ujutro rano otputuje sveta Obitelj dalje. Razbojnik i njegova žena bili bi rado svetu Obitelj još duže zadržali kod sebe; opskrbiše ih hranom i otpratiše ih pokraj mnogih rupa, dio puta.
Kad se ljudi s velikim ganućem opraštahu, rekoše svetoj Obitelji znakovite riječi: “Sjetite nas se, tamo kamo dođete!” Pri tim riječima imah sliku, da je ozdravljeni dječak postao dobri razbojnik, koji na križu reče Isusu “Sjeti me se kad dođeš u svoje kraljevstvo!”’