MALI KATEKIZAM KRŠĆANSKE SPOLNOSTI, BRAKA I PLODNOSTI I ISPIT SAVJESTI ZA SVETU ISPOVIJED

Preuzmite u Word formatu ovaj dokument

Čovjek dolazi na svijet kad otac i majka u bračnom odnosu dadu malo svoga tijela, a Bog udahne dušu. Tako Bog stvara svakog čovjeka u času začeća u majčinoj utrobi. Tako postaje osoba, neponovljivo ljudsko biće, sazdano od materije i duha. To je najveličanstvenije Božje djelo u čitavoj prirodi. Vrijedno je stoga znati što sve Bog u svojoj prirodi kaže o spolnosti, bračnoj ljubavi i plodnosti i kako se treba ponašati prema tim Božjim darovima. Crkva nije začetnik ovih pitanja, ona ih vođena Duhom Svetim, samo čuva i tumači, pa tko u tome sluša Crkvu, sluša i Boga. Kroz jednostavna pitanja evo i jednostavnih odgovora.

Koji je plan Stvoritelja s muškarcem i ženom?

Bog stvara čovjeka kao muško ili žensko. Pismo veli: „Muško i žensko stvori Bog. I blagoslovi ih i reče im: Plodite se i množite i napunite zemlju“. Plan je, dakle Božji da muž svoju ženu i žena svoga muža ljubi kao Božji dar i da jedan drugoga u bračnom odnosu poštuje kao mogućeg roditelja budućeg djeteta.

Što supružnici dobivaju sakramentom vjenčanja?

Sakramentom vjenčanja Isus Krist supružnicima, koji su već u krštenju postali Božja djeca, daje posebnu milost kojom posvećuje njihovu ljubav, da bi ta ljubav mogla biti jedinstvena, trajna, vjerna i otvorena životu. To znači da bračni savez može biti samo između jednog muža i jedne žene, da moraju biti do smrti vjerni jedno drugomu i da nastoje rađati i odgajati svoju djecu.

Kakvi su obično početni problemi u bračnom životu?

U početku bračnog života mogu to biti ljubomora ili sumnjičavost. Ali i svi drugi problemi koji izviru iz slabe ljubavi. A to je obično posljedica lošeg odgoja u vlastitoj obitelji, zatim osobni grijesi koji nisu još oprošteni, kao i nemarnost u vjerskom životu. U takvim se brakovima rađa sebičnost, traži se drugoga samo radi vlastitog interesa i užitka, teško se praštaju uvrede. Tada je i bračni čin, makar i tjelesno ugodan, ipak u sebi gorak i pun nezadovoljstva.

Koja su duhovna sredstva za očuvanje bračne ljubavi?

Nije uvijek lako očuvati bračnu ljubav. Teškoće znaju biti velike, ali su zato bračnom paru najbolja sredstva: međusobno razumijevanje i razgovor, neizostavna osobna i zajednička molitva, redovita iskrena sveta ispovijed i sveta Pričest.

Koje su veće povrede dostojanstva braka?

Veće povrede dostojanstva braka su: preljub, rastava, mnogoženstvo, rodoskvrnuće, slobodna veza, spolni čin prije ili izvan braka.

Preljub je kad osoba vezana brakom spolno griješi s osobom izvan braka, bilo slobodnom bilo vezanom. To može biti u mislima, u spolnom zabavljanju s tom osobom ili u spolnom općenju. To je dvostruki grijeh, i bludnost i prevara.

Rastava je prekid bračne veze.

Mnogoženstvo je kad neki muž ima više žena ili žena više muževa.

Rodoskvrnuće je spolni odnos između najbližih ili bliskih po rodu, između osoba u izravnom krvnom srodstvu i u bočnom krvnom srodstvu uključeno do trećeg koljena.

Slobodna veza je kad netko uza svog bračnog druga ima i drugih spolnih veza.

Spolni čin prije braka, a posebno onaj izvan braka, uvijek pogađa njegovo dostojanstvo i uzrok je mnogim nevoljama u zajedničkom životu.

Imaju li bračni drugovi uvijek pravo na bračni odnos?

Bračni drugovi imaju pravo na bračni odnos cijeli život, makar nemali djece, makar bili neplodni, makar bili u starijim godinama. To je poseban oblik ljubavi darovan njima i vrijedi cijeli život. Jer svaki njihov bračni čin je častan, kad je u iskrenoj ljubavi i učinjen prirodno.

Što je prekid snošaja?

Prekid snošaja (onanizam) je kad muž i žena ne dovrše spolni odnos do kraja, nego muž izbaci sjeme izvan žene. To nije prirodno i grijeh je.

Što reći o oralnom zadovoljavanju?

Supružnici se redovito pripremaju na bračni čin međusobnom nježnošću i prirodno do kraja zadovoljavaju spolnim odnosom. A oralno je zadovoljenje, kao i svako drukčije od prirodnog – neprirodno i grijeh je. Ako je neki takav dodir samo priprema na pravi spolni odnos te nije svrha samom sebi, onda tu nema grijeha.

Imaju li roditelji pravo na dijete?

Dijete je zaista Božji dar. Nitko nema pravo na dar. Dar se može željeti, tražiti, učiniti sve da se, u ovom slučaju, dođe do njega. Roditelji, koji su iscrpili sve prirodne mogućnosti da rode i nisu to postigli, mogu pokazati svoju velikodušnost tako da udome ili posvoje neko dijete i da se posvete u službi na korist bližnjega. Ali, može se dogoditi da dođe do začeća i kasnije, baš onda kad se opuste i smire u predanju Božjoj volji.

Je li ženino tijelo njezino vlasništvo i kako se ima odnositi prema u sebi začetom djetetu?

Svi smo mi Božje vlasništvo i sve naše pripada Bogu. Ženino je tijelo na poseban način Božje djelo, ona nije gospodar svoga tijela. Žena je određena da po naravi bude roditeljica, pa u sebi začeto mora zajedno sa svojim bračnim drugom čuvati kao novo Božje stvorenje.

Koje poštovanje dugujemo zametku?

Onome što je začeto dugujemo isto poštovanje koje dugujemo svakom čovjeku. Ono je maleno, jedva vidljivo, ali čudesno bogato i usmjereno daljnjem razvoju. Ipak – to je već čovjek, posebna osoba, ima dušu koju mu je Bog dao, pozvan je u vječni život.

Tko odlučuje o broju djece?

O broju djece odgovorno pred Bogom i svojom savješću odlučuju oba roditelja dogovorno. Poseban je Božji blagoslov na obiteljima koje imaju više djece. Svijest o ljubavi prema bližnjemu vodi svakog pravog vjernika i do ljubavi prema domovini. Za prilike (i neprilike) u našem narodu trebalo bi da svaka zdrava obitelj ima barem troje, ako ne i četvero djece. Dakako, tu nam treba najprije duboka svijest o odgovornosti i rad na promicanju mogućnosti za rađanja većeg broja djece.

Što je prirodno planiranje djece?

Prirodno planiranje djece je kada roditelji dogovorno planiraju i prirodnim općenjem začinju djecu. Njima u tome može pomoći poznavanje plodnih i neplodnih dana kod žene. Kad su odlučili imati dijete, nastojat će imati odnose baš u plodne dane. A kad, iz posebnih razloga odgađaju imati dijete, poznavajući ritam plodnih i neplodnih dana, bračne čine će izbjegavati u plodnim danima žene, a imati samo u neplodnim. Tu nema grijeha. To je slobodno onim roditeljima kojima, zbog ozbiljnih razloga, nije moguće ovoga časa imati dijete. Ali nikada ne valja reći: Nećemo više djece!

O tome kako se računaju plodni i neplodni dani prikladno se može naći na računalu: Centar za prirodno planiranje obitelji, u podnaslovu: Učenje metode.

Koji su zahvati moralni u liječenju i dobivanju potomstva?

Svi liječnički zahvati koji se poduzimaju kako bi se pomoglo da dođe do začeća prirodnim odnosom su moralni. Dopuštena je doktorova intervencija u liječenju, prije ili poslije odnosa da dođe do začeća. Poslije se misli na pomaganje da dođe do oplodnje, ukoliko je problem moguće otkloniti. Ništa ne može zamijeniti prirodni odnos.

Koji su zahvati i koja sredstva za regulaciju plodnosti nemoralna?

Nemoralna su sva sredstva kojima se direktno onemogućava plodnost. To su kontracepcijska sredstva kao: izravna sterilizacija i podvezivanje jajnika, zatim uporaba kondoma, različite kontracepcijske pilule i spirala. Njihova je uporaba grješna jer ponižava dostojanstvo prirodne ljubavi i direktno onemogućava rađanje novog života. Sva ta neprirodna sredstva nanose štetu plodnosti osobe, posebno žene, pa i kondomi.

Što je izravna sterilizacija, a što podvezivanje jajnika?

Izravna sterilizacija je kirurški zahvat na spolnim organima muškarca i žene u svrhu da se onemogući njihova prirodna funkcija. To su grješni zahvati. A podvezivanje jajnika kod žene i sjemenih kanala kod muškarca ima istu svrhu i jednako onemogućava plodnost, pa su sve to grijesi protiv prirode i teški grijesi.

Što su kontracepcijske pilule?

Kontracepcijske pilule, kao i sva druga kontracepcijska sredstva, najčešće služe, kako im sama riječ kaže (lat. contra (protiv) + conceptio (začeće)), za sprječavanje začeća. Ali one mogu lako izazvati pobačaj već začetog. Njihova je uporaba kao takva grješna, bilo samo da sprječava plodnost ili ubija već začeto. Muškarac gubi na svojoj muškosti, žena postaje predmet strasti, a oboje preuzimaju Božju ulogu gospodara života i smrti. Nanosi se šteta plodnosti žene tim sredstvima. Reklame o pilulama i njihova prodaja često su prljava igra velikih trgovačkih kuća.

Što s kontracepcijom u svrhu reguliranja menstruacije?

Ponekad liječnici kao sredstvo za regulaciju menstruacije daju sredstvo koje je ujedno i abortivno i kontracepcija. Ono kao takvo nije grješno. Ali, dok to sredstvo kako-tako uzdržava redovitu menstruaciju, nužno je odgađati odnos dok se takva terapija uzima. Najbolje je tražiti zamjensku terapiju. Sva takva abortivna sredstva imaju negativne nuspojave za ženu.

Što je „pilula poslije“ ili abortivna pilula?

„Pilula poslije“ je ona vrsta pilule koju žena uzima neposredno poslije začeća („RU-486“) ili ona pilula koju žena uzima neposredno prije ili poslije mogućeg začeća („ellaOne“). Po sebi ima moć da spriječi ovulaciju, ali počesto bude i abortivno sredstvo, jer oplođenom jajašcu onemogućava da se usadi u maternicu. U svakom slučaju je grješna. Grijeh je i onda, kad je žena uzima, a da nije sigurna je li u odnosu ostala trudna.

Kakvi su učinci spirale?

Spirala je sredstvo za kontracepciju kojim se žena zaštićuje od moguće plodnosti. Ali ono lako može imati i ubojitu moć, jer nekad već oplođenom jajašcu ne dozvoljava usađivanje u maternicu. Zato je dvostruko grješna, i kao kontracepcija i kao uzrok pobačaja, ako je došlo do začeća djeteta.

Što to kondom osigurava?

Kondom u nekom postotku osigurava spolni odnos bez mogućnosti začeća. Uporaba kondoma je kao takva grešna jer lažno odvaja ljubav od njezine prirodne svrhe. Često je uzrok slabljenja prave ljubavi u braku, ne štiti uvijek od neželjene trudnoće. A onima koji žive „slobodnu ljubav“ može navući različite, teške spolne bolesti. Kondom nanosi štetu plodnosti žene i izaziva neplodnost u određenoj mjeri. U velikom su porastu parovi koji ne mogu dobiti dijete, a počesto su uzroci u upotrebi različitih sredstava u spolnom životu.

Što je pobačaj?

Pobačaj je namjerno izbacivanje začetog djeteta iz majčine utrobe bilo kakvim sredstvima. U nekom smislu može se nazvati pobačajem i sve što je umjetno začeto pa odbačeno. Pobačaj je smrtni grijeh.

Spontani pobačaj?

On dakako nije grijeh, ali svaki nasilni pobačaj je pravo ubojstvo i izaziva posebnu crkvenu kaznu. Djetetu treba dati ime, bez obzira što nije preživjelo, ono je osoba.

Koju ulogu ima moderna znanost na području početka ljudskog života, tj. znanost kao ona koja samo istražuje, otkriva već postojeće?

Moderna znanost je poprilično zašla u područja početka ljudskog života. To, dakako, ima duboki odraz na začeće, rađanje, općenito na spolnost i bračnu ljubav. Znanost smije istraživati područje nastanka čovjeka, tražiti načine kako pospješiti njegove tokove, liječiti što je bolesno, ali uvijek tako da čuva dostojanstvo muškarca i žene i ne zadire u prirodu tako da je mijenja ili uništava. Nažalost, danas tu ima mnogo užasno nemoralnog i zločinačkog ponašanja, te manipulacije na embrijima.

Što je sve znanosti dopušteno u odnosu na zametak?

Dopušteno je stručno promatranje života i razvoja zametka i ploda uz uvjet da mu se poštuje život. Dopušteno je liječenje zametka uz uvjet da mu se poštuje život i da ga se ne izlaže životnoj opasnosti. Smije se činiti pokuse sa zametkom uz uvjet da se čuva život zametka i njegove majke i da je to s dopuštenjem roditelja. Isto tako dopušteni su zahvati koji žele ukloniti zaprjeke prirodnoj plodnosti, kao što je hormonalno liječenje neplodnosti, kirurško liječenje endometrioze, zahvati na prohodnosti jajovoda. Nijedna od tih tehnika ne zamjenjuje bračni čin i zato tu nema grijeha.

Što je izvanmaterična trudnoća i kako postupati u takvim slučajevima?

Izvanmaterična trudnoća je kad oplođeno jajašce ne stiže u maternicu, nego se zaustavlja izvan nje i razvija, najčešće u jajovodu. U tom slučaju redovito je potreban kirurški zahvat na način da se pomogne majci, a da se direktno ne ubija začeti plod. Ako je, dakle, namjera spasiti majku bez nakane da se uništi plod, zahvat može biti dopušten. U tome spašavanju majke, ako dođe do smrti ploda, zahvat je moralno opravdan.

Što znanosti nije dopušteno u odnosu na zametak?

Zametci ne smiju biti biološki materijal jer to nije materijal nego ljudsko biće. Tehnika ne smije birati između embrija i tražiti zdrave, a odbacivati bolesne, jer je to isto kao kad bismo to činili odraslim ljudima. Uvijek ostaje opće pravilo: liječiti da, ali ubijati ne! Znanost ne smije manipulirati zametkom u sklopu različitih tehnika oplođivanja. Oplođena jajašca se ne smiju zaleđivati. Sve je to moralno neprihvatljivo i teško zlo.

Zašto svaki bračni čin treba biti prirodan?

Prirodno ili naravno, dano je od Boga, i to je u ljudskoj naravi tako stvoreno. Svako izlaženje izvan toga nanosi duhovnu ili možda i fizičku štetu ljudskoj osobi i njenom dostojanstvu.

Smije li se dobivati djecu umjetnom oplodnjom?

Ne smije. Svako ljudsko biće ima pravo da se prirodno začne od oca i majke. A ne umjetno. U postupku umjetne oplodnje više je toga nemoralno: sjeme muža obično se dobiva masturbacijom; iz žene se, pod pritiskom hormonalnih injekcija, dobivaju i vade umnožena jajašca; jajašca se izvan žene oplođuju muževim sjemenom; obično se dobiva više oplođenih, pa se jedni vrate u maternicu, a drugi idu u hladnjak na neodređeno vrijeme i redovito se odbacuju. I ne samo što je to sve grješno, nego su ti procesi fizički i psihički bolni, često spojeni s velikim financijskim i zdravstvenim teškoćama, a redovito s malo uspjeha. Ipak, dijete dobiveno umjetnom oplodnjom treba poštivati kao svako drugo dijete.

Što reći o umjetnoj oplodnji sa sjemenom vlastitog muža (homologno)?

Prvi trenutak se čini kao da bi to bilo dopušteno, ali je neprirodno i grješno. Svaki čovjek ima pravo da se prirodno začne. Bilo izvantjelesna, bilo unutartjelesna oplodnja gametama muža i žene, nedopuštena je. Liječnik ne smije svojom tehnikom zamijeniti bračni čin. Mora poštivati dostojanstvo supružnika u njihovom prirodnom bračnom činu.

Što reći o umjetnoj oplodnji s tuđim sjemenom ili s tuđom jajnom stanicom (heterologno)?

Takva oplodnja je posve nemoralna, jer uključuje osobu izvan bračnog para, vrijeđa pravo djeteta da se rodi od prirodnih roditelja koji imaju isključivo pravo da postanu roditelji samo jedno pomoću drugog. Takvo osjemenjivanje je posve nehumano i nemoralno s nesagledivim posljedicama. U modi je surogat majčinstvo, počesto za homoseksualne parove. To je nedopustivo i teško moralno zlo.

Što reći o zametku koji je ipak dobiven u epruveti u svrhu istraživanja?

Takvi postupci su teško zlo. Ali ako je već tako dobiven, zaslužuje kao pravo ljudsko biće svu pažnju. Treba ga smjestiti u maternicu.

Što treba učiniti s lešom zametka ili ljudskog ploda?

Leš treba poštivati i sahraniti kao i smrtne ostatke odraslih.

Ako muškarac i žena žive zajedno nevjenčani, smiju li pristupati sakramentima?

Ne smiju dok su u tom stanju. Ako su slobodni, najbolje je da se vjenčaju.

Što je to „dokaz o ništetnosti“ sakramentalne ženidbe?

U posebnim slučajevima, kad je jedna stranka bila crkveno vjenčana pa se rastavila i sada želi živjeti s drugom slobodnom i s njom se crkveno vjenčati, može zatražiti od crkvenog suda proces u kojem će se možda dokazati da je njezino vjenčanje bilo nevaljano zbog posebnih okolnosti. Ali, ako za to nema mogućnosti, nema drugog rješenja nego: ili da se ta stranka vrati svom crkveno vjenčanom drugu, ili da se odvoji od osobe s kojom sada živi i ubuduće živi u čistoći.

Ako se osoba odluči živjeti s drugom osobom kao muž i žena, živi u smrtnom grijehu. Ne može na svetu ispovijed i svetu Pričest. Jedino ima pravo pristupiti sakramentima u času teške bolesti kojoj prijeti smrt ili u dubokoj starosti pred smrt može se pokajati, ispovjediti i pričestiti. Isti je slučaj, dakako, kad su obje stranke bile vezane prijašnjim vjenčanjem. Mogu sakramentima pristupati oni koji zajedno žive, pod uvjetom da žive kao brat i sestra, tj. u spolnoj suzdržljivosti.

Što je „rastava od stola i postelje“?

„Rastava od stola i postelje“ je kad je zajednički život supružnika postao nemoguć pa se privremeno raziđu. Ali s time da moraju dalje živjeti u spolnoj čistoći, ne tražiti nekog novog bračnog druga, bez obzira tko je prije bio kriv. Svatko se može ispovjediti prema svojoj savjesti i svijesti o veličini svoje krivnje ako nije stupio u drugu vezu.

Ako dvoje živi zajedno u civilnom braku, crkveno nevjenčani, te se mogu vjenčati jer nema zapreke, a jedna stranka želi primati sakramente dok druga to ne želi, što može učiniti ona stranka koja to želi?

Stranka koja želi primati sakramente može preko župnika zatražiti od biskupa da im civilni brak proglasi crkveno valjanim po pravnom postupku pa onda ta stranka može ići na sakramente.

Kad su muž i žena živjeli zajedno, crkveno nevjenčani, i umre jedna stranka, može li se ona druga ispovijedati?

Dakako, pokajat će se za prijašnji grješni život, pa se može ispovijedati i redovito se pričešćivati.

Što reći o mladima koji žive zajedno, a još nisu vjenčani?

Neki mladi žive zajedno pozivajući se na ljubav. Ali ljubav traži mnogo više nego zajednički spolni život kao da su u braku. Takvim životom mogu sebi naškoditi i izgubiti na radosti budućeg bračnog života. Takvi parovi žive sigurno u smrtnom grijehu i ne mogu se ispovijedati ni pričestiti dok se ne odluče odijeliti i živjeti čisto do braka.

Koji su glavni grijesi protiv spolne čistoće?

Glavni grijesi protiv spolne čistoće su: bludne misli, pornografija, masturbacija, preljub, prostitucija, silovanje, homoseksualni čini.

Jesu li bludne misli grješne?

Tjelesne požude u mislima i željama nisu grješne dokle ih god od sebe tjeramo. Grešne su ako na njih namjerno pristajemo, o njima razmišljamo, raspirujemo maštu.

Što s bludnim snovima i noćnom polucijom?

Bludni snovi, a kod muškaraca s time spojene noćne polucije, prirodna su reakcija tijela i nisu grješni, jer nisu ni svjesni ni voljni. To je, ustvari, prirodno rasterećenje tijela. U polusnu bi to mogli biti lakši grijesi, ukoliko se na njih svjesno pristaje.

Što je pornografija i kako se osloboditi ovisnosti o njoj?

Pornografija je nedolično prikazivanje spolnih intimnosti bilo u knjigama, časopisima, filmovima, slikama, priredbama, u bilo kojem sredstvu društvenog priopćivanja. Ona je izvor mnogih bludnih grijeha i posebno opasna za mlade u razvoju, koji na prljavim izvorima spoznaju tajne života. Ali i za starije, posebno one u braku. Prvo je izbjegavati, a potom tražiti ljubav u Bogu i ljudima koji nas vole i prihvaćaju. Bog će nama pomoći ako imamo čvrstu volju, preko ustrajne molitve, sv. Mise i sv. ispovijedi, krunice i djela pokore.

Je li masturbacija ili spolno zadovoljavanje grijeh?

Spolno uzbuđenje može biti spontano i nije još grijeh. Grijeh je ako se ono namjerno izaziva na bilo koji neredni način: mislima, pornografijom, spolnim uznemiravanjem svoga ili tuđeg tijela. Težina grijeha ovisi o dobi i zrelosti osobe.

Što se podrazumijeva pod silovanjem?

Silovanje je nasilno spolno općenje. To je višestruko zlo, i grijeh bludnosti i grijeh nasilja. Posebno je težak grijeh kad se nagovara ili na blud navodi nezrele osobe. U mnogim slučajevima silovanje je izvršeno ili pod utjecajem neobuzdanog i bolesnog nagona ili pod utjecajem pijanstva ili droge. Uvijek ima nesagledive posljedice za žrtvu, osobito za maloljetnike. Nasilnika treba primjereno kazniti i onemogućiti mu daljnje zločine. A žrtvu se poziva da kršćanski oprosti.

Je li homoseksualnost ili spolna sklonost prema istom spolu grijeh?

Homoseksualnost je spolna privlačnost prema osobi istog spola. Homoseksualnost po sebi nije grijeh, ali je neuredno sklonost. Nagnuća, sklonosti nisu grijeh. Netko možda nije kriv ako ima bilo kakvu lošu sklonost, ali je kriv ako toj sklonosti svojevoljno popušta. Svaki je homoseksualni voljni čin grijeh jer je bludan i neprirodan.

Što misliti o tzv. rodnoj ideologiji i „Istanbulskoj konvenciji“?

Bez obzira što ljudi govore, treba uvijek držati za istinu i za dobro ono što Bog po prirodi govori. Ako ljudi ne poštuju prirodu i Božji zakon koji je u nju ugrađen, nađu se goli kao Adam i Eva poslije neposluha, skrivaju se od Boga i počnu optuživati jedan drugoga. Grijeh protiv naravi čovjeka, grijeh je protiv Boga.

Postoje li i druge spolne nastranosti?

Da, spolne nastranosti mogu biti raznolike. To je primjerice bestijalnost, spolno zadovoljavanje sa životinjama.

Kako djecu poučavati o spolnom životu?

Djecu treba poučavati o spolnom životu sasvim prirodno, kroz različite situacije obiteljskog života. Djeca trebaju upoznati te vrijednosti da znaju cijeniti ispravno svoje i tuđe tijelo. Djeci treba odgovarati na pitanja s područja spolnosti kratko i jasno, s poštovanjem. Uvijek primjereno njihovu uzrastu i zrelosti.

Osobito treba paziti na okolnosti koje izmiču roditeljskom nadzoru i upozoravati ih na moguća skretanja što ih vide i doživljavaju na televiziji, internetu, mobitelu, u društvu, u školi. Najbolja je škola sama obitelj koja je složna, roditelji koji se vole, djeca koja u različitim vremenskim razmacima rastu i primjereno njihovoj dobi ih se upućuje u istinu i pravom smislu spolnosti. Roditelji trebaju s djecom otvoreno razgovarati.

Što je sa spolnim igrama u djetinjstvu?

Ono što je bilo u ranom djetinjstvu ne može biti grijeh, jer u to doba dijete nema još moralne odgovornosti, barem ne za osjećaj teškog grijeha.

Je li stidljivost prema spolnosti nešto nametnuto našoj naravi?

Ne, nego je ona nešto naravno i nešto što čuva intimnost. Spolnost je dragocjeni dar, a stidljivost pomaže da je ne izlažemo raširenom erotizmu i nepotrebnoj znatiželji. Svoje spolne snage čuvamo samo za bračnu ljubav i potomstvo.

Kako se ispovijedaju bludni grijesi i svi ostali teški ili smrtni grijesi?

Bludni su grijesi uglavnom teški, pa ih pokornik (penitent) treba kao i druge teške grijehe sve ispovijedati po vrsti, po broju i okolnosti. To znači da treba razlikovati različite vrste grijeha, odrediti im broj i reći važne okolnosti pod kojima su ti grijesi učinjeni. Npr. „neoženjen sam: dvaput sam se spolno samozadovoljio, triput sam se spolno zabavljao s djevojkom, jedanput sam s njom imao spolni odnos, a s udanom sam ženom jedanput bio u spolnom odnosu“. Ili: „Oženjen sam: dvaput sam gledao pornografiju i zadovoljio se, triput sam sa ženom prekinuo snošaj, jednom sam se s jednom djevojkom spolno zabavljao i jednom sam spolno općio s udanom ženom.“

Treba ispovjediti i to, ako je u nekoj prijašnjoj ispovijedi zatajen koji teški grijeh i tako učinjena svetogrdna ispovijed, pa onda vjerojatno i svetogrdna pričest.

Ako pokornik ne zna broj grijeha, jer je to bilo davno, jer je to trajalo kroz duže vrijeme, jer više ni sam ne zna koliko je i čega bilo, onda ipak treba reći vrstu i po prilici broj bludnih grijeha, i koliko je to vremenski trajalo. Bolje je reći veći broj ako ne znamo točno, nego manji.

Zašto se grijesi ispovijedaju po broju i po vrsti?

Tako se priznaje i ispovijeda istina, za koju je važno da bude potpuna. Što smo više u istini, to nas Bog više može osloboditi snage grijeha i krivnje.

Kako biti iskren ispovjedniku u ispovijedanju bludnog grijeha?

Ispovjedniku treba biti posve iskren. Njemu se može povjeriti i ono što je jako neugodno. Svećenik je svjestan da je tu umjesto Isusa, zato on dušu pokornika ne prezire, nego se, dapače, raduje što ga milost Duha Svetoga čisti i oslobađa. A ispovjedna tajna veže ga do smrti pa nikome nikada ne smije očitovati ono što je čuo u svetoj ispovijedi.

Što ako ispovjednik pokorniku rekne za bilo koji oblik bludnosti da nije grijeh?

Može se naići na svećenika koji je umoran ili čak brzoplet, ali svatko ima svoju vlastitu savjest i mora po njoj postupati u skladu s naukom Crkve. Ako je kakav teži slučaj sa svećenikom, pokornik će potražiti drugog ispovjednika.

Što s oralnim spolnim činima?

Izraz „oralni seks“ najčešće se odnosi na one radnje kojima se orgazam traži i postiže odvojeno od spolnog čina. Zaista, mnogi parovi takvo ponašanje smatraju poželjnom alternativom normalnom spolnom činu. To je pogrješno i grješno, čak i za oženjene parove. Oralna kopulacija jednostavno nije bračna. Po njoj između supružnika ne nastaje zajedništvo osoba. To je tada svedeno na uzajamnu masturbaciju. Nadalje, dok samo po sebi nema ništa loše u oralnom podraživanju genitalija kao predigri za spolni snošaj, takvi čini zahtijevaju stupanj čistoće i poštovanja tako da se nikada ne ponizi dobrota bračne intimnosti. Nije dobro raditi prisilu na supružnika da izvodi radnje koje su perverzne i neugodne. Ako se to događa, pokazuje se pomanjkanje poštovanja prema supružniku. To pokazuje kako je prijeđena granica između iskrene ljubavi i predanja, te pokazuje tešku sebičnost, a možda i izopačenosti u spolnom ponašanju. Zajednički orgazam ideal je kojem se teži u odnosu, ali objektivno nije pogrješno ako žena postiže vrhunac putem oralnog podraživanja, sve dok je to u okviru sveukupnog spolnog čina.

Konzumirati pornografiju u braku?

Pornografija je izopačeni i đavolski instrument u cilju prljanja ljudske spolnosti u braku ili izvan braka. Na svoju žalost mnogi ovo konzumiraju i tu izopačenost prenose u bračnu postelju. Počesto muče svoje supružnike onim što su primili u svoje srce i svoja osjetila. Osim što supružnik opterećuje sebe i svoju postelju, preko toga i takvog ponašanja dolaze i demoni bluda i perverzijâ na osobu, te prisilnih bludnih misli. Pornografija i ovisnost o njoj vode u preljub. Prvo je to preljub u srcu. Nekima će to biti i u realnom životu. Osim što će biti osoba zagađeni s tim, demoni bluda će preko toga dobiti veće pravo da snažnije opterećuju i napastuju djecu od takvih supružnika. Tako djeluju demoni ovisnosti i ostali duhovi. Grijesima kojima se roditelji obitelji otvore takvi će duhovi napastovati obitelj i rod puno snažnije.

Što je to „životna ispovijed“?

Životna ispovijed je kad ispovijedamo sve teške i smrtne grijehe koje smo učinili tijekom života, a nismo ih nikada ispovjedili ili smo ih ispovjedili nepotpuno ili bez pravog pokajanja, možda i uz svetogrđe. Životna je ispovijed spasonosni čin i nužna je da se duša konačno smiri u Bogu priznajući istinu. Najčešće jednom u životu se obavlja ako je potreba, i to na početku obraćenja.

Što je spolna čistoća?

Spolna čistoća je moralna krjepost, kojom čovjek gospodari nad svojom spolnošću. Svatko je pozvan provoditi čist život prema svom položaju. Mladići i djevojke, u ljepoti i snazi mladosti, očekujući bračni život. Drugi pak u tjelesnoj i duhovnoj cjelovitosti posvećenog djevičanstva, ili u trajnoj odluci života u celibatu, predajući se, nepodijeljena srca Bogu, a u službi Crkvi. Oni u braku žive spolnu čistoću živeći u ljubavi prirodnim bračnim životom.

Što reći udovcima i udovicama, neoženjenima i neudanima?

Udovci i udovice trebaju živjeti u potpunoj spolnoj čistoći. Imaju pravo ponovno se oženiti i udati. A neoženjeni mladići i neudane djevojke imaju svoj posebni životni put. Možda nisu htjeli uzeti na sebe bračne i obiteljske odgovornosti. Možda nisu naišli na odgovarajuću osobu. Možda su se pokazali neodgovorni za život, provodeći slobodan način života. Neki su se opet odlučili na takav način života zbog posebnih osobnih i društvenih okolnosti. Dakako, svi oni moraju živjeti u čistoći, ali uvijek su slobodni odlučiti se i za brak.

Jesam li dužan slušati u svemu poglavare u Crkvi?

Dužan je katolik slijediti poglavare u katoličkom nauku o vjeri i moralu. Nije dužan slijediti privatna mišljenja kao što je preporuka o glasovanju na izborima ili cijepljenju ili svećenikovo privatno razmišljanje o spolnosti itd. U onome što nije službenim naukom definirano u vjeri svaki pojedinac odlučuje u svojoj slobodi.

“Dobra djela započinju ispovijeđu zlih djela” (Sv. Augustin).

“Griješiti je ljudski, ali ustrajati u grijehu je đavolski” (Sv. Katarina Sienska).

“Da je moja savjest opterećena svim grijesima koje je moguće počiniti, ja bih ipak išla i bacila se u ruke našega Gospodina, srca slomljena pokajanjem. Znam kakvu On nježnost ima za svako svoje izgubljeno dijete koje Mu se vrati.” (Sv. Terezija od Djeteta Isusa).

“Najdragocjeniji plod ispovijedi je pomirenje s Bogom” (Bl. Ivan Pavao II.).

“Oprosti mi savršeni moj Bože, što sam više volio nesavršenost i zle sklonosti nego Tebe! Oprosti mi pravedni moj Bože, jer sam Te uvrijedio svojim grijesima! Oprosti mi sveti moj Bože, jer sam svojim grijesima toliko dugo kaljao čistoću Tvoga pogleda! Oprosti mi milosrdni moj Bože, što sam toliko dugo prezirao glas tvoga milosrđa! U dubokoj tuzi i kajanju, bacam se pred Tvoje noge. Smiluj mi se. Amen.” (Sv. Ignacije Loyolski).

NAPOMENE

Bog ljubi čovjeka bezuvjetno, a uvijek osuđuje grijeh i zlo. Kako bismo se oslobodili snage grijeha i zle sile, potrebno je dobro se pokajati i ispovjediti. Za dobru ispovijed trebamo valjano proći svih pet dijelova sakramenta svete ispovijedi, a to su: ispit savjesti, iskreno pokajanje, odluka da više nećemo griješiti, sam čin svete ispovijedi i izvršenje pokore. Grijesi se dijele na: lake, teške i smrtne.
Što se iskrenije ispovijedamo i opraštamo drugima i sebi, to nas snažnije čisti, oslobađa i ispunja Duh Sveti.

Svetu Pričest ne smije primati netko tko ima težak grijeh ili smrtni grijeh (npr. psovka Boga, namjerno psovanje majke, proklinjanje-đavlekanje ljudi ili stvari, namjeran nedolazak na svetu Misu nedjeljom, teška krađa, samo-blud, čuvati se od djece kontracepcijom ili abortivnim sredstvima…itd.). Tko sa teškim ili smrtnim grijehom pristupa sakramentu svete Pričesti, čini svetogrđe. Tko u tome ustraje, čini smrtni grijeh.

Grijesi, teški i smrtni, ispovijedaju se po broju i vrsti (kanon 988. Zakonika kanonskog prava). Nije dovoljno reći: psovao sam; nisam nekada bio/la na sv. Misi i sl. Treba navesti što i koliko puta, ako je ikako moguće. Svećenika ne zanimaju naši grijesi i to nije stvar radoznalosti, kako se može površno pomisliti, nego stvar dobre i iskrene ispovijedi). Ako pojedinac iz bilo kojega razloga namjerno zataji težak ili smrtni grijeh prilikom svete ispovijedi, tada je ta čitava sveta ispovijed nevaljana, kao da se nikada nije dogodila i sveta Pričest ako do nje dođe, svetogrdna.

Onaj tko se rastavio od supružnika, a ne živi s nekim i ne viđa se s nekim kao muž i žena, može na svete sakramente, nakon što napravi pravni postupak kod svoga župnika, a u nekim biskupijama i bez toga postupka. A onaj koji je rastavljen od svoga zakonitog supružnika i živi s drugom osobom ili se s nekom osobom viđa kao muž i žena, ne može na svete sakramente dok odlučno ne prekine stanje smrtnog grijeha. Ljudi mogu zajedno živjeti i odgajati djecu, to nije grijeh, ali ne mogu činiti ono što pripada po Božjem zakonu zakonitom mužu i ženi: imati spolne odnose. Ne može osoba živjeti u teškom i smrtnom grijehu i ići na sv. Pričest ili ispovijed prije nego prekine svoje grešno stanje. Svećenik je dužan uskratiti javno takvima svetu Pričest ako stekne valjan uvid (usp. CIC kan. 915.). Ustrajanje u tome grijehu je za Isusa Krista bludništvo i stanje smrtnog grijeha (usp. Mk 10,9-12).
Onaj vjernik koji s drugom osobom, koja nije njegov zakoniti supružnik, spolnim činom griješi, čini smrtni grijeh, te koji živi s drugom osobom nevjenčano, bez sakramenta ženidbe, kao muž i žena, živi u stanju smrtnog grijeha, kao i ona osoba koja živi svoju spolnost u istospolnoj zajednici. Stanje smrtnog grijeha podrazumijeva iznimno tešku stvar, slobodno i do kraja svjesno stanje (KKC 1856-1863) To uključuje da te osobe ne mogu na sakrament svete ispovijedi i svete Pričesti ako se nisu spremne pokajati za grijeh i prekinuti stanje smrtnog grijeha. Tko se usudi u takvom stanju duše svjesno pristupati sakramentima, bez volje da prekine svoje grešno stanje čini još veći grijeh i čini svetogrđe.

Tko psuje Ime Božje, proklinje sam sebe, navlači đavolsku silu na sebe, na život svoje obitelji. Molitvena iskustva pokazuju da se to sve počesto odražava na djeci. Osoba nema mira ni blagoslova dok god u tome ustraje. S psovanjem Imena povezana su počesto čudna duhovna i zdravstvena stanja članova obitelji. Tko Ime psuje na sebe dovodi prokletstvo i žalosti Duha Svetoga-Branitelja, progoni Boga živoga iz svoga života i svoje obitelji. Tko se bavi praznovjerjem, traži pomoć kod bioenergičara (ljudi s posebnim moćima koji navodno pomažu), hodža, travara ili ustraje u teškoj bludnosti, on donosi i prenosi zle duhove u svoju obitelj, posebno roditelj na svoju djecu. Tko bludno griješi spolnim činom s drugom osobom, i ako je ta osoba prokleta i demonima, zlim duhovima inficirana (tko zna s kim je bila prije i s čim se bavi ona ili netko iz njene obitelji), tada se često dogodi da prokletstva i demoni prelaze preko grijeha na osobu na kojoj nisu bili. Preko teških i smrtnih grijeha zlodušne duhovne sile počesto blokiraju čovjekovu dušu, blagoslov, financije, talente, mir, ponekad samo dobivanje potomstva i dolazi počesto do neobjašnjivih spontanih pobačaja i drugih neobičnih zdravstvenih problema koji imaju duhovnu pozadinu. Treba činiti pokoru i zadovoljštinu da osoba napusti stanje duhovne opterećenosti i oslobodi se svega toga.

Tko od vjernika počini pobačaj – abortus, u njemu sudjeluje, podržava ili nagovora osobu, čini smrtni grijeh i u isto vrijeme je izopćen iz Katoličke Crkve (kanon. 1398. Zakonika kanonskog prava: »Tko nešto poduzme radi pobačaja, upada, ako dođe do učinka, u izopćenje iz Crkve unaprijed izrečeno.«). Za to se treba osoba pokajati i zla odreći, kako bi se osoba vratila u zajedništvo s Bogom i Crkvom. Svećenik ili biskup dužan je po crkvenom pravu uskratiti svetu Pričest političarima koji javno podržavaju pobačaj i svojim ga zauzimanjem pospješuju (kanon 915. Zakonika kanonskog prava).

Ona ženska osoba koja nosi abortivno sredstvo spirale i živi svoju seksualnost, ne može na sakramente dok to ne izvadi iz svoga organizma. Spirala je abortivno sredstvo koje ubija tek začetu ljudsku osobu. Osoba koja to nosi i živi svoju seksualnost, živi u stanju smrtnog grijeha i od svoje je utrobe napravila masovnu grobnicu ubijene tek začete djece oštricom spirale.

Tko izvrši bilo kakvu inicijaciju u drugu religiju ili uđe u bilo koju masonsku organizaciju i ložu (npr. Jehovini svjedoci, reiki, islam, zen-budizam, hinduizam, Hare Krišna ili bilo koju drugu) samim činom je izopćen iz Katoličke Crkve. Nema pravo ni na katolički sprovod, ni na bilo koji sakrament u Crkvi. Sve što prima u Crkvi prije potpunog povratka i zajedništva, je svetogrdno i ne vrijedi ništa jer je osoba u izopćenju.

Tko se ispiše iz Katoličke Crkve iz bilo kojeg razloga, a u zadnje vrijeme se kod nas događa zbog poreza u Njemačkoj, samim činom je izopćen iz Katoličke Crkve. Nema pravo ni na katolički sprovod, ni na bilo koji sakrament u Crkvi. Sve što prima u Crkvi prije potpunog povratka i zajedništva je svetogrdno, i ne vrijedi ništa jer je osoba u izopćenju.

Tko želi ozdraviti od zla i primiti Božju ljubav i oproštenje, te prestati zlo raditi, treba se okrenuti iskrenoj i upornoj pokori, molitvi. Za teške i smrtne grijehe nije dovoljna mala pokora. Potrebno je dati zadovoljštinu za zlo koje smo počinili kako bi se uklonile i poništile sve posljedice grijeha. Postoje grijesi i posljedice grijeha. Grijeh se oprašta u svetoj ispovijedi, a pokora i zadovoljština vraća nas u stanje milosti, vraća nam Božju blizinu koju smo izgubili po grijehu. Tako se uklanjaju posljedice grijeha. Zadovoljština bi trebala biti razmjerna onome što smo počinili. Ona se daje prikazivanjem i čestim pohodima na svete Mise, Gospinom krunicom, molitvom, postom, dobrim djelima, hodočašćem, milostinjom siromašnima, milostinjom za misije, obavljanjem prvih devet petaka na čast Srca Isusova, prvih pet subota na čast Srca Marijina… Tko se ne ispovijeda iskreno i ne daje zadovoljštinu za teško zlo, ne može se osloboditi snage grijeha i zla. Vjernik, ne čineći zadovoljštinu za svoje zlo ovdje na zemlji, ne uklanja snagu grijeha u svom životu i snosit će silnu patnju čistilišnih muka koje su strašne po sebi, jer sve što se ne otplati ovdje, mora se otrpjeti ondje u teškim mukama. Zadovoljština za zlo koje su pokojni učinili najčešće se daje preko 30 sv. Misa koje se za njih prikazuju, ali i sve ostale navedene stvari pokore možemo za njih prikazati. Za smrtne i teške grijehe daje se zadovoljština. Nije dovoljna uvijek vjera i svijest da nam je oprošteno bez zadovoljštine. To znači da Bog ne oprašta uvijek svu kaznu zajedno s krivicom (Tridentski sabor, u smislu kanona 12., od 14.-15. studenog, 1551. god.). Potrebno je dati zadovoljštinu za zlo koje smo počinili kako bi se uklonile i poništile sve posljedice grijeha. A posljedice mogu biti snažnije napastovanje od zlih duhova, fizičke bolesti, bolesti psihičke naravi u životu pojedinca ili obitelji. Tlačenje zlih sila posebno se očituje ako su se članovi obitelji bavili magijom, praznovjerjem, posjetima travarima, hodžama i donosili poganske predmete kući, išli na bioenergijske masaže, jeli ili pili pripravke i ne znajući što jedu ili ustrajali u nekom drugom teškom i smrtnom grijehu. Nije moguće činiti grijeh i zlo, a očekivati da će posljedice biti blagoslov, mir i dobro.

Zli duhovi snažnije napastuju i »lijepe« se na čovjeka preko teškog i smrtnog grijeha. Takva napast je najčešća preko misli i želja koje nisu u skladu s Božjim zapovijedima. Zli duhovi prisilnih grešnih misli i ostali zli duhovi, ubacuju se u naš ljudski duh i misli, te navode pojedinca na grijeh. Ljudi počesto krivo misle da su te zle misli i napasti dio njihove vlastite svijesti i razmišljanja. Iskustvo u molitvama oslobađanja pokazuje da se to napastovanje posebno snažno pokazuje kod osoba koje su kršile prvu, petu i šestu Božju zapovijed, odnosno, bave se magijom i praznovjerjem, kad bludno griješe, i to posebno kad s drugim osobama bludno griješe gdje mogu na sebe prenijeti demone prokletstva (npr. osoba koja je član sotonističke sekte nakon spolnog čina s drugom osobom prenijet će te demonske sile na svoga partnera u grijehu), kad ubijaju začeto dijete na bilo koji način, bilo pilulama, bilo spiralom ili s nečim drugim. Zli duhovi na posebno snažan način opterećuje ljudsku dušu preko kršenja tih triju zapovijedi. Zlodusi gube temelj i razlog tlačenja kada se osoba kaje za svoje zlo, prestaje to raditi i usmjerava svoj život prema Isusu Kristu te daje zadovoljštinu za svoje grijehe.
Bog i Gospodin Isus Krist objavio je u evanđelju da postoji vječni pakao. Ne možemo biti s Bogom sjedinjeni ako se slobodno ne odlučimo da ga ljubimo. Ali Boga ne možemo ljubiti ako teško griješimo protiv njega, protiv svog bližnjega ili protiv nas samih: “tko ne ljubi, ostaje u smrti. Tko god mrzi brata svoga, ubojica je. A znate da nijedan ubojica nema u sebi trajnoga, vječnoga života” (1 Iv 3,14.15). Naš Gospodin upozorava nas da ćemo biti od njega odijeljeni, ako u teškim potrebama ne priskočimo u pomoć siromašnima i malenima, njegovoj braći. Umrijeti u smrtnom grijehu, a da se čovjek za nj nije pokajao i prihvatio milosrdnu ljubav Božju, znači, po svom slobodnom izboru, ostati zauvijek odijeljen od njega. Isus teškim riječima navješćuje da će “poslati svoje anđele da pokupe sve (…) bezakonike i bace ih u peć ognjenu” (Mt 13,41-42), i da će izreći osudu: “Odlazite od mene, prokleti, u oganj vječni” (Mt 25,41). Duše onih koji umiru u smrtnom grijehu odmah nakon smrti silaze u pakao, gdje trpe paklene muke, “vječni oganj”. (KKC 1033-35.) Mnogi katolici završavaju u paklu ako umiru u stanju smrtnog grijeha. Gospa od Krunice progovorila je djeci na ukazanju 15.8. 1917. u Fatimi i upozorila ih na trenutno stanje: »Molite Krunicu svaki dan… Molite, molite mnogo! Žrtvujte se za grešnike, mnoge duše odlaze u pakao samo zato jer se za njih nitko ne žrtvuje i ne moli.«

ISPIT SAVJESTI PREMA DESET BOŽJIH ZAPOVIJEDI

“Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim i svom dušom svojom i svom snagom svojom”

(Lk 10,27).

Vjerujete li da je Bog u sebi Trojstvo i da je onakav kakvim ga je objavio Isus Krist u svome Evanđelju?
Vjerujete li da je Bog osoba, a ne neka sila?
Vjerujete li da vas Bog ljubi?
Ljubite li Boga?
U čemu tražite sreću svog života?
Je li vam Bog na prvome mjestu?
Gajite li strahopoštovanje prema Bogu?

Ja sam Gospodin Bog tvoj, nemaj drugih bogova uz mene (Izl 20, 2-5; usp. Mt 4,10).

Vjerujete li u jednog, istinskog Boga: Oca, Sina i Duha Svetoga?
Vjerujete li da je Isus Krist Bog i Čovjek?
Klanjate li se Bogu u duhu i istini i molite li redovito?
Sumnjate li u neke istine koje Crkva naučava?
Jeste li ikad tražili pomoć od nekoga duhovnog izvora koji nije od Boga?
Jeste li nastojali preko duhovnih sila ostvariti svoju volju?
Jeste li vjerovali da bi vam neki vidovnjak ili nadriliječnik, kiropraktičara (namještaju kosti i želudac), travar (trave nisu problem, trave su u redu za konzumirati, tako da su problem osobe koje se često bave travama i praznovjerjem, okultizmom, islamskom magijom nad tim pripravcima i travama, a to kasnije vjernici kupuju i upotrebljavaju kao nešto dobro) mogao pomoći?
Jeste li odlazili po „pomoć“ ljudima koji „imaju“ posebne vidovnjačke sposobnosti?
Jeste li drugima savjetovali da se obrate vidovnjaku ili nekom „iscjelitelju“?
Jeste li upozorili osobe koje odlaze vidovnjacima i sličnima po „pomoć“ da je to grijeh i štetno?
Jeste li povezani s osobama koje se bave praznovjerjem?
Okrivljujete li Boga za zla i neuspjehe u životu?
Jeste li koga izrugivali zbog njegove vjere u Boga ili vjerskog iskustva?
Jeste li ikad sudjelovali u nekršćanskim obredima?
Jeste li ikad prakticirali (za sebe ili drugoga) ili tražili usluge drugih osoba (bilo u vjeri, radoznalosti ili iz nekoga drugog “bezazlenog” razloga) na sljedećim područjima: spiritizam (zazivanje duhova), magija, čaranje, vračanje, gatanje, bajanje, woodoo, vještičarenje, šamanizam, bijela magija – skidanje uroka, zapisi (npr. hodžini), čarobni prah; narodni običaji kao što su šišano kumstvo, stavljanje krvi ili dijelova životinja u temelje kuće, salijevanje olova, praznovjerno odijevanje rublja naopako, nošenje hamajlija za sreću, vezivanje vrpce novorođenčetu oko šake; proricanje budućnosti na karte, grah, tarot, štapiće, iz taloga kave, iz dlana; jeste li dobili predmete od vidovnjaka za „zaštitu“, vjerovali da djetelina s četiri lista, potkova, dimnjačar, mačka preko ceste i slično donose sreću ili nesreću, kucali o drvo protiv uroka, praznovjerno triput pljuvali, čitali sanjaricu…
Jeste li se izlagali utjecajima kao što su: HareKrishna, transcendentalna meditacija, reiki, psihokibernetika esena, yoga, zen, rosenkreuzerska filozofija i seminari, članstvo nekoga tajnog društva, komunistička partija, slobodno zidarstvo (masonerija), sotonizam, teozofija, kontrola uma, čitanje mitoloških i gnostičkih spisa, literatura New Agea, Edgar Cayce, Sai Baba, P. Coelho, P. Blavatsky, Osho, Richard Bach, Maharishi, Aleister Crowley, Anton LaVey i drugi…
Bioenergija, astrologija (horoskop), kristaloterapija, numerologija, visak (radiestezija), rašlje, regresija, eneagram, psihoterapija koja nastoji osloboditi čovjeka od moralne odgovornosti, kiropraktika, astralna projekcija, akupunktura, homeopatija, udisanje prane, vjera u

reinkarnaciju, obilježavanje dana vještica, ezoterija (za svaku praksu se prisjetite koliko ste puta bili, koliko ste za njih platili); inicijacija izvan Katoličke crkve (svaka druga inicijacija podrazumijeva izopćenje iz Katoličke crkve).

Hipnoza, istočnjačke borilačke vještine (posebno one što u svom nazivu sadrže riječi «ki» ili «chi» koje označuju “energiju”) kao što su Tai Chi Chuan, Chi Kung, Ki Aikido, Feng Shui (uređenje prostora), igranje okultnih igara služeći se izvanosjetilnom percepcijom, telepatijom ili sličnim, pokretanje predmeta nadnaravnim silama. Računalne igrice s okultnim (skrivenim ili neskrivenim) sadržajima kao što su “Tamnice i zmajevi” (“Dungeons & Dragons”) i njima slične igrice, Pokemon (Pocket Monsters – “džepna čudovišta”, Digimon (Digital Monsters – “digitalna čudovišta”) i ostali animirani filmovi s mitskim likovima kojima se pripisuju magijske moći; kao i svi sadržaji koji su bez jasna stajališta da je nasilje zlo i u kojima nema vrijednosnoga suda što je dobro, a što zlo. Gledanje filmova strave ili s poganskim obredima, slušanje sotonske glazbe, posebno Gothic i Heavy Metal (Black, Death i Thrash); gledanje magijskih, ezoterijskih ili sotonističkih stranica na Internetu. Poučavate li djecu da ne gledaju i ne slušaju okultne sadržaje? U molitvi se prisjetite postoji li još nešto što ste prakticirali, a da ovdje nije navedeno…

2. Ne izusti ime Gospodina, Boga svoga uzalud (Izl 20,7; Pnz 5,11; usp. Mt 5, 33-34).

Psovka, huljenje Božjeg imena ili svetaca.
Izgovaranje Božjeg imena ili imenâ svetaca bez nutarnjeg osjećaja strahopoštovanja.
Zaklinjanje Božjim imenom.
Krivokletstvo, lažno zaklinjanje pozivajući se na Boga.
Poštapalice (dabogda, bogmanje…).
Ostale psovke…?
Jeste li prekršili zakletvu ili zavjet?

3. Spomeni se da svetkuješ dan Gospodnji (Izl 20, 8-10; usp. Mk 2, 27-28).

Slavite li redovito svetu Misu nedjeljom i u zapovijedane blagdane – Božić, Tijelovo, Velika

Gospa, Svi sveti?

Radite li nedjeljom i zapovijedanim blagdanima, a da narav posla i poslodavac to ne zahtijevaju?
Nastojite li da nedjelja bude posvećena Bogu, čitanju Biblije i molitvi?
Nastojite li biti sabrani kod svete Mise?
Dolazite li u crkvu prije početka svete Mise kako biste se u molitvi sabrali?
Kasnite li na svetu Misu ili dolazite u zadnji čas?
Ostajete li nakon Mise zahvaliti Bogu?
Dolazite li u crkvu neprikladno odjeveni?
Pričešćujete li se kod svete Mise? Ako ne, zašto?
Jeste li se ikad pričestili svetogrdno ili ste koji drugi sakrament primili u stanju teška grijeha?
Jeste li svjesni veličine svete Mise i duhovne koristi ili odlazite u crkvu radi običaja?
Darujete li prilog kod svete Mise po svojim mogućnostima?
Jeste li održavali post i nemrs u određene dane?
Jeste li sudjelovali u nekoj nekatoličkoj crkvi gdje se negativno govori o Majci Božjoj, svecima, sakramentima, papi i crkvenom Učiteljstvu?

4. Poštuj oca i majku da dugo živiš i dobro ti bude na zemlji (Izl 20,12; usp. Ef 6, 1-3).

Poštujete li svoje roditelje i roditelje svoga bračnog druga?
Jeste li zahvalni za život koji vam je Bog darovao preko vaših roditelja?
Jesu li vam roditelji sami, zapušteni i ostavljeni?
Osjećate li li nesnošljivost prema roditeljima?
Kad im je teško, mislite li: „tako im i treba“?
Pomažete li roditeljima velikodušno ili možda iz koristoljublja?
Postoji li nešto što niste oprostili roditeljima?
Ponižavate li roditelje i odgojitelje?
Ogovarate li roditelje?
Molite li za roditelje?
Brinete li za sakramentalni život roditelja ako više ne mogu ići u crkvu?
Održavate li dobre odnose (ljubavi i poštovanja) u obitelji?
Ako ste roditelj, jeste li radosno prihvatili svoju djecu kao Božji dar?
Dajete li djeci dobar primjer vjerskog i moralnog života?
Razgovarate li sa svojom djecom ili ste ih pustili da se ponašaju i žive kako žele?
Njegujete li zajedničku molitvu u obitelji?
Jeste li prema djeci otresiti, srditi, galamite li i za sve ih okrivljujete?
Iskorištavate li djecu da ostvarite svoje želje i ciljeve?
Jeste li preopteretili djecu velikim odgovornostima i poslovima?
Ignorirate li djecu kao da njihovo mišljenje i pomoć ne vrijede?
Ponižavate li svoju djecu kao nesposobnu, nespretnu, „smotanu“?
Jeste li govorili djeci “nikad ništa od tebe…” ili tomu slično?
Prigovarate li djeci što za njih morate plaćati školovanje i uzdržavanje izazivajući u njima osjećaj krivnje?
Boje li vas se djeca ili vas poštuju?
Namećete li djeci vjerničku praksu ili im to dobrim primjerom svjedočite?
Molite li za svoju djecu?
Manipulirate li svojom djecom da vrše vašu volju, a ne ono na što ih Bog poziva?
Promišljate li što bi bila Božja volja za vaše dijete, tako da taj izbor poduprete?
Poštujete li slobodu izbora njihova bračnog druga?
Nastojite li u obitelji služiti drugima?
Pravite li se važnima?
Ako nemate djece, razmišljate li o plemenitu činu posvajanja djeteta?
Ako ste odlučili biti trajno neoženjen (neudana), jeste li za to našli plemenite (evanđeoske) razloge?

5. Ne ubij (Izl 20,13; usp. Mt 5, 21-22).

Poštujete li ljudski život, svoj i tuđ?
Hotimično ubojstvo (u nebo vapijući grijeh), ubojstvo iz obrane, pokušaj samoubojstva.
Ubojstvo nerođena djeteta, pobačaj (jednako su krivi otac i majka), nagovaranje na pobačaj, sudjelovanje pri pobačaju, ne buniti se protiv pobačaja, zastupati pobačaj.
Uporaba sredstava koja ubijaju dijete nakon začeća (spirala, kontracepcijske pilule…).
Borite li se protiv pobačaja i kulture smrti?
Umjetna oplodnja (ako se pri umjetnoj oplodnji oplodi više jajnih stanica od kojih se odaberu

neke, a preostale zamrznu ili unište, tada se ubija netom začet život jer život počinje začećem).

Mučenje druge osobe (sadizam), mučenje sama sebe (mazohizam), mučenje životinja.
Ubijanje riječima drugoga ili sebe.
Tučnjava, srdžba, želja da se drugomu nanese zlo (osveta).
Ogovaranje, klevetanje.
Izdaja, otkrivanje nečije tajne.
Nebriga za tijelo, izgladnjivanje, prejedanje, opijanje, droga (znanstveno je dokazano da marihuana izvlači na površinu i potiče razvoj oblika shizofrenije kod onih koji su joj genetski podložni).
Nastojite li živjeti u stanju milosti, pristupati svetoj pričesti čiste savjesti?
Ponižavate li, tlačite, iskorištavate li koga?
Jeste li u govoru ljubazni ili osorni?
Mrzite li koga?
Vozite li brže od dopuštene brzine?
Ako ste sudjelovali u prometnoj nesreći, jeste li pobjegli s mjesta nesreće?
Ovisnosti (hazarderstvo) o igrama i kocki, primjerice casino, kartanje, klađenje, loto, bingo,

športska prognoza…

Ovisnost o alkoholu ili nekim narkoticima.
Radoholičarstvo, bježanje od nemirne savjesti, besposličarenje, potpuna bezvoljnost.
Želja da tko umre (ili da vi umrete), da koga ubiju ili da ga Bog kazni.

6. Ne sagriješi bludno (Izl 20,14; usp. Mt 5, 27-28).

Prihvaćate li svoj spolni identitet, to što ste muško ili žensko?
Je li vam krepost čistoće vrednota?
Besramne misli i riječi, vicevi, nepristojno odijevanje, pjesme, priče.
Požudni pogledi i želje, kult strasti.
Tjelesna prisnost izvan braka, dodirivanje koje prelazi granicu prijateljskoga, poljupci „usta na usta“.
Spolni odnosi prije braka, izvan braka.
Prekinuti snošaj, samozadovoljavanje.
Izopačena spolna ponašanja: pedofilija, homoseksualnost i spolni odnosi,[1] silovanje, perverzija, sodomija ili bestijalnost (u nebo vapijući grijeh).
Preljub, rodoskvrnuće (incest), prostitucija.
Erotski i pornografski sadržaji, filmovi, časopisi, knjige, topless barovi, nudistička plaža.
Ponašate li se jednako i u muškom i u ženskom društvu?
Zavođenje.
Maštanje o izvanbračnom spolnom činu.
Spolnost u braku: je li u ljubavi i nježnosti?
Izbjegavanje spolnog čina u braku, izbjegavanje bračnog partnera.
Grubost u spolnom činu u braku, sebičnost, nesuradnja srcem.
Popuštate li neurednoj pohoti i požudi tijela?
Borite li se s požudom tijela ili udovoljavate svakom osjećaju?
Njegujete li u sebi čiste nakane?
Njegujete li stidljivost, čednost i čistoću kao vrednote?
Gledate li na bližnjega svoga kao na sestru ili brata?
Jeste li strpljivi sa sobom u borbi za čistoću srca i tijela?
Imate li problema s ljubomorom ili bludnim maštanjima?
Poštujete li svoje tijelo i tijelo bližnjega kao hram Duha Svetoga?
Molite li za milost čistoće?
Uzimanje kontracepcije (sprječava začeće djeteta)?
Uzimanje abortivnih sredstava (abortivna sredstva ubijaju začeto ljudsko biće)?
Spirala (ženska osoba koja nosi spiralu ne može na svetu ispovijed, ni na svetu pričest dok to ne izvadi iz spolnog organa; spirala je 100% abortivno sredstvo, pa bila nošena iz tzv. medicinski razloga ona je uvijek abortivno sredstvo; žena koja nosi spiralu istinito gledajući u sebi nosi masovnu grobnicu)? Antibebi pilula? Pilule za dan poslije?

7. Ne ukradi (Izl 20,15; usp. Mt 19,18).

Poštujete li tuđu imovinu, privatno i državno vlasništvo?
Jeste li prevarili koga radi materijalne dobiti?
Jeste li uzeli (ukrali) ono što pripada drugomu?
Jeste li ukrali (što, koliko, od koga)?
Jeste li uništavali privatnu ili društvenu imovinu?
Jeste li uzajmljivali novac, vraćali dug ili posuđene stvari?
Jeste li pohlepni za novcem, bogatstvom, materijalnim blagostanjem?
Primate li ili dajete mito, sređujete „sve preko veze“ na štetu drugih, korupcija?
Nemar za sirotinju.
Odšteta radniku ili poslodavcu, nesavjesno obavljanje posla, krijumčarenje.
Procjenjujete li nepravedno tuđ rad, tuđu imovinu?
„Švercate“ li se u gradskom prijevozu, služite li se povlasticama koje vam ne pripadaju?
Nerad, lijenost, izbjegavanje (izgovaranje) posla, laka zarada (bez truda), neodlazak na posao.
Plaćate li uredno račune? Jeste li škrti ili rastrošni?
Svađate li se i sporite zbog imanja i imovine?
Prisvajate li sudskim postupkom nešto što vam ne pripada?
Tlačite li udovice i sirotinju (u nebo vapijući grijeh)?
Uskraćujete li radniku zasluženu plaću (u nebo vapijući grijeh) ili zdravstveno osiguranje.
Utajujete li porez, kupujete “na crno”, kupujete ukradenu robu?
Umnažate li CD-e u komercijalne svrhe?
Prisvajate li tuđa dostignuća kao svoja?
Ako ste koga zakinuli u čemu, jeste li nadoknadili štetu?
Podupirete li građanska dobra, primjerice zaštitu okoliša, plaćanje poreza, glasovanje, domoljublje itd.?
Jeste li rastrošni, nepotrebno trošite novac na

kupnju novih stvari, prekomjerno puštate vodu ili struju da se troši, cijeli dan uključen TV itd.

8. Ne reci lažna svjedočanstva (Izl 20,16; usp. Mt 5,33).

Jeste li istinoljubivi?
Jeste li ikad krivotvorili neku istinu?
Vjerujete li da je Božja riječ istina?
Jeste li kalkulirali i varali sebe pod izlikom: sagriješit ću pa ću se pokajati i ispovjediti?
Zauzimate li se za istinu i istinoljubivost među ljudima (Crkva, obitelj, posao, molitvena zajednica)?
Laskate li i dodvoravate li se lažno radi neke koristi?
Jeste li prema autoritetima pristojni, a prema ostalima otresiti?
Jeste li zatajili svjedočiti za Isusa, znajući što je sve za vas učinio?
Imate li povjerenja u ljude ili ste nepovjerljivi?
Priznajete li drugomu ono što mu pripada i u čemu se odlikuje?
Skrivate li dobra djela drugoga ili ih umanjujete radi vlastite koristi?
Jeste li ikad lažno svjedočili na sudu? Krivokletstvo: laž izrečena pod prisegom.
Jeste li ikad “ocrnili” drugoga kako bi poslodavac, poglavar ili tko drugi o njemu stekao loše mišljenje?
Jeste li dali negativan sud o drugome (kao svoje mišljenje) bez dokaza o krivnji?
Ogovarate li, tj. otkrivate li tuđe pogreške i mane?
Klevećete li, tj. štetite li dobru glasu drugoga tvrdeći suprotno od istine?
Jeste li ikad lagali?
Jeste li pristrani?
Jeste li komu otkrili povjerenu vam tajnu? Čuvate li tajne svoje struke?
Podnosite li ogovaranja ili uzvraćate istom mjerom?
Ako ste koga povrijedili lažima ili krivim sudom, jeste li zatražili oproštenje?
Iznosite li u javnosti istinu ili je krivotvorite radi koristi; branite li pogrješan stav unatoč objektivnoj istini?
Jeste li izrekli išta o drugome što je povrijedilo njegovo dostojanstvo djeteta Božjeg?

9. Ne poželi tuđega ženidbenog druga (Izl 20,17; usp. Mt 5,28).

Ljubite li svoga bračnog druga nepodijeljena srca? Jeste li poticali koga na razvod braka?
Jeste li komu ugrozili brak ili „vezu“? Jeste li željeli da čiji brak ne uspije?
Jeste li bili zavidni zbog čijega sretna braka?
Jeste li se bez valjana razloga protivili čijoj ženidbi?
Jeste li se udvarali osobi koja je u braku ili u zaručničkoj (predbračnoj) vezi?
Jeste li počinili preljub s osobom koja je u braku ili zaručničkoj (predbračnoj) vezi?
Jeste li skloni svojim ponašanjem, ophođenjem i odijevanjem izazivati požudu?
Odijevate li se nepristojno (pripijena odjeća, odjeća koja ne pokriva bedra i poprsje, prozirna odjeća…)?Jeste li svjesni da svojim nečednim ponašanjem i odijevanjem možete izazvati maštanja, emocije pa i požudu oženjenih/udanih, zauzetih ili Bogu posvećenih osoba?
Pazite li na to da ne gradite prisnost s osobom suprotna spola ako nije vaš (mogući) partner?
Nadzirete li svoje misli i maštanja da vas ne odvedu u požudu prema tuđem partneru?
Promatrate li tuđeg partnera s poštovanjem ili kao mogući objekt svoje požude?
Suzdržavate li se u razgovorima dvosmislenosti koje ugrožavaju vjernost i pristojnost?

10. Ne poželi nikakve tuđe stvari (Izl 20,17; usp. Mt 6,21).

Jeste li poželjeli nešto što pripada drugomu? Gledate li na sve kroz materijalnu dobit?
Uspoređujete li se s drugima po bogatstvu?
Jeste li nezadovoljni, ljubomorni i zavidni ako su drugi imućniji ili bogatiji od vas?
Jeste li skloni natjecanju i neumjerenu stjecanju materijalnih dobara?
Jeste li komu oduzeli posao ili mu uskratili mogućnost napretka?
Jeste li skloni karijerizmu i napredovanju „preko tuđih leđa“?
Jeste li poželjeli materijalnu štetu drugome? Jesu li vam prijatelji samo oni od kojih imate koristi? Radujete li se tuđem uspjehu i blagostanju? Razmišljate li komu biste trebali materijalno pomoći? Ako je tko u vašem rodu ili susjedstvu u velikoj oskudici, pomažete li mu?
Izbjegavate li pomoći potrebitima pod izlikom da se drugi trebaju zauzeti za njih?
Jeste li navezani na svoje bogatstvo, materijalni posjed? (Mt 5,3).
Jeste li spremni odreći se svega radi Isusa? (Lk 14,33).
Zavidite li na duhovnim darovima drugih?