Promatrajući loše pojave možemo doći do zaključka o onome što je dobro. Svi se slažemo da se ljudi sve više opijaju, drogiraju, kockaju, podliježu nasilju, gledaju ružne slike (lijepih žena i muškaraca), uzimaju sredstva za smirenje, nezaustavljivo rade (radoholičari) ili vježbaju (ovisnost o adrenalinu) i tomu slično. Sve nas to košta života. Iskrivljuje nas. Isrpljuje. Izluđuje. Baca u očaj.
Nažalost, cijelo čovječanstvo je zapustilo molitvu. Molitva nemalo pomaže da se od svih tih pošasti očuvamo, a pomaže nam da i iz njih iziđemo.
Zašto netko poseže za alkoholom? Alkohol je neka vrsta utjehe. Kad nahrupe problemi dobro se napijemo i zaboravimo na sve. Molitva isto pruža utjehu, ali ne tako da bježimo od problema nego da se s njima suočimo i molimo Boga da nam ih pomogne riješiti.
Sve droge nam daju neki osjećaj nadmoći, posebno droge koje ne stvaraju neke halucinacije nego djeluju proširujuće na mozak. U molitvi primamo snagu odozgor. U molitvi stvarno postajemo svjesni svoje nemoći na svim razinama, ali se otvaramo za Božju moć. Gospodin je moja snaga i moja pjesma! On mi daje noge brze kao u košute i vodi me na visine velike! Uz to, po molitvi nam Gospodin daje snagu i svjetlo da nosimo svoju nemoć. Kad sam slab, onda sam jak!
U kocku se damo uvući jer nam je potrebno novca. Htjeli bismo imati više i više. Brzo i lako. U molitvi uvijek molimo za providnost. Molitva nam omogućuje da živimo u providnosti, neizvjesnosti, pa i siromaštvu. I neimaština je neka vrst providnosti. Oskudica nas drži bližima Bogu i ljudima, posebno patnicima. U molitvi dublje shvaćamo da je imati Boga, njegovu milost i ljubav, najveće bogatstvo. Bogatite se u Bogu! U molitvi nam Duh Sveti svjedoči da nas Bog neće napustiti. Ima on bezbroj načina da nas pomogne i kad sve ljudsko zakaže.
U nasilje upadamo kad želimo sve riješiti svojim šakama. Nemamo snage podnijeti nepravde i provokacije pa stanemo udarati sve oko sebe, i ljude i stvari. U molitvi dobivamo ljubav prema neprijateljima. Ili molimo, ili psujemo! Molitva nas čini blagima jer nam Bog daje svjetlo o ljudskim slabostima. Ne gledamo naše bližnje s visoka. Nismo bolji od nikoga. U molitvi otkivamo svoju bijedu pa nam je lakše podnositi bijedu naših bližnjih. Uostalom, primamo Duha Svetoga čiji je simbol golubica. Ona nema rogove ni kljove. Nema ni žuć.
Toliko je danas radoholičara. Ne mogu se zaustaviti. Mozak im gori, ali nastavljaju. Srce im zakazuje, ali nastavljaju trčati s posla na posao. Stres ih jede, ali stajanja nema. U molitvi se zaustavljamo. Ona je šutnja. Mir. Gledanje neba. Boravljenje s onim koji me ljubi. Molitva je borba, ali je i odmor. Predah. Moli i radi.
Adrenalinci se isto tako ne mogu zaustaviti. Uvijek mora biti neki muving. Tako spaljuju sebe i sve oko sebe. Molitva nam daje duhovnu dinamiku. Duhovnu gibljivost. Tako umanjuje potrebu da nam se adrenalin stalno luči po mozgu i žilama.
Što reći? I sam Gospodin Isus je molio!
Autor: Don Antun Nižetić