- travnja 2021. (Fetal Tissue Vaccines) — Kao što je slučaj s MMR cjepivom[1], Oxford/AstraZeneca i Johnson & Johnson cjepiva protiv COVID-a-19 proizvedena su u staničnim linijama dobivenima iz pobačaja[2]. Kod cjepiva Moderne i Pfizera ta su tkiva korištena pri testiranju[3].
Rasprava oko moralnosti cjepiva dobivenih iz fetalnog tkiva često u svojoj srži ima tri uvjerenja:
- primanjem cjepiva ne surađujemo s prošlim zlom;
- primanjem cjepiva ne doprinosimo sadašnjem ili budućem zlu;
- nema gotovo nikakve veze između cjepiva i ubijenog djeteta.
Ta su uvjerenja pogrješna jer se temelje na pogrješnim pretpostavkama, i zato, na kojoj se god strani nalazili, vrijedi razmotriti one najčešće.
- „Korišteno je samo nekoliko djece.”
Svaka pojedina stanična linija sadrži stanice samo jednog djeteta, ali u procesu stvaranja stanične linije korišteno je mnogo pobačene djece.[4] Na primjer, znanstvenik Stanley Plotkin pod zakletvom je priznao da je samo u jednoj studiji o cjepivima korišteno 76 pobačene djece.[5] Nadalje, za staničnu liniju WI-25 znamo da se radilo o 25. uzorku od 19. djece.[6]
Dva stanična soja korištena u cjepivima za COVID zovu se HEK293 i PERC6.[7] Ime HEK293 označava Human Embryonic Kidney („bubreg humanog embrija”) iz 293. pokusa.[8] Možemo biti sigurni da je više djece prethodilo konačnom djetetu korištenom za HEK293.[9]
- „Djeca su bila u ranom stadiju gestacije.”
Većina djece čije je tkivo bilo temelj različitih staničnih linija u cjepivima imala su više od tri mjeseca kada su bila pobačena.[10] Na primjer, znanstvenik Stanley Plotkin pod zakletvom je priznao da je svih 76-ero djece korištene u studiji bilo staro tri mjeseca ili više.[11]
U dobi od tri mjeseca dijete je u potpunosti oblikovano: „Bila je počela gutati i udarati nogama. […] Mišići lica mnogo su se kretali, a na njezinom licu javljao se jedan izraz za drugim. […]”[12]
- „Sve je učinjeno uz pristanak, i znači da je korištenje bilo etično.”
Počinitelji ubojstva ne mogu etično donirati tijelo svoje žrtve za istraživanja. Odatle slijedi da nema smislenog pristanka. (Iako su majke koje u tome sudjeluju često, u različitoj mjeri, i same žrtve.)
- „Dijete je bilo mrtvo kad je tkivo uzeto.”
U istraživanju fetalnih tkiva, smrt stanice čini tkivo neprikladnim za svrhu – tkiva i organi moraju se uzeti „unutar pet minuta”[13] [14], a to se ponekad događa dok djetetovo srce još kuca[15] [16]. To je otkriveno i tijekom sudskog iskaza u slučaju Planned Parenthooda.[17] [18]
Znači da prikupljanje organa može biti jedan oblik mučenja[19] pored uobičajenog postupka pobačaja. Iako nemamo definitivan dokaz da se uzimanje organa žive djece doista događalo pri izradi staničnih linija za cjepiva, budući da to „nije rijetkost”[20] [21] [22] [23], postoje opravdani razlozi za zabrinutost.[24]
- „Neka su tkiva dobivena iz spontanih pobačaja.”
„Zahtjevi za ‘svježinom’ mnogih ljudskih fetalnih tkiva”[25] znače da je jako slabo vjerojatno da su ijedna dobivena iz spontanih pobačaja.[26] „Da bi se dobile embrionalne stanice, ne mogu se koristiti embriji iz spontanih pobačaja. […]”[27]
- „Korištenje mrtvoga tijela različito je od pobačaja.”
Neki zamišljaju da oni koji su uključeni u stvaranje staničnih linija nemaju ništa sa samim pobačajima. No mnogo je koraka što prethode pobačaju fetusa čije će se tkivo koristiti za istraživanje. Oni uključuju dobivanje pristanka, provođenje genetičkih testiranja[28], odabira metode pobačaja[29], i druge korake za optimalno prikupljanje[30], a to sve utječe na ponašanje liječnika koji obavlja pobačaj, i dovodi do bliske suradnje s osobom koja traži ljudski materijal, a koja tako „postaje u određenoj mjeri suučesnik”[31]. Postoji paralela sa Savlom pri kamenovanju Stjepana[32] – Savao nije bacio kamen, ali kao promatrač koji je na događaj pristao nije bio bez moralne krivnje[33]. U slučaju uzimanja tkiva žive djece, istraživanje je još izravnije povezano s umorstvom.
- „Nitko danas ne profitira od toga pobačaja.”
Kompanije koje su razvile stanične linije i dalje profitiraju od njihova korištenja, uključujući i onome u cjepivima[34]. Tako čimbenici i suučesnici u onom prvom umorstvu gomilaju izravan dobitak.
- „Cjepiva zapravo ne sadrže djetetove stanice.”
Cjepiva proizvedena u staničnim linijama sadrže fragmente[35] djetetove DNK. U jednoj je studiji čak otkriven „kompletni individualni genom”[36] pobačenoga djeteta. Podijeljene stanice u kojima je razvijano cjepivo bile bi djetetove dok je ono raslo[37] [38].
- „Više nisu potrebni drugi pobačaji.”
Unatoč suprotnim tvrdnjama, normalni stanični sojevi „zapravo jesu ‘smrtni’”[39], ograničeni „Hayflickovom granicom”[40] od oko 50 dijeljenja. Budući da HEK293 nakon nekog vremena postane kancerogen[41], trebat će ga zamijeniti, baš kao što je trebalo zamijeniti druge rane stanične sojeve[42]. Korištenje cjepiva u konačnici stvara potrebu za još pobačaja kojima će se nadopuniti zalihe.
- „Pobačaji su se dogodili prije mnogo desetljeća.”
Iako se najviše pobačaja radi cjepiva dogodilo prije 1980-ih[43] [44], vrijeme ne može umorstvo učiniti moralnim. Usto, nova kineska stanična linija WALWAX-2 stvorena je 2015.[45], i kako smo već objasnili, trebat će još linija.
- „Neće morati patiti neka druga djeca.”
Cjepiva od fetalnih tkiva široko su prihvaćena, prikupljanje stanica i organa fetusa ozakonjeno je i nemoguće ga je zabraniti[46] [47] [48], i zato je sve raširenije, što je dovelo do toga da mnogo više djece pati.
Na primjer, 1982. pronađen je spremnik sa 16 500 fetusa u američkom domu bivšeg vlasnika laboratorija[49]. 2003. nizozemska kompanija što je napravila HEK293 tražila je pobačenu djecu čak u Novom Zelandu[50] i Australiji[51]. U člancima u časopisima raspravlja se o „ekonomiji fetalnih tkiva” u Britaniji[52]. 2019. pronađeno je 2 200 fetusa u kući liječnika koji radi pobačaje[53], a sudski iskazi osoblja Planned Parenthooda[54] pokazali su da se prikupljanje tkiva i organa nastavlja na velikoj razini.
Usto, obje ankete[55] [56] [57] (i nešto prakse[58]) pokazali su da će roditelji vjerojatnije izabrati pobačaj ako je moguća „medicinska uporaba” fetusa. Tako, ako mogućnost imanja djece koja se koriste za medicinske svrhe postane nedostupna, manje bi se djece u budućnosti pobacilo i patilo.
Ako čak i postotak od 2 do 3 milijarde nominalnih[59] pro-lifera odbije takva cjepiva, moralne alternative bi se pronašle, i mogao bi doći kraj „etički, moralno i biblijski pogrješnoj”[60] industriji.
- „’Veće dobro’ važnije je od zabrinutosti.”
Stati uz zlo protiv nevine žrtve radi zajedničke dobrobiti znači da zalazimo u područje tame. Svo povijesno žrtvovanje djece utemeljeno je na toj premisi. „No onda bi se moglo reći da bi se inače ti dijelovi dječjih tijela bacili. No time ne samo da se opravdava pobačaj, nego se tu radi o čistom utilitarizmu, koji kaže da je gotovo sve opravdano sve dokle je cilj (potencijalno) dobar. U ispravnoj medicinskoj znanosti cilj ne opravdava sredstvo.”[61]
Zaključak
Iz judeokršćanske perspektive, Bog Starog i Novog zavjeta izdvaja se time što ne traži da prvorođenci među ljudima moraju umrijeti kako bi drugi živjeli. Cjepiva napravljena od fetalnih tkiva možda nose goru moralnu ljagu od one koju je nosilo meso žrtvovano idolima.
Prijevod: Ana Naletilić
——————————————————————–
