Vatikan brani skandalozno primanje svete Pričesti od strane Bidena i ostalih pobornika pobačaja-ubojstva nerođenih

Posted by

Pontifikat pape Franje se sa pravom smatra odbacivanjem restauracijskih prioriteta pape Ivana Pavla II. i pape Benedikta XVI. Možda ovo nigdje nije jasnije nego u pitanju davno zanemarenog kanonskog prava. Rasprave o tome pojačale su se za vrijeme dva prethodna pontifikata. Činilo se, na primjer, da je Crkva, nakon mnogo godina mlitavosti, bila na korak da napokon primijeni kanonsko pravo na katoličke političare koji zagovaraju pobačaj.

Papa Benedikt XVI., koji je zagovarao uskraćivanje pričesti pro-choice političarima, govorio je o „pseudo-pastoralnim“ tvrdnjama naprednih klerika koji su kanonsko pravo učinili impotentnim. Retrospektivno, ti komentari se mogu čitati kao upozorenje na pontifikat njegovog nasljednika, koji je definiran tim pseudo-pastoralnim tvrdnjama.

Papa Franjo je ublažio sakramentalnu disciplinu za razvedene i ponovno vjenčane. Često odbacuje kanonsko pravo u korist „milosrđa“, iskrivljenje koje su njegovi prethodnici nazivali lažnim milosrđem i rekavši da je pogrešno prikazana svrha kanonskog prava. Kanonsko pravo nije u suprotnosti s istinskim milosrđem, već je njegova zaštita, rekao je papa Benedikt XVI. „Potrebno je primijetiti raširenu i duboko ukorijenjenu, iako ne uvijek evidentnu tendenciju stavljanja pravde i dobročinstva u međusobnu suprotnost, kao da se međusobno isključuju“, rekao je papa Benedikt XVI. 2011. Drugim riječima, kanonsko pravo postoji za spas duša. Stoga, Crkva ne može ispuniti svoje poslanje ostavljajući ga po strani. Posljedice ovakvog djelovanja su, između ostaloga, svetogrđe i skandal.

Samosvjesno „pastoralno“ katoličanstvo pape Franje je oživljavanje sofistike koju je njegov prethodnik osudio. Stoga ne bi trebalo nikoga iznenaditi da je Vatikan Joeu Bidenu dao znak, unatoč tome što vodi najočitiju pro-abortion administraciju ikad, da se nema razloga bojati Crkve. Prošli tjedan je Kongregacija za nauk vjere poručila američkim biskupima da nastave davati njemu i ostalim pro-choice katoličkim političarima pričest.

Ovim se pismom Kongregacije za nauk vjere želi umanjiti prethodni kanonski propis pape Benedikta XVI. protiv pričešćivanja katoličkih političara koji zagovaraju pobačaj. Taj se stav tretira kao puko mišljenje, a ne kao jednostavno potvrđivanje kanonskog prava koje je tadašnji kardinal Joseph Ratzinger poslao američkim biskupima u „privatnoj komunikaciji“. (To je pismo biskupima iz 2004. godine zatajio sada laicizirani kardinal Theodore McCarrick.)

Znakovito je da se pismo Kongregacije za nauk vjere odnosi na „pro-choice političare“, usvajajući tako ljevičarsku nepoštenu retoriku „izbora“. Joe Biden je aktivan suučesnik pobačaja, izravno pomažući pobačaje svojom politikom. On je zapravo za pobačaj. U drugom otkrivajućem retku pisma, Kongregacija za nauk vjere se brine da biskupi ne ostavljaju „dojam“ da su pobačaj i eutanazija „jedina ozbiljna pitanja katoličkog moralnog i socijalnog učenja“. Primijetite kako Kongregacija za nauk vjere klizi prema „socijalnom“ učenju, kao da su zagovaranje amnestije i aktivizam (zbog klimatskih promjena) pape Franje na istoj razini kao i protivljenje pobačaju.

U pismu Kongregacije za nauk vjere nema ništa o središnjem pitanju: Zašto bi se katolički političari koji zagovaraju pobačaj trebali pričestiti? Netko bi pomislio da bi se kongregacija koja je službeno posvećena očuvanju pravovjerja i kanonskog prava mogla zanimati za sprečavanje svetogrđa i skandala. Ali te se stvari uopće ne spominju u pismu. Umjesto toga, pismo se usredotočuje na razmjerno trivijalne stvari, poput toga bi li pokušaj formiranja jedinstvene euharistijske politike mogao ugroziti „jedinstvo“ biskupa. Isto tako, Kongregacija za nauk vjere poručuje američkim biskupima da „dijalogiziraju“ s drugim biskupskim konferencijama širom svijeta. Drugim riječima, da slijede vodstvo svojih liberalnih kolega iz Europe.

Pismo Kongregacije za nauk vjere bi trebalo oduševiti Bidena. Pismo potkopava nekolicinu biskupa koji su se potrudili istaknuti da je Bidenovo primanja pričesti javni skandal. Sada se ti biskupi tretiraju kao problem, a ne njihova popustljiva subraća. Baš u trenutku kada Biden otvoreno napada katolički nauk, Kongregacija za nauk vjere poziva biskupe da ga puste na miru. Kongregacija „savjetuje“ tim biskupima da se ne usredotočuju na „jednu kategoriju katolika“ u odnosu na sakramentalnu disciplinu.

Nevjerojatno zvuči, ali ovo pismo stvara dojam da ova kriza izgleda kao posljedica nedostatka „dijaloga“ s neposlušnom političkom klasom loših katolika. Kongregacija za nauk vjere neoprezno kaže da bi biskupi trebali „doprijeti“ do onih „koji zauzimaju pro-choice stav“ i tražiti „razumijevanje“, kako u pogledu „njihovih stavova, tako i razumijevanja katoličkog učenja“. Sugerirati da je problem u razumijevanju je apsurdno. Biden savršeno dobro poznaje učenje, ali on ga jednostavno odbija. On nije u zajedništvu s naukom Crkve i stoga ne bi trebao primati pričest.

Prethodni papa je to uvjerljivo naučavao. Njegova zdravorazumska primjena kanonskog prava predstavljala je jedinu nadu da se „izbuše gume“ loših katoličkih političara. Sada papa Franjo upumpava zrak u njih. Daleko od toga da je osudio Bidena, papa Franjo je posudio dio njegove retorike („build back better“) te Biden utječe na njega. Pismo Kongregacije za nauk vjere je zastrašujući dokaz da su „pseudo-pastoralne“ tvrdnje koje je papa Benedikt XVI. kritizirao sada vračaju s osvetom – sjajne vijesti za vukove, loše vijesti za ovce.

Autor: George Neumayr

Izvor