Svi su ljudi pozvani da budu duhovni oci, a višestruke studije pokazuju da su to očevi koji prenose vjeru na svoju djecu.
Istraživanja pokazuju da očevi mnogo više utječu na vjeru svoje djece nego majke. Višegodišnje istraživanje Vern Bengstona, autora o obitelji i vjeri: kako je religija preminula u generacijama, pokazalo je da je 56% djece koja su bila bliska s očevima, prakticirala su religiju svojih očeva. Ista je studija pokazala, međutim, da je samo 36% djece koja su bila bliska s majkama, prakticirala istu religiju.
Studija iz 1994. godine u Švicarskoj zaključila je: “Vjerska praksa oca obitelji koja, prije svega, određuje buduće prisustvo ili odsutnost djece iz crkve.” Studija je sažeta kako slijedi:
Ukratko, ako otac ne ide u crkvu – bez obzira koliko je vjerna pobožnost njegove žene – samo jedno dijete od njih 50 postat će redoviti štovatelj. Ako otac ide redovito, bez obzira na majčinu praksu, između dvije trećine i tri četvrtine njihove djece postat će (redoviti i neredoviti) vjernici koji idu u crkvu.
Još jedna studija pokazala je da se, kada se majka preobratila u kršćanstvo, samo 17% njezine obitelji obratilo s njom. Isto je istraživanje pokazalo da je, kada se otac preobratio, 93% njegove obitelji slijedilo je njegovo vodstvo.
Gospa od Fatime predvidjela je 1917. da će sotonin posljednji napad biti protiv obitelji. Sotona sada napada obitelj, jer je napao prvu obitelj u Edenskom vrtu, napadajući glavu obitelji – oca.
Treće poglavlje Postanka govori o tome kako je Sotona napao Adama kao glavu i branitelja obitelji koristeći Evu. Sotona je podijelio obitelj i obitelj je pala. Ali još je Adamov pad doveo do toga da društvo padne u izvorni grijeh.
Danas koristi istu strategiju koristeći feministkinje kao suvremene Eve koje su napadale sami patrijarhat s razornim rezultatima. Kako pokazuju statistike iz Ureda za popis stanovništva SAD-a, svako treće dijete ne živi sa svojim biološkim očevima – što se odnosi na približno 24 milijuna djece.
Statistike dokazuju staru izreku: “Kako ide obitelj, tako ide društvo.” Ali, statistika dodatno dokazuje poslovicu: “Kao što otac ide, tako ide i obitelj.”
Istraživanja pokazuju da djeca koja žive bez svojih bioloških očeva imaju dvostruko veći rizik od smrtnosti dojenčadi i sedam puta veću stopu tinejdžerske trudnoće. Također je četiri puta vjerojatnije da će živjeti u siromaštvu, dva puta vjerojatnije da će biti pretili i dvaput vjerojatnije da će napustiti školu. Ova djeca imaju veću vjerojatnost zlostavljanja, počinjenja kriminala, problema u ponašanju i zlouporabe droga ili alkohola.
Mlade obitelji trebaju shvatiti, od samog početka braka, da je dom mala crkva.
Kardinal Raymond Burke, bivši voditelj najvišeg suda u Vatikanu, govorio je 2015. o duhovnoj vrijednosti obitelji:
“Mlade obitelji trebaju razumjeti, od samog početka bračnog života,” rekao je Burke, “da je dom mala crkvica. Drugim riječima, ako muž i žena sudjeluju u Božjoj ljubavi, koja je vjerna, trajna i prokreativna, plodna, onda je dom malo utočište.”
Iste godine u odvojenom intervjuu, Burke je govorio o takozvanoj “čovjekovoj krizi” za koju je okrivio feministkinje i njihov napad na očinstvo:
“Nažalost, radikalni feministički pokret snažno je utjecao na Crkvu, navodeći Crkvu da se stalno i neprekidno bavi ženskim pitanjima na račun rješavanja ključnih pitanja važnih za obitelj i muškarce; važnost uloge oca, bilo u braku ili ne; važnost oca za djecu; važnost očinstva za svećenike; kritički utjecaj muškog karaktera; naglasak na posebnim darovima koje Bog daje ljudima za dobrobit cijelog društva.”